Daniel Day-Lewis poznat je po svojim nesvakidašnjim pripremama za projekte na kojima radi. Kada kažemo nesvakidašnjim, to zaista i mislimo.

Ovaj britanski glumac u nekoliko navrata proglašen je za najveće glumačko ime našeg doba, sa razlogom naravno, za šta su između ostalog zaslužne njegove vrlo požrtvovane pripreme za ulogu.

Za ulogu u filmu My Left Foot za koju je dobio Oskara, proveo je mesece u invalidskim kolicima i to 24 časa dnevno! Ne bi li na pravi način shvatio sa čim se suočava osoba koja boluje od celebralne paralize.

Za ostvarenje In the Name of the Father, proveo je dva dana i dve noći u zatvorskoj ćeliji bez hrane. Za Unbearable Lightness of Being, naučio je da govori češki. Za ulogu u Gangs of New York (za koju je takođe bio nominovan za Oskara), išao je na obuku za mesera i izlazio na ulicu presrećući strance, te započinjao tuče sa njima.

U međuvremenu, engleski glumac najavio je da će posle filma Phanton Thread (premijerno prikazan kod nas na nedavno održanom 46. Festu) oprostiti se od sedme umetnosti. A za svoj poslednji film, pomalo ekstremni Day-Lewis proveo je više od godinu dana učeći zanat krojača i dizajnera, kao i sve izaove sa kojima se susreće jedan kreator visokog nivoa.

U filmu Phantom Thread, Daniel tumači lik londonskog dizajnera Reynoldsa Woodcocka, popularnog tokom pedesetih godina prošlog veka, koji je veliki perfekcionista, a čiju odeću naručuju najbogatije žene iz čitavog sveta.

Lik ovog dizajnera, kao i čitava priča konstrusiani su na životu i radu čuvenog špaskog dizajnera Cristobala Balenciage.

"Priča je zansovana na Balenciaginom životu, koji je vodio prilično monaški život, kompletno okipiran svojim radom, ponekad na račun ostalih stvari u životu", izjavio je režiser filma Paul Thomas Anderson, koji je sa Day-Lewisom radio na jednoj od njegovih najgenijalnijih uloga There Will Be Blood.

Cristobal Balenciaga, sin krojačice, rođen je 1895. u malom ribarskom selu baskijske provincije, mestu pod imenom Gipuzkoa. Do 1950. njegove klijentkinje su bile neke od najpoznatijih i najbolje obučenih žena tog doba: Greta Garbo, Ava Gardner, Ingrid Bergman, Marlene Dietrich, Vojvotkinja od Vindsora, Jackie Kennedy i njene sestre, Princess Lee Radziwill, Queen Fabiola of Belgium, Helena Rubenstein, Barbara Hutton i Mona Harrison-Williams, grofica od Bismarka.

Za razliku od većine visoko profilisanih dizajnera Balenciaga je praktično sve radio samostalno od prvobitne ideje, skice, modelovanja, krojenja, sečenja, pa sve do šivenja. 

Ne bi li se pripremio za ulogu, Daniel Day-Lewis gledao je snimke modnih revija iz 50-ih, čitao o dizajnerima tog doba, te se konsultovao sa kustosom na odeljenju za modu i  tekstil londonskog Victoria and Albert muzeja.

Da bi naposletku zaista zavrnuo rulkave i iskusio posao modnog kreatora, a sve to pod vođstvom šefa kostimskog departmana glavne njujorške baletske postave. Njegov finalni zadatak bio je da od samog početka kreira i napravi haljinu kakve su bile Balenciagine.

Day-Lewis je naravno u tome uspeo, koristeći svoju ženu kao model.

Iako je i ovo uloga u kojoj je briljirao, nažalost to je poslednje ostvarenje talentovanog glumca, s obzirom da je još prošle godine izjavio kako se povlači iz sveta filma, pod obrazloženjem da mu je jednostavno dosta.

Koliko god nam bilo žao zbog ove njegove odluke, ona je negde ipak i jasna: ekstreman čovek i ekstremni potezi idu ruku pod ruku.

Međutim, mi se nadamo da će umetnik kao što je on za nekoliko godina ipak promeniti mišljenje, pošto pretpostavljamo da će mu gluma nedostajati barem upola koliko će on nama.

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/