Premijera mjuzikla "Cigani lete u nebo" bila je 2004. godine i od tada je ovu predstavu kako na matičnoj sceni, tako i na brojnim gostovanjima videlo oko 200 000 gledalaca!

Ivan Bosiljčić (Lojko Zobar) i Milena Vasić (Rada) postali su najpoznatiji pozorišni par koji publika željno išćekuje da vidi u priči o slobodi i strastvenoj ljubavi između kradljivca konja i lepe Ciganke.

Pored njih u predstavi igraju i Ljiljana Stjepanović, Ivana Knežević, Dragan Vujić Vujke, Miroljub Turajlija, Duško Radović, Nikola Bulatović, Milan Antonić, Desimir Stanojević i mnogi drugi, kao i balet, hor i orkestar Pozorišta na Terazijama (oko 90 učesnika). 

Reditelj predstave je Vladimir Lazić, dirigent Aleksandar Sedlar, scenograf Geroslav Zarić, koreograf Krunoslav Simić, kostimograf Snežana Šimić.

Osnov za priču je pripovetka Maksima Gorkog "Makar Čudra".

Mjuzikl je imao ogroman uspeh u filmskoj verziji, takođe pod naslovom "Cigani lete u nebo".

Mladić koji se zvao Aleksej Maksimović Pješkov sin siromašnog radnika,siroče koje je rano ostalo bez oca, lađar, kuvar, pevač, skitnica i samouk – imao je dvadeset i četiri godine kada je dospeo u tamnicu. Bilo je to 1892.godine. Uzevši tada pseudonim pod kojim ga poznaje svetska literatura, Maksim Gorki u tamnici piše svoju prvu pripovetku: Makar Čudra. Iako prva, ova pripovetka koja je “zrelo štivo” i sa zanatske, i sa tematske i sa umetničke strane – poslužiće mnogo decenija kasnije, kao osnov za film i mjuzikl Cigani lete u nebo. Pripovetka je klasičan obrazac “duple ekspozicije”. Makar Čudra, Ciganin, priča na obali mora, pod vetrom i talasima, o svom ciganskom sabratu Lojku Zobaru i njegovoj ljubavi prema lepoj Ciganki Radi. Makar Čudra je tema za sebe, pisac ga skicira kao profil snažne ličnosti, tako da bi i on sam mogao da bude tema jedne priče. Gorki daje Makaru ulogu pripovedača da bi ispričao začudnu istoriju jedne ljubavi.

Ta istorija je zanimljiv fabulativni ram za široku sliku koju pisac i njegov junak slikaju pred čitaocem. Napisana u Tiflisu, u stanu političkog izgananika Kaljužnog, objavljena u dvevnom listu “Kavkaz”, ona stoji - hronološki i umetnički - na čelu svih izabranih i sabranih dela Maksima Gorkog. Gorkijevi Cigani nose u sebi elemente romantičarskih legendi koje, međutim,pripovedaju pučki pripovedači.Njih autor sreće kraj čergi, u stepama, za vreme lutanja beskrajnim prostorima svoje domovine Rusije. U tim se novelama, zatim, pojavljuju i likovi skitnica - “bosjaka”, u kojima Gorki otkriva visokeljudske kvalitete, specifičnu životnu filozofiju, često izraženu u brojnim aforizmima i sentencama. Njegovi junaci lišeni su društvenih dogmi i lako prekoračuju norme društvenog ponašanja, upravo zato što ne zavise sudbinski od materijalnih dobara. Jednom rečju - oni su slobodni.

Zbog takvih osobina njegovih novela, Gorkog su u prvo vreme smatrali predstavnikom ruskog modernizma, dok se u vezi sa njegovim likovima najčešće spominjalo Ničeovo ime. Najzad, nesumljivo je jedno: novelistički likovi Gorkog- Makar Čudra i starica Izergil, Lojko Zobar i prelepa Ciganka Rada – jesu ponosni, smeli i snažni ljudi koji su suprostavljeni poniznim, ropskim i slabim. Takvi likovi, takvi ljudi i takvi Cigani, samo i mogu “da lete u nebo”. Zemlja je za njih pretesna.

Tristoto izvođenje je zakazno za 26. maj.