"Ono ne znam šta" (le je ne sais quoi) francuski je izraz kojim se označava urođeni šarm nečega ili nekoga, ono što nas očarava, a što je vrlo teško iskazati rečima i precizno definisati.

Stoga ova lista nije lista deset ni najboljih, ni kultnih, ni top filmova, nego prosto nekoliko sjajnih filmova koje možete pogledati onda kada poželite da uživate u lepoti francuskog jezika, čarima Pariza s filmskog platna, kada osetite potrebu da se malo bolje upoznate s francuskom kinematografijom i kulturom, ili kada prosto poželite da uronite u jedan drugi svet.

Le fabuleux destin d'Amélie Poulain  (2001)

Film Jeana-Pierre Jeuneta koji se ubraja u najbolje filmove svih vremena. Le fabuleux destin d'Amélie Poulain je u svakom smislu umetničko delo koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pokazuje kako je lepota u sitnicama i jednostavnim detaljima kako na filmu tako isto i u životu.

Mislili smo da uopšte ne pominjemo taj film jer smatramo da je svima vrlo dobro poznat, da ukoliko ga neko i nije gledao svakako to namerava jer je čuo izuzetne pohvale o njemu i da tekst posvetimo nekim zaboravljenim, a podjednako dobrim filmovima. Ipak nismo smeli to sebi da dozvolimo.

Kadrovi filma i velelpna muzika koju je komponovao Yann Tiersen veličanstveno slikaju svu poetičnost Pariza. Prateći avanture jedne neobično obične devojke tonemo u romantičnu atmosferu Pariza nalik onoj koja postoji u snoviđenju. Francuski film par ekselans!

La Haine  (1995)

Crno-beli film Mathieu Kassovitz prikazuje živote trojice mladića iz siromašnog predgrađa Pariza. Glavne teme filma su problemi besperspektivnih mladih ljudi koji odrastaju u lošim uslovima, rasizam u francuskom društvu i policijsko nasilje. Film je postigao izuzetan uspeh.

Dobio je francusku nacionalnu nagradu Cesar za najbolji film. Kassovitz je u Kanu dobio nagradu za najboljeg režisera, a Vincent Cassel koji igra jednu od glavnih uloga proslavio se zahvaljujući ovom filmu.

À bout de souffle (1960)

Režiser filma je veliki Jean-Luc Godard, pionir francuskog novog talasa u kinematografiji kome se pripisuje izreka da je za jedan film neophodno imati samo pištolj i lepu devojku. To njegovo jednostavno načelo ukratko sumira ceo ovaj film. Michel (Jean-Paul Belmond) je odmetnik od zakona koji se krije od policije u stanu devojke koju upoznaje i s kojom se upušta u ljubavnu vezu, a koju tumači američka glumica Jean Seberg.

Njihovi usputni razgovori otkrivaju mnogo toga o njima, o čoveku uopšte, jer zadiru duboko u široke prostore ljudske duše.

Betty Blue (1986)

Originalni naslov je 37° 2 Le Matin (prev. 37,2° ujutru). Zorg (Jean-Hugues Anglade) je tridesetogodišnji fizički radnik koji povremeno piše romane i sanja da postane pisac, ali trenutno ništa ne ide tome u prilog. Upoznaje devetnaestogodišnju Betty, izuzetno impulsivnu, pomalo divlju, ali šarmantnu devojku s kojom otpočinje zajednički život. Ali njihova idila je narušena time što Betty zapravo gubi razum i počinje da ludi.

Zorg usled ljubavi koju gaji prema njoj svim silama pokušava da se nosi s njenom duševnom bolešću koja zauzima maha. Jako potresna drama s vrlo učestalim i nesuptilnim erotskim scenama, stoga se ne preporučuje mlađima od osamnaest godina. Film je nominovan za Oskara za najbolji film na stranom jeziku, a krasi ga i predivna muzika koju je komponovao Gabriel Yared, francusko-libanski kompozitor koji je između ostalog dobio Oskara za soundtrack rađen za film The English Patient.

Na sledećoj strani pročitajte nastavak:

PageBreak

Belle de Jour (1967) 

Jedan od najpoznatijih filmova Luisa Buñuela u fokusu ima Severin (Catherine Deneuve), mladu i lepu pripadnicu visokog društva, udatu za pariskog lekara Pierre Serizija, koja živi lagodnim, ali ipak dosadnim životim.

Kako bi pobegla kolotečini svoje svakodnevice Severin počinje da vodi dvostruki život. Danju dok njen suprug radi ona je prostitutka u jednom bordelu, a nakon toga sa svojim mužem smerna i primerna supruga. Naziv filma Lepotica dana (Belle de jour) je svojevrsna igra rečima, budući da je na francuskom lepotica noći (belle de nuit) termin koji upućuje na prostitutku.

Mnoge od kostima koje Catherine Deneuve nosi u filmu dizajnirao je Yves Saint Laurent, te pored toga što film pruža uvid u društveni milje Pariza šesdesetih godina, prikazuje i vrhunska ostvarenja tzv. više mode (haute couture) tog perioda.

The Apartment  (1996)

U ovom filmu glavne uloge tumače Vincent Cassel i Monica Bellucci. Iako ovo nije njihov prvi zajednički film, upravo na tom setu otpočela je i njihova ljubavna priča u realnom životu. Max (Cassel) je uspešan poslovni čovek koji se vraća u Pariz nakon dve godine provedenih u Njujorku.

Na prvi pogled ništa mu ne nedostaje. Ima dobar posao, društveni status, verenicu s kojom namerava da se uskoro oženi. Tako je bar mislio sve dok mu se jednog dana nije učinilo da slučajno vidi devojku s kojom je bio pre nego što je otišao za Ameriku, svoju veliku ljubav Lisu (Monicu Bellucci). Ipak, sticajem okolnosti mimoilaze se i uprkos želji ne uspeva da ostvari kontakt s njom.

Zatim kreće u opsesivnu potragu za njom koja će iz korena promeniti živote svim njemu bliskim osobama. Konačno, kada je pronalazi shvata da to zapravo nije ona. Ko je ta devojka i kakva je njena veza s Lisom saznaćemo na osnovu mnogobrojnih retrospektivnih događaja umetnutih u osnovni tok radnje.

Genijalan film, sa mnogobrojnim, pomalo uvrnutim obrtima i zapletima koji će držati vašu pažnju od početka do kraja. Ne može se reći ništa više, a da se ne oda previše, osim možda da ljubav Monice i Vincenta  na filmskom platnu, prećena pesmom velikog Šarla Aznavura zaista izgleda velelepno.

Fahrenheit 451 (1966)

Zasnovan na istoimenom romanu Raya Bradburija film je na engleskom jeziku, ali je ostvarenje kultnog francuskog režisera Françoisa Truffauta. Film prikazuje jedno buduće represivno društvo u kome je zabranjeno čitanje knjiga i kritičko razmišljanje.

U tom društvu postoje „vatrogasci“, neka vrsta službe koja se ne bavi više suzbijanjem požara, već otkrivanjem i spaljivanjem legla knjiga. Guy Montag je jedan od vatrogasaca koji veruje u ispravnost svojih postupaka, sve dok ne sretne mladu Clarisse koja je očarana knjigama. Film na izuzetan način prikazuje čari čitanja. Ove godine izlazi njegov rimejk.

La Vie en Rose (2007)

Ovaj film zasnovan je na životu legendarne francuske šansonjerke Édith Piaf. Glavna glumica Marion Cotillard je za svoju izvanredno odigranu ulogu dobila Oskara i jedina je koja ga je dobila za ulogu na francuskom jeziku.

Ona je u toj meri uspela da dočara lik i delo ove velike pevačice da stičemo utisak da zaista pred sobom vidimo veliku Édith Piaf. Takođe, ovaj film je prava poslastica za sve muzikokusce jer uključuje i veliki broj pesama i prikazuje životnu pozadinu koja je služila umetnici kao izvor inspiracije za njihovo nastajanje. Sam naziv filma je aluzija na možda najpoznatiju njenu pesmu La Vie en rose (1947), u kojoj je opevala sve čari ljubavi.

Au Revoir les Enfants (1987)

Režiser je višestruko nagrađivani Louis Malle, a priča je njegova dirljiva autobiografska ispovest sada već odraslog čoveka koji se seća svojih dana provedenih u internatu za vreme Drugog svetskog rata. 

Tokom zime 1943. i 1944. godine Julien se nakon raspusta vraća u internat gde sveštenik Jean dovodi troje novih đaka. Među njima je i Jean Bone, povučeni dečak s izuzetnim muzičkim talentom koji je raspoređen u Julienovom odeljenju.

Iako u početku netrpeljiv prema novaliji Julien će postati izuzetno dobar prijatelj sa Jeanom, za koga otkriva da je Jevrejin. Sveštenik je doveo dečake u internat s namerom da ih sakrije od fašista. Emotivna priča o prijateljstvu, detinjstvu, ratu, odrastanju, ideološko podeljnenoj Francuskoj, antisemitizmu, okrutnošću i bezumlju čovečanstva sposobnog da izumi Aušvic.

Delicatessen (1991)

Ovom filmu je vrlo teško odrediti žanr. Donekle poseduje aspekte futurističke fantazije, post-apokaliptičnog horora, kompleksnog trilera začinjenog crnom komedijom centriranoj na drami ljudske egzistencije. Autor je Jean-Pierre Jeunet, koji je deset godina kasnije režirao Amelie.

Priča prati grupu stanara jedne zgrade u post-apokaliptičnom periodu. U zgradi živi mesar koji stanarima prodaje specijalitete ljudskog porekla. Kako se zalihe bliže kraju, svi željno očekuju sledeću žrtvu. Međutim novi stanar je neko koga zaista nisu očekivali. Najbolje stvari baš kao i u Ameliji su genijalni sitni detalji koji ovaj film čine vrhunskom crnom komedijom. Svuda je uočljiv Jeanov rukopis.

Takođe, imamo sijaset karakterističnih scena kao u njegovoj najpoznatijoj romantičnoj komediji koja je prva na našoj listi.  Čak i u jednoj vrlo morbidnoj priči i u svom tom crnilu postoje mnogobrojne scene prepune živih boja u kojima je sačuvana vedrost i svaka od njih će vam izmamiti osmeh.

Svakako da postoji još veliki broj izvanrednih francuskih filmova, ali nemoguće je spomenuti ih sve odjednom. Zato podsećamo da kao što smo već rekli u uvodu, ovo nije lista koja selektuje neke filmove odbacujući ostale već prosto lista s toplim preporukama koja se vrlo lako može nastaviti.

Tekst: Saška Todorov (izvor: Kultivisise)

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/