„Gledam ga svake zime“: Zašto je „The Holiday“ i posle 20 godina neprikosnoveni vladar božićnih filmova?

Postoje oni filmovi kojima se, sa neskrivenom radošću, vraćamo svakog decembra. "The Holiday" je na vrhu te liste.
U konačnom zbiru, Holiday je zaradio ništa manje od 205 miliona dolara na blagajnama. Foto: APC / Hollywood Archive / Profimedia

Bio je 27. decembar 2006. godine. Nakon što je s uspehom koketirala naslovima poput „Šta žene žele“ (2000) i „Samo ne ti“ (2003), rediteljka Nancy Meyers plasirala je u bioskopske dvorane ono što će postati jedna od najamblematičnijih romantičnih komedija njene generacije: Holiday". Zahvaljujući vešto doziranoj mešavini ljubavi, komičnih situacija i bajkovite scenografije, a sve to nošeno vrhunskom glumačkom podelom, dugometražni film doživeo je momentalni uspeh i zabeležio pravi trijumf na blagajnama. Mora se priznati, svi sastojci su bili tu da osvoje filmofile mekog srca i zaljubljenike u rom-com žanr tokom praznične sezone.

U to vreme, Nancy Meyers je inspiraciju za scenario pronašla u novom internet fenomenu, sada ponovo aktuelnom: razmeni domova između pojedinaca koji žive u različitim gradovima, regijama ili državama. Kao polazna tačka filma, ta ideja joj je poslužila da osmisli avanture Amande, Iris, Grahama i Milesa.

Sinopsis? Razočarane u muški rod, Amerikanka Amanda i Britanka Iris, koje se nikada ranije nisu srele, odlučuju da zamene kuće tokom božićnih praznika. Jedna odlazi u kolibu u engleskoj provinciji, druga u raskošnu vilu u Los Angelesu. Obe mlade žene veruju da će tako razbistriti misli i ponovo pronaći sebe, ali nisu računale na dolazak Irisinog brata u Amandin život, niti na susret Iris i Milesa...

Foto: kpa Publicity / United Archives / Profimedia

Kroz pravu ljubavnu rokadu, rediteljka potpisuje laganu i ukusnu komediju sa kojom su se identifikovali milioni gledalaca. Zaista, teško je zamisliti da se takva romaneskna priča ne bi mogla dogoditi i nama. U happy end maniru.

50% British, 50% American

Iako priča zavodi ljubitelje romanse smeštene u bajkovite pejzaže, film je nesumnjivo ostavio trag širom sveta zahvaljujući kastingu koji je podjednako british koliko i holivudski.

S jedne strane, Nancy Meyers se odlučila za dvoje Britanaca već dobro poznatih široj publici kako bi otelotvorili Iris i Grahama: Kate Winslet, čiju reputaciju nije potrebno dokazivati još od njene interpretacije Rose u legendarnom „Titaniku“ (1997), i Judea Lawa, čuvenog Dickieja iz „Talentovanog gospodina Riplija“ Anthonyja Minghelle. Dvoje glumaca su se, inače, već susreli na snimanju filma „Svi kraljevi ljudi“ (All the King's Men) Stevena Zailliana, koji je izašao samo nekoliko meseci pre „Holidaya".

Foto: Supplied by LMK / ipa-agency.net / IPA / Profimedia

S druge strane, rediteljka je igrala na kartu stopostotnog američkog dua koji čine Cameron Diaz i Jack Black, u ulogama Amande i Milesa. I ovde je izbor bio nepogrešiv, budući da su se oba glumca već dokazala u nizu popularnih ostvarenja - Diazova u „Venčanju mog najboljeg druga“ (1997), „Ima nešto u vezi sa Meri“ (1998) i „Bandama Njujorka“ (2002), a Black u „High Fidelity“ (2000) i „Ljubav je slepa“ (2001).

Od trenutka kada se film pojavio na velikom platnu, magija je proradila. Holivudski glamur Amande preplitao se sa neodoljivim engleskim šarmom Grahama, dok je Milesova nespretnost pronašla utočište u Irisinoj nežnosti. Nancy Meyers će kasnije objasniti da je scenario pisala imajući na umu upravo Cameron, Kate, Judea i Jacka. Ukratko, uloge krojene po meri koje su pojačale realizam ove romantične komedije i neizbežno stvorile sekvence koje će postati kultne.

Posebno pamtimo izliv radosti Iris (Kate Winslet) po dolasku u Los Angeles ili scenu u kojoj Cameron Diaz, u koži Amande, pleše i peva uz hit grupe The Killers, „Mr. Brightside“, nakon što je sebi priuštila solo veče uz piće. Još jedna neodoljiva sekvenca je trčanje Amerikanke u štiklama... po snegu.

„Trčala sam, recimo, jedanaest kilometara dnevno u štiklama. Cela ta scena zahtevala je nedelju dana snimanja, iako uopšte nije bila u scenariju“, otkrila je nedavno Cameron Diaz u intervjuu za Vulture. „Bili smo u Engleskoj i Nancy mi je prišla rekavši: 'Uzbuđena sam, upravo smo dobili zeleno svetlo da snimimo scenu'. Pomislila sam: 'Koju scenu?', a onda sam pročitala opis: Amanda je na zadnjem sedištu taksija, shvata da mora da se vrati [kod Grahama], zaustavlja auto i izlazi... Iz nekog razloga, ona trči nazad... Na kraju snimanja, pitala sam Nancy: 'Kako smo od četiri reda opisa došli do scene koju smo snimali nedelju dana?'. Odgovorila mi je: 'Ne znam. Uvek sam to tako zamišljala.'“

U brojevima

U konačnom zbiru, „Holiday" je zaradio ništa manje od 205 miliona dolara na blagajnama. U to vreme, oduševljenje je bilo planetarno i jednoglasno, što je omogućilo Nancy Meyers da svoje delo upiše u panteon nezaobilaznih romantičnih komedija. 

„Ljudi obožavaju ovaj film. Stalno mi prilaze i govore: 'To je moj film. Gledam ga svake zime. To je prvi film koji pustim u decembru. Gledam ga sa sestrama. Gledam ga sa mamom. Gledam ga sa najboljim prijateljima'“, objašnjava Cameron Diaz.

Stoga ne čudi što, skoro dve decenije nakon bioskopske premijere, televizijski kanali i streaming platforme gotovo neumorno preuzimaju prava za (re)emitovanje filma kako se Božić približava.