"Marty Supreme" zaslužuje ovakav marketing. On vas napada i nervira do te mere da najradije - iz inata - ne biste ni odgledali film. On je apsolutno svuda i nezaustavljivo je uporan da dopre do svakog čoveka, promovišući film preko ljudi iz najraznovrsnijih sfera. Baš kao i Marty Mauser. Baš kao i Timothée Chalamet u ovom, zaista veličanstvenom, ostvarenju.
Punih dva i po sata, koliko traje sam film: od prvog kadra, minuta i sekunde bićete involvirani, kao da ste tamo - na ulicama Njujorka, dok bez daha trčite za nekim klincem koji jako želi da postane šampion u ne tako popularnom sportu: stonom tenisu i uđe u istoriju. Svaki nervozan nerv Martyja Mausera pogodiće i vaš živac.
Film je živ. Dijalog teče konstantno. Imaćete osećaj kao da se vozite u šestoj brzini u špicu Beograda. Kadrovi se ne smenjuju brzo, ali su svi glasni, dinamični i napeti poput kanapa koji svakog trenutka može da pukne. U priču vas uvodi numera "Forever Young" grupe Alphaville koja će držati ton do poslednjeg minuta i ostati da odzvanja u vašim glavama i nakon što se svetla bioskopske sale upale.
Sve je na ivici nerava. Dok pokušava da ostvari svoj san sa nepodnošljivom ambicijom, on propada kroz plafon, bukvalno, ostavlja benzinsku pumpu u plamenu iza sebe, predaje se samoživom moćniku da bi na samom kraju - spoiler - trijumfovao u sopstvenoj misiji i pozivu. Nakon čega će nalik tihom glasu Roberta De Nira u toj jednoj sceni u filmu "New York, New York" odlučiti da se "skrasi".
Pretenciozni marketing "Marty Suprema" je upravo ono što ovaj film zaslužuje. Jer ga u potpunosti opisuje. Baš kao zavidno samopouzdanje Martyja Mausera dok pokušava da bude duhovit u šali o Aušvicu. Baš kao neosporni talenat Timothéeja Chalameta koji je ovde pokazao - u najboljoj ulozi do sada.