U istoriji mode, nekolicina je imena koja ostaju večna. Luksuzne kuće menjaju vlasnike, dizajneri se smenjuju, a modne ere nastaju i nestaju gotovo preko noći. Giorgio Armani bio je izuzetak. Tokom pet decenija njegov potpis ostao je prepoznatljiv: sako bez postave, pantalone sa preciznim, lepršavim krojem i večernja haljina svedena na svoj primarni, najelegantniji oblik. Na neki način činilo se da je besmrtan, sve dok odjednom nije bio.
Na zatvaranju Nedelje mode u Milanu, njegova odsutnost se osećala. Ono što je trebalo da bude jubilej – 50 godina Giorgia Armanija – pretvorilo se u iskren oproštaj u svetlu nedavne smrti dizajnera. Gosti su se okupili u Pinacoteci di Brera, nasuprot kuće u kojoj je Armani živeo godinama, prolazeći pored retrospektive njegovih najpoznatijih kreacija: od odela Richarda Gerea iz filma American Gigolo, preko toaleta sa brojnih crvenih tepiha Holivuda, do krojeva koji su redefinisali stroga pravila kancelarijske mode.
Pista je bila postavljena u dvorištu muzeja, osvetljena papirnim lampionima (istim onima koji su prethodno obeležili prethodnu javnu ceremoniju odavanja počasti dizajneru). Uz klavirsku muziku koju je izvodio italijanski kompozitor Ludovico Einaudi, počevši od kultne Experience pa sve do Una Mattina, svaki ton širio se kamenim zidovima poput tihog odjeka.
Revija je otvorena klasičnim krojevima, Armanijevim zaštitnim znakom, podsećajući zašto takve siluete nadilaze sve modne trendove poslednjih pedeset godina. Pre svega, mislimo na blejzere sa omekšanim linijama, pantalone i bluze koje prate oblik tela. Zatim su usledile fluidne haljine u staklasto plavim, vulkansko zelenim i mekanim sivim tonovima, inspirisane pejzažima koje je najviše voleo, gradom Milanom i ostrvom Pantelerija. Šljokice i sjaj pojavljivali su se diskretno, nikada preplavljujući haljine koje su lagano padale, njišući se u pokretu.
Mnogi modeli hodali su u parovima ili polako prolazili pistom u grupama, poput procesije. Gotovo sto modela defilovalo je pistom, te je posmatranje revije iz prvog reda ili putem livestreama bilo poput listanja poglavlja priče koju je pisao više od pola veka.
Kolekcija je utisnula suštinu Armanijevog stila. Siluete su bile lepršave i elegantne. Odela su zadržala klasičnu, ležernu oversize formu, uz diskretne elemente iz osamdesetih: kutijaste linije na ramenima, imitacije okovratnika i retro paletu boja. Tonovi su prelazili od mekih neutralnih nijansi do dubljih tonova, da bi kulminirali u kobalt plavim i živopisnim ljubičastim nijansama koje su osvežavale večernje haljine.
Naravno, nijedna linija nije bila potpuna bez Armanijeve karakteristične liquid haljine. Poslednji model nosila je njegova muza, Agnes Zogla, koja je prošetala raskošnu toaletu u ponoćno plavoj boji sa Armanijevim licem. Bio je to najotvoreniji gest oproštaja koji je podigao sve prisutne.
Prisustvo prijatelja i poznatih lica dodatno je naglasilo značaj večeri. Među gostima su bili Leslie Bibb, Samuel L. Jackson, Richard Gere, Lauren Hutton, Glenn Close i Cate Blanchett.
"Osećam se počastvovano što smo pozvani da se vratimo u Milano i proslavimo njegovu veličanstvenost", rekao je reditelj Spike Lee pri ulasku na reviju. "Pored toga što je bio neverovatan dizajner, bio je i humanitarac. Bio je izuzetan filantrop", dodala je Cate Blanchett.
Na samom kraju, Armanijeva nećaka Silvana Armani i njegov dugogodišnji saradnik Leo Dell’Orco izašli su na pistu za poslednji aplauz i dočekani dugotrajnim ovacijama, uz zahvalnost koja je obeležila kraj jednog poglavlja i početak novog za kuću Armani.