Sve što ste želeli da znate o debiju Matthieu Blazyja za CHANEL
Novi kreativni direktor kuće CHANEL, Matthieu Blazy, debitovao je sinoć revijom koja je čitavu modnu industriju uvela u univerzum koji je brižljivo gradio: onaj u kojem se prošlost i sadašnjost nežno prepliću kroz emociju, viziju i nasleđe same Gabrielle Chanel.Finalement, c'est arrivé. Sinoć je u Grand Palaisu, pod masivnim planetarnim sferama koje su plutale iznad piste, Matthieu Blazy napravio svoj prvi, ali definitivno odvažan gest prema nasleđu koje nosi ime CHANEL. Čitava modna industrija je na trenutak zastala. Urednici, buyeri, klijenti, nekadašnje Lagerfeldove muze, Nicole Kidman kao nova ambasadorka kuće uz Ayo Edebiri, ali i veteranke Penélope Cruz, Margot Robbie, kao i Kendall Jenner, Jennie iz Blackpink, Tilda Swinton, Julia Louis-Dreyfus, Pedro Pascal i brojna druga lica visokog profila našla su se u frontrowu i potvrdila važnost trenutka.
CHANEL je bila poslednja velika revija poslednjeg grada u turbulentnoj modnoj sezoni za proleće/leto 2026. U moru debija kreativnih direktora za brojne luksuzne kuće, Blazy zauzima jedinstvenu poziciju. Njega ne uvodi dizajner koji je još uvek živ (kao što je slučaj sa Duranom Lantinkom i Jean Paul Gaultierom) niti ulazi u kuću koja se često menja. Naime, Gabrielle Chanel osnovala je svoju etiketu sa ciljem da oslobodi žene od savremenih odevnih stega. (Doživotno) imenovanje Karla Lagerfelda nepokolebljivo je pomeralo granice skoro 40 godina dok je Virginie Viard, posvećena članica Lagerfeldovog tima i njegova desna ruka, zauzela direktan pristup kodovima kuće. To su tri dizajnera za 115 godina, od kojih dvoje zauzima oko jedan vek.
U ovakvoj modnoj klimi, potrebna je određena hrabrost da se istorijski debi veže za tako direktan uvodni izgled kao što je boxy sivo odelo, ali prstohvat nerazblažene smelosti je upravo ono što je potrebno CHANEL-u.
Naime, Blazy je bio izuzetno svestan težine baštine (kao i Jonathan Anderson u Dioru, ali i Pierpaolo Piccioli u Balenciagi) zbog čega je to sivo odelo najpre svedeno na osnove, a zatim vrlo vešto ponovo izgrađeno. Sve je imalo smisla: proporcije su bile pomerene, ramena blaža, rukavi zavrnuti kao da sakrivaju posao koji je tek započet. Bio je to jasan znak namere o povratku izvornom DNK, ali kroz prizmu slobode.
Tu je i glas ideje koju je Blazy naglasio u svojim izjavama: „Chanel govori o ljubavi. Rođenje modernosti u modi potiče iz ljubavne priče. To je ono što mi je najlepše. Ona nema vreme ni prostor; to je ideja slobode. Slobode koju je nosila i osvojila Gabrielle Chanel.“
I ta misao odzvanja kroz svaku nit kolekcije.
Un Paradoxe
Prvi narativni segment, Un Paradoxe, uzima mušku garderobu kao polaznu tačku i pretvara je u uporište. Košulje i pantalone koje je Coco pozajmljivala od Boy Capela, istorijski vezane za brend Charvet, ovde su revidirane kroz novu proporciju. Blazy je sačuvao arhivski respekt prema shirting tradiciji, ali ih je preoblikovao: težina lanca je vidljiva, šivenje je prema masculine standardima, pa ipak, finalni izraz i dalje je ženstven, provokativan i sofisticiran. Tweed ostaje dominanantan materijal, ponekad ispran, ponekad namerno istrgnut, ali uvek čitljiv kao CHANEL tkanina. Paradoks je u tome što praktičnost nikada ne guši erotsku ili dramatičnu dimenziju odela. Povlači se paralela sa poznatom filozofijom à la Coco: „Nema vremena za ustaljenu monotoniju. Postoji vreme za rad. I vreme za ljubav. Nijedno ne isključuje drugo.“
Le Jour
Le Jour ili dnevni segment kolekcije nosio je onu poznatu, uhodanu ležernost koja je kuću CHANEL učinila bezvremenom. Za ljubitelje arhivskih komada i kolekcionare, najzanimljiviji detalji bile su male, ali značajne reference kao što su vidljivi lanci i drugi klasični elementi. Crushed torbe koje izgledaju kao da su deo porodičnog nasleđa donele su tu sentimentalnu notu; 2.55, model koji je već postao kulturni artefakt, prikazan je izgnječen, sa vidljivom burgundy postavom. Camellia je izuzeta iz uobičajene, dekorativne uloge i postala je strukturni element u pletenim svilama i printovima koji se rasklapaju u latice. Posebno nas je obradovao način na koji su linije Art Deco estetike i preciznost CHANEL-a prevedene u čiste, grafičke kontraste crne i bele.
L'Universel
L'Universel zatvara priču i osvetljava nameru CHANEL-a da stvori prostor za univerzalnost. Muške linije omekšane su kroz bluzon siluete, tekstura tkanina se multiplicira, a unutrašnjosti komada često su dragocenije od spoljašnjosti (mislimo na postave i ručno oslikane foršpane). Sa izuzetnom pažnjom je Matthieu radio s tkaninom tweed te je u nekim lookovima isti dekonstruisan u nejasne heklane površine, dok se u drugima raspadao u pero i resu, kao da pokazuje da i najteža tradicija može imati trenutke lakoće.
U domenu aksesoara, dalo se primetiti da je nakit bio nešto teatralniji, kao da je kuća odabrala barokne ukrase iz sopstvenih riznica. Cipele su bile prepoznatljive, sa kontrastnim kapama prstiju, spremne da postanu naredni predmet želje mnogih fashion zaljubljenica.
Muzičke i audio sekvence pomno su odabrane. Paula Cole je postavila intimni, reflektivni ton, dok je kultni The Rhtym is a Dancer publiku doveo u ekstazu.
Blazy nije stvorio kolekciju koja želi sve da redefiniše. On ne pokušava da pregazi Lagerfelda niti da neutralizuje Viard; umesto toga stvar je dijalektična. Dobili smo liniju koja dopušta nasleđu da diše, koja pamti kodove i istovremeno traži put do nove publike. CHANEL pod njegovim rukopisom postaje kuća koja ume da bude istovremeno intimna i univerzalna, sofisticirana i prijemčiva. Vreme za rad i vreme za ljubav ponovo se prepliću i u toj fuziji leži suština modernosti koju je Coco započela i koju Blazy nastavlja s poštovanjem i kreativnom odvažnošću.