U ponedeljak 12. januara 2015. kada je hashtag #MargielaMonday počeo da označava dugo očekivani povratak Johna Galliana na modnu scenu, stavljena je tačka na najveći sunovrat koji modni svet pamti u poslednje vreme. John je postao novi kreativni direktor Margiela linije visoke mode, a nakon kontroverznog otpuštanja iz Diora, to je njegov prvi povratak na modnu scenu. Nije želeo da rizikuje pa je, umesto u Parizu, revija održana u njegovom rodnom Londonu. Nakon dvadeset četiri izlaska, auditorijum od 180 biranih zvanica aplaudirao je kreatoru bez „stojećih ovacija“.  John se poklonio prisutnima u belom Margiela laboratorijskom mantilu koji je uniforma ovog brenda i svojom svešću o pripadanju pokazao koliko se promenio, za razliku od vremena kada je radio za Dior i kada su krojači ove modne kuće, pored kreacija za manekenke, za njegov poklon šili i posebnu tematsku kreaciju (bio je princ, pirat, astronaut)...

Na belim stolicama poređanim u jednake redove sa svake strane piste, sedeli su dizajneri Alber Elbaz, Christopher Bailey, urednica pariskog Voguea Emmanuelle Alt, ali i rabin londonske sinagoge Barry Marcus. Kritičari su neko vreme čekali osluškujući reakcije, a zatim su nakon odobravanja Voguea, usledile salve reči: genijalno, remek-delo, kralj se vratio.... Ali, odmah ispod tih recenzija stajali su komentari koji su izražavali zapanjenost i šok (moja drugarica na Facebooku napisala je kako Margiela upravo kopa sebi oči kašikom) onim što je Galliano uradio sa Maison Martin Margiela kolekcijom visoke mode. Izvinjavam se – Maison Margiela. Iz imena brenda izbačeno je „Martin“. Da li vam ovo izgleda kao deja vu?

Kada je Hedi Sliman doveden u Saint Laurent, povici o skrnavljenju brenda bili su još mnogo glasniji. Takođe, setite se zapanjenosti nakon izbacivanju reči „Yves“ iz imena. Ali, ti komentari ubrzo su utihnuli jer je prodaja krenula odlično (Hedi i dalje kreira rock haljinice koje su pre za Courtney Love nego za Loulou de la Falaise). To je sve što se danas smatra relevantnim. Pretpostavljam da Renzo Rosso, vlasnik Diesela, Viktor&Rolfa, Margiele i Marnija, razmišlja na isti način. Šta god mi mislili, odlučeno je da Margiela više ne bude brend za intelektualnu modnu elitu, već poduhvat koji zahteva rebrendiranje. I ko je podobniji za to od Galliana? Već na samim ulaznicama moglo se primetiti da je reč „Martin“ izbačena iz imena brenda Maison Martin Margiela. Prvi put imamo lice ispred brenda koji je svoj imidž izgradio na depersonalizaciji (sam Martin nikada se nije pojavljivao niti fotografisao, a nakon njegovog povlačenja 2009, naslednici su pominjani samo kao „dizajnerski tim“). Ali, takođe, uzimajući u obzir Margiela estetiku (humor, androginost, avantgarda) koja je u suprotnosti od onoga što je radio Galliano (bezbroj veštačkih trepavica na očima manekenki, teatralnost, ekstravagancija) svi su se pitali kako će izgledati ovaj spoj. Ne bismo smeli zaboraviti da je Galliano dobio ovaj posao ne zbog svoje persone koja ga je više puta dovela u nevolju, već zbog svog talenta koji niko nije mogao da ospori.  Dok se publika migoljila na svojim stolicama, Kate Moss joj je dala još 15 dodatnih minuta (revija je kasnila do njenog dolaska) da promišlja prisustvuje li trijumfu ili propasti? Svi su se nadali prvom jer, da se razumemo, modi nedostaje Galliano. Ono što je on u narednim minutama prikazao, svakako nije bilo remek-delo, ali je bilo dovoljno da se „nahrani“ gladna publika i da se započnu debate koje će trajati do sledeće Maison Margiela kolekcije. Tada ćemo saznati i odgovor na pitanje da li John Galliano i dalje ima šta da nam ponudi?   

Tekst: Nenad Janjatović