Judy Chicago (1939-)

Svojim omažem važnim ženama istorije, umetnica-feministkinja, spisateljica i učiteljica Judy Chicago vratila se u prošlost znatno pre Pariza 18. veka. Instalacijom "The Dinner Party" iz perioda 1974 - 1979, Chicago je komemorisala 1038 žena iz istorije vezenim zastavicama, graviranim podom i ogromnim trougaonim stolom za banket sa 39 mesta za žene, od Drevne Boginje do Georgie O'Keefe.

Trenutno postavljena u Sackler Centru u Bruklinskom Muzeju, instalacija je vodeće delo feminističke umetnosti, nastalo tokom presudnog perioda 1970ih godina kada su se umetnice direktno borile sa polnim pitanjima.

Agnes Martin (1912-2004)

Agnes Martin, često stavljana u minimalistički milje, obitavala je u sopstvenoj ligi i prkosi lakoj kategorizaciji. Izrazito lična i duhovna, Martin je govorila kako joj se slike u mislima pojavljuju gotove, u veličini poštanske marke, koje ona zatim prenosi na velika platna.

Blistava zlatna ikona, "Friendship" je njena slika iz 1963. i predstavlja divan primer prvobitne mrežne slike ove umetnice.

Delikatno ucrtane linije, naizgled savršene ali na bliži pogled pune osećaja ljudske ruke, čine beskrajno polje tajnovitog kvaliteta - otelotvorenje transcedentne mirnoće. Retrospektiva Agnesinih radova otvprena je Guggenheim muzeju u Njujorku od oktobra 2016.

Elaine Sturtevant (1924-2014)

Radovi Elaine Sturtevant (poznate po prezimenu) zahtevaju ponovno pregledanje; ono što isprva deluje kao slika Andy Warhola ili Jaspera Johnsa u stvari je njen rad, koji imitira forme i tehnike originala do neverovatnog nivoa preciznosti.

Od 1964., Sturtevant je prerađivala radove svojih muških savremenika u svrhu preispitivanja rodne hijerarhije, originalnosti i autorstva, kao i strukture umetnosti i kulture. Warhol je čak pristao da dozvoli Sturtevantovoj korišćenje njegovog pribora kako bi napravila istu Merilin koju je on koristio u svojim radovima. Kako se Sturtevant priseća, kada bi Warhola pitali o procesu rada on bi im rekao "pitajte Elaine."

Yayoi Kusama (1929.)

Kraljica tufni, Yayoi Kusama bila  je vrlo važna sila avangardne scene 1960ih i nastavlja da pomera granice umetnosti - čak i na polju mode, svojom nedavnom saradnjom sa Louis Vuittonom.

Njena "dešavanja" tokom 1960ih bila su revolucionarna, posebno "Narcissus Garden" iz 1966. sa kojim je umetnica nastupila na Venecijanskom Bijenalu. Uz pomoć umetnika Lucia Fontane, Kusama je sakupila 1500 srebrnih kugli - trodimenzionalnih tufni - i na poljani ih ponudila posetiocima na prodaju i to za dva dolara po komadu, kao kritiku komercijalizma u svetu umetnosti.

Adrian Piper (1948.)

"Dragi prijatelju/ja sam crna/sigurna sam da to nisi znao kada si izrekao/nasmejao se/složio se sa tom rasističkom izjavom" piše na delu "My Calling (Card) #1" Adriane Piper iz 1986 - 1990.

Konceptualna i performans umetnica, Piper je pionirka u bavljenju gorućih tema povezanih sa rodom i rasom. U njenoj seriji radova "Mythic Being", Piper se maskirala u crnog muškarca iz niže klase i šetala ulicama Kembridža, otkrivajući apsurdnost društvenih stereotipa. Njeni borbeni radovi su izuzetno predviđajući i bitni, navodeći nas da preispitujemo društvenu hijerarhiju i shvatanje identiteta.

Piper je nedavno dobila Zlatnog Lava kao najbolja umetnica na 56. Venecijanskom Bijenalu 2015. za svoje delo "The Probable Trust Registry", koje se sastoji iz korporacijskog kioska na kome posetioci mogu da potpišu ugovor kojim se obavezuju da žive po pravilima koje ohrabruju ličnu odgovornost.

Na slici: Piper prima Zaltnog Lava na Venecijanskom Bijenalu 2015. godine.

foto: Profimedia

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>http: //www.viber.com/ellesrbija