Negde sredinom ovog varljivog leta 2017., skrolujući po feedu Instagrama, najveće zaraze modernog vremena naišla sam na ovu mladu damu. Lukavčanka Irma Ibrić relativno je nepoznato ime regionalne modne scene, ali definitivno neko ko je u nju uneo svežinu i inovativnost koja ne može da prođe nezapaženo. Bio je dovoljan jedan pogled na njene puf suknje od eko-kože pa da poželim da saznam njenu (dizajnersku) priču. 

Irma predstavlja one dizajnere koji su pokušavali da pobegnu od mode, ne želeći da isprate njenu sveopštu tendenciju za komercijalizacijom da bi ipak shvatili kako ovaj trend jedino mogu da pobede upravo ako od mode, tačnije njihove autorske vizije te iste, ne odustanu.

Sa Irmom sam se vrlo brzo dogovorila za susret koji se desio na vrelih, beogradskih + 42 stepeni. Nakon što smo pobegle od žege u klimatizovan kafić, intervju sa ovom simpatičnom Bosankom je mogao da počne.

1. Iako si novo ime u svetu mode, zanimljivo je da si završila grafički, a ne modni dizajn.

Da, grafički dizajn sam upisala na Grafičkom faklutetu u BiH, da bih u Beogradu nastavila master Dizajn novih medija na Fakultetu digitalnih medija. Nakon godinu i po dana koje sam provela u Beogradu, vratila sam se u Bosnu gde sam počela da radim za dve firme, jednu iz Dubaija, drugu iz Štokholma. Za Dubai sam kao deo tima radila sve, od vizualnog identiteta, brendinga, ambalaže, web sajtova, kompleksne projekte. Za Body Bazar iz Štokholma još uvek radim na kreiranju ambalaže novih proizvoda i imam ugovor za narednih par godina. Međutim, nakon tri godine rada kao freelancer, imala sam potrebu da pokrenem nešto svoje, jer sam shvatila da više ne mogu da radim za druge.

2. Zašto baš onda grafički dizajn, a ne moda na samom startu školovanja ?

Još na početku želela sam da upišem product dizajn posle gimnazije ali me nisu primili na Likovnu akademiju pa sam na kraju upisala grafički dizajn. Moda mi je još tada bila previše komercijalna, pa sam bežala od nje. Upravo zbog toga sam otišla u  grafiku koja je sirova, apstraktna i više je godila mojim tadašnjim željama. Na kraju sam za svoj diplomski rad ''Ekspresija u funkciji grafičke multimedijalnosti'' spojila tradicionalnu grafiku kroz grafički dizajn na odevne komade i spojila ono što mi se konstatno intuitivno ispoljavalo. 

3. Šta je prelomilo da napustiš freelance posao za druge i počneš da radiš sama za sebe?   

Još u septembru prošle godine ukrali su mi laptop u Sarajevu sa svim mojim fajlovima, grafičkim rešenjima koje sam radila poslednjih 5 godina. Tada sam shvatila koliko sam bila usmerena na rad na kompjuteru, na kom sam mogla da provedem i po 18h dnevno. Čekajući da nabavim novi laptop, fokusirala sam se na skiciranje i crtanje, i krenula da pravim stvari. Ja sam rodoholik, prosto ne mogu a da ne radim nešto, nemam slobodnog hoda. Tada sam shvatila da nikada ne znate zbog čega je nešto dobro što se dogodi. Tako sam u decembru prošle godine napravila svoju prvu recikliranu torbu, postavila je na Instagram i naišla na neverovatnu reakciju ljudi. Od tada je sve krenulo. U februaru sam već uradila seriju štampanih torbi, ali to nije sve tako procvetalo za par meseci. Sve ukupno je rad i kontiunirani dizajn od nekih 4-5 godina.

4. Otkud ime Kohel? 

Kad sam imala dve, tri godine pravila sam od salveta suknje i stvari za Barbike koje sam volela da nosim u koferu. Naravno, pošto sam bila prilično mala kofer sam izgovarala “kohel”. Kada je trebalo da nazovem svoj brend nekim imenom, prosto mi se učinilo logičnim da bude Kohel, jer on objedinuje sve moje ideje.

5. Kako prezentuješ svoje modele i da li se pridržavaš nekog koncepta?

Koncept je da svakog meseca lansiram neki drugi komad. Prvo su bile torbe, zatim kimono pa midi suknje, sad su na redu haljine. Takođe moj brend nema brojeve, veličine. Svaki model je osmišljen tako da vi sami možete da ga prilagođavate svojoj građi i stilu. Što se tiče prezentacije, ne planiram da održavam revije, ne vidim sebe u tome već isključivo putem događaja i izložbi. Ne uklapam se u sve što je po standardu i pravilima. To nisam ja.  

6. Ko god se prvi put susretne sa tvojim modelima svestan je koliko je grafika, pa samim tim i ta pročišćena estetika dominantan u tvom dizajnu. Da li planiraš da stalno “plivaš” u crno-beloj priči?

Crno-bela paleta je u mom fokusu još od gimnazije, kada sam kroz sirove crteže prikazivala formu, jer najbolje ćete prikazati formu kroz monohromatsku paletu, bez puno šminkanja. Ne bežim od kolorita, volim boje i njih ima u nekim primesama na mojim modelima ali od početka sam ostala dosledna sebi, i sve dok osećam takvu potrebu kreativnog ispoljavanja, grafika, ekspresija i minimalizam će da bude glavni izražaj.

7. Koliko ti je bilo teško na početku? Evidentno je da je svima taj start najteži. Posebno mladim umetnicima koji ovde imaju problem da prodaju svoj dizajn. Da li bi ti rekla da je tebi išlo od starta glatko? 

Ništa nije jednostavno kako izgleda. Tu su godine rada, truda, učenja i ulaganja u sebe. Zatim upornost i energija. Ali vi morate verovati u sebe, raditi ono što volite i ta strast i energija će kad tad da se pretvore u vidljivi rezultat. 

8. Koja tri saveta bi onda dala mladim dizajnerima koji tek počinju?  

Biti uporan, ambiciozan i raditi.

9. Koliko smatraš da su danas za neki brend bitni influenseri i da li si ti ostvarila neku saradnju koja te je posebno usrećila?

Kada ste dizajner, morate se baviti i onim van kreiranja. Tu su marketing, psihologija, analiza tržišta... Sve to zajedno sa znanjem i edukovanjem vaš brend pozicionira na mesto koje pripada. Jako su bitne osobe koje takođe rade i veruju u to što rade. Posebna saradnja koja me usrećila je sa poznatom minimalistkinjom i blogerkom Jenny Mustard kojoj se svideo moj dizajn.   

10. Šta inspiriše tvoj rad?

Crna, matična ploča sa svim linijama. Svakodnevne stvari. Dizajn je život, svet oko nas. Evo došla sam iz Tuzle, dok sam vozila usput videla sam neke zanimljive forme na putu. Sve me inspiriše, sve uzimam, prerađujem i stvaram, pretvaram u potpuno drugu dimenziju. To je energija koja se vrti i prelazi u različite oblike.

11. Vlada neko uverenje kako studije nisu toliko bitne. Kakvo je tvoje mišljenje i šta si ti najvažnije naučila o dizajnu za vreme školovanja?

Školovanje je bitno, daje vam neku osnovu. I profesori su važni, šta god da vas uče, ako umeju da vam prenesu znanje i usmere vas. Ali 90% je ono što ćete vi sami da uradite. Školstvo je sistem koji ne može da stigne sve promene koje se svakodnevno dešavaju. Morate se sami edukovati i biti željni da naučite.

12. Kakvo je tvoje viđenje današnje mode?

Vremenom dok sam odrastala, sve mi se činilo kao matrica, isto, i to me je udaljilo od mode. Sve je identično. Zašto moraju svi krojevi da budu po nekim pravilima, etiketa baš na tom mestu. Nalazimo se u svetu komercijale i kopiranja. Jednoj Zari se isplati da plati milionsku odštetu Dolce i Gabbani jer će opet biti u plusu. Profit vodi glavnu reč i gazi preko svega. Zatim trend je najveće zlo za kreativnost, čim nešto postane trend i traje samo jedan TREN, izgubi svoju vrednost.

13. Gde vidiš sebe za deset godina? Da li je to rad za neki brend?

Ne znam gde sam sutra, a kamoli za deset godina... Kad se zabavite sami sobom, i da ste u šumi, dobro vam je. Tu su naravno planovi i rad na brendu. Online web shop je startovao od septembra, zatim tu su ponude za nove concept prodavnice, uskoro planiram da svoje modele plasiram u Beču i Barseloni. Svakodnevni rad, fokusiranje i ispunjenost vas vodi kroz vreme.

Razgovarala: Ana Dodig

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/