Dok hoda, sluša pank, opušta se uz džez, a nama je poznat po potpuno drugačijem pop zvuku. U javnosti se pojavio 2015. godine svojim prvim singlom D-Generation i pomerio granice naše muzičke scene.

Potpisao je ekskluzivni ugovor sa izdavačkom kućom Universal Music Serbia, a nedugo zatim ga je i Instagram na svojoj platformi @music predstavio kao mladog pop alhemičara. Ubrzo su usledili nastupi u regionu, Beču i Berlinu ali i turneja u Kini, gde ga je zateklo potpuno oduševljenje njihove publike.

Po čemu pamtiš svoje početke?  

Po strahu. U rodnom Čačku bilo je teško pronaći ljude koji veruju u moju muziku. Imao sam samo jednu prijateljicu koja mi je ceo život podrška i svaki put kada bih nešto napisao, poslao bih samo njoj nakon čega bi sledila višesatna detaljna analiza. Imao sam strah da bilo šta objavim na internetu, ali to se promenilo čim sam se preselio u Beograd.  

A kako bi opisao muziku koju stvaraš?

Sve moje pesme su lične. Ponekad čak i previše. Zvuk bih opisao kao elektronski pop inspirisan raznim muzičarima, kao što su Depeche Mode, David Bowie i Lady Gaga. Najviše se trudim da svaka pesma ima svoj momentum i bude prepoznatljiva. Tako će se i moji budući radovi razlikovati od svega što sam do sada napravio. Ne postoji specijalan razlog za to, jednostavno sam dobio takvu inspiraciju.

Trenutak koji ti je zauvek ostao u pamćenju?

Kada sam čuo 500 fanova u Kini kako uglas pevaju moje pesme. Mislim da postoji i snimak na internetu gde imam potpuno zbunjen pogled u trenutku kada se to dešava. Brojke mi ne znače, koliko energija koja mi se tamo pružila. Neopisivo dobar osećaj je kada vidite da neko sluša ono što imate da kažete kroz umetnost.

Foto: Vedrana Vukojević

Da li sebe smatraš buntovnikom?

Smatram da ne igram po određenim pravilima. Da li mi je to donelo ogroman uspeh? Nije. Ali ću uvek biti ponosan na takve odluke. Svako ko ne juri uspeh radi uspeha, danas predstavlja buntovnika. Umetnost je skup poziv, a život u Srbiji ne dozvoljava previše slobodnog vremena koje je umetniku neophodno za inspiraciju. Trenutno u Srbiji ne živim od muzike, ali živim za nju i to me u potpunosti ispunjava.

Šta ti daje vetar u leđa?

Neizmerna podrška mojih roditelja, prijatelja, svakoga ko voli moju muziku i upućuje mi reči podrške. Desi se da baš u trenutku kada želim da odustanem, dobijem priliv pametnih reči ili pozitivne energije koja me još snažnije gurne dalje.  

Čega se bojiš?

Nagomilavanja ideja i muzike koja možda nikad neće biti oslobođena.

Tvoje najveće dostignuće?

To što sam kroz muziku dobio divne ljude sa kojima komuniciram, nažalost uglavnom na društvenim mrežama, ali i to je dovoljno da osetim da sam nešto postigao.

Zbog čega se izdvajaš od drugih? 

Samo zato što me mašta i nakon svih uspona i padova nije napustila, nisam odustao i još verujem u svoje ideje, ma koliko one nekada izgledale potpuno nemoguće. 

Razgovarala: Teodora Bogdanović

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/