Ljubav i hrana su neodvojivi. U restoranu hotela Square Nine, podelile smo delicije sa novog menija - bujabes, supu sa tartufima, tartar na briošu, salatu sa kozjim sirom, tanjir  voća i damske slatkiše.  

Nevenka Dokmanović je dr. spec. dermatolog,  Ognjenka Lakićević iz benda Autopark napisala je Ljubavna pisma Guglu,  Minja Bogavac je dramaturškinja i autorka romana Ljubav se nosi u tri, a svih pet bile smo nestrpljive da saznamo kada je postalo komplikovano zaljubiti se, voleti i imati vezu,  na šta ćemo pristati, a šta ćemo odbaciti. Norme se menjaju, romantična ljubav ne postoji oduvek već od 17. veka, Ruska revolucija imala je koncept „crvene ljubavi“, a kapitalizam nas ohrabruje na emotivni konzumerizam. Kako preživeti modernu ljubav? 

Minja: Kad se pomene ta tema moderne ili postmoderne ljubavi, prva stvar koja mi padne na pamet jeste pregovaranje oko statusa. Ljubav je uvek ista, ali su za naše vreme karakteristični pregovori o stabilizaciji i pridruživanju. 

Ognjenka: Imam problem kada ljudi pričaju o vezama i pominju slobodu i ljubav kao kontradiktornosti. U ljubavi se osećam vrlo slobodno, to je suština, jer  sam sama izabrala. Nema veće slobode od toga.  

Marija: Meni je najzanimljivije kod modernih odnosa što smo svi zaraženi idejom: „Ja zaslužujem najbolje“ i svi samo nastavljaju da traže to „najbolje“, a malo se radi na razvijanju odnosa i ljubavi sa izabranom osobom. Užasava me zamenjivost ljudi.

Nevenka: Toliko sam klasična da i ne znam šta je moderna ljubav. Sve ide u pravcu fast food - fast love, ali mislim da će se usporiti. Danas je sve toliko ubrzano da mesec dana veze nije kao mesec pre trideset godina. Komunikacija je brža jer komuniciramo sa mnogo većim brojem ljudi. Veći su izazovi i iskušenja veza, ali mislim da je ljubav ista oduvek. 

Duška: David Bowie  je još u osamdesetim, otpevao: „Don’t belive in modern love.“

Nevenka: Ja klasično volim, ali različito se voli sa 20, 30 ili 40 godina. Najlepša ljubav desi se tek kad smo zreli, kad postanemo kompletni kao ličnost. Prava ljubav je trajna i iskrena, opuštena bez ikakvih kompleksa, ne zahteva žrtve i ne traži da se menjamo. 

Duška: U Srbiji svaka devojka koja kao drži do sebe i dalje čeka  da joj pet puta zvoni telefon pre nego što se javi. Da li se u ljubavi zaista suštinski nešto promenilo ili smo mi to umislile?

Ognjenka: Mislim da se ljudi sad mnogo više plaše. Prosto strepe  da će biti odbačeni. Strahovi su omča oko vrata u ljubavnim odnosima. Nedovoljno posvećivanje češće reflektuje podsvesne strahove, a ne to da je neko loš. Možemo da pričamo o emotivnoj neodgovornosti. Ubeđujemo sebe da smo se borili, a zapravo nismo. Verujemo da je tako bolje za oboje. A svaka ljubav je rizik, ali užasno je biti emotivno ekonomičan i štedljiv, biti s nekim samo dok je prijatno. Često čujem da je internet sve pokvario. Ali, to nije tačno, svaki razvoj ima dobre i loše strane. Mi živimo u kulturi koja  negira žaljenje, pogotovo žaljenje spram veze koja je prošla. Svi su u fazonu idemo dalje i malo je blam patiti jer to deluje kao da si tragičar iz ruskog romana. Društvo je protiv tuge. 

Minja: Mislim da se mnogo nas opire tome šta nam kapitalizam nameće. Ložim se na ljubavnu priču Elfride Jelinek, koja živi u , a muž - sa kojim je čitav život - u drugom gradu. Nikad nisu živeli zajedno, ali idu na putovanja i super se provode. 

Duška: Šteta što za takve veze nikad nismo imali uslova. Većina ima manjak soba, a o odvojenim kupatilima da i ne govorim. 

Ognjenka: Ali, to je kao da dejtuješ onda. U takvom odnosu mogla bih da budem sa bilo kim ko mi je okej, sigurno - čitav život. Ako se iznova upoznajemo trideset godina - nikad ne vidi kad mi je ućebana kosa. Ljubav je da me neko vidi i u najgorem mogućem svetlu, u trenucima koje ne bih delila sa svakim. Mnoge veze se raspadaju jer ne mogu da preguraju dosadu, kad više nema uzbudljivih dešavanja. Mnogi to uzbuđenje traže muvanjem na netu. 

Duška: Priznajem da sam zavisna od emotivnog adrenalina. Meni jedino to pomaže da  ljubav traje duže od tri godine!

Nevenka: Kada ženama radim mezoterapiju lica, njih zanima kako će izgledati. Obično kažem - kao kad ste zaljubljene. I svima bude jasno i lepo. Zaljubljenost daje poseban pogled, čuveni  sjaj u očima i sigurnost. Na žalost, nekad ostane samo na tome. Za razliku od zaljubljenosti, ljubav daje mir i spokoj, harmoniju. To je sve što mi želimo. Nisu mi potrebni ni leptirići ni zverinjak u stomaku. Ima mnogo muškaraca koji predivno pričaju, ali malo njih zna da predivno ćuti. Serije i filmovi naučili su nas da su muškarci koji ćute namćori. A najgrublje stvari koje sam doživela od muškaraca verbalne su i glasne.

Duška: Možda  mi, koji se ložimo na priču, previše razmišljamo u vezi i stalno nešto analiziramo. Kako se ponašate kad kliknete sa nekim?

Marija: Ljudi koji se ne vole obično imaju ljubavne probleme. Ljudi koji se vole imaju sve ostale vrste problema, nažalost. Divno je dok se baviš time da li me je pozvao i zašto nije odgovorio na poruku, a kad to rešimo, onda se suočite sa čitavim ambisom života. To je moj problem, zašto nešto pokvarimo u težnji da to očuvamo. 

Nevenka: Da li je to Diego rekao Fridi? Zašto upropaštavamo nekoga koga najviše volimo!? Odakle  potiče ta destrukcija? Ljudi koji su bili povređeni često testiraju granice i istražuju koliko daleko mogu da idu, a da ih ovaj drugi ne ostavi. 

Minja: Kako se bavim pozorištem i mnogo analiziram, kada se stvarno zaljubim, trudim se da to isključim. Uvek mi je žao kad drugarice prerano počinju da analiziraju vezu. Sa druge strane, imala sam ozbiljne i duge veze sa ljudima koji se bave istim poslom kao i ja, i to je prvo sjajno jer zajedno radimo i delimo sve, ali u nekom momentu kad se ljubav zakomplikuje - sve postane rolerkoster. 

Ognjenka: Uh, i  ja sam verovala kako jedino tako može da se funkcioniše. Ali, to je romantika kojom nas degeneriše pop kultura. Zaljubljenost mi je sad kao nešto za niža bića, kao da se razboliš od virusa. To je primitivno osećanje kad ne primećuješ mane, a onda odjednom vidiš sve realno. Kad se zaljubiš, postaneš rob sopstvene hemije. 

Duška: Mi sa društvenog smera mnogo volimo, a i često moramo da nadograđujemo i maltene izmislimo čoveka s kojim smo. Ali, sve je biohemijski proces. Što kaže Francoise Sagan: „Prvo voliš, a onda više ne voliš.“

PageBreak

Nevenka: Meni je dosta toga jasno sa biohemijske strane. I ne zavisi sve od ličnosti, već od faza u kojima se čovek nalazi pri odrastanju. Prva ljubav nosi leptiriće i te užase koji su mi sad nezamislivi. Ali, najlepša ljubav je kada vam partner nije potreban da vas ispunjava ili dopunjava ili pomaže nešto. Ljubav je čista kad sam odabrala da budem posvećena, a mogu bez njega i to sam dokazala i sebi i drugima.  

Minja: I meni se taktiziranje čini odbojno, ali moram da kažem da mi ni otvoren odnos nije ništa dobro doneo. Uvek se pitam zašto je ljudima potrebno da se foliraju. 

Ognjenka: Kad kažem jača, ja obično pomislim na nekog ko će prvi da pošalje poruku, da pozove bez straha, da kaže: „Volim te.” John  Lennon govorio je da kad nekog voliš, nikad ti nije dovoljno vremena provedenog sa tom osobom.

Marija: Bila sam žrtva pop kulture, sve sam shvatila pogrešno - da je jaka žena ona koja zna šta hoće, nikad se ne osvrće, ne pristaje na mnogo  toga. U vremenu kada je vreme luksuz, smatram da je divno ići svojim tempom, ne srljati. Tačno je ono što Alain de Botton kaže da je snaga u sposobnosti da voliš i da prevazilaziš teškoće, rešavaš probleme jedino za šta je potrebna snaga. I da pobediš svoj ego. 

Nevenka: Ego i ljubav ne mogu ni u rečenici da stoje zajedno. Nažalost, ljubav nije ostavljena samo vama dvoma što ste zaljubljeni. Sve je više ljudi uključeno. Jedino što treba da znaš o ljubavi jeste da veruješ dok ne pogineš. 

Marija: Moj brat je ljubav opisao rečima: „Ja bih joj dao bubreg, ali ona ne treba da bude sa mnom da bih joj dao bubreg.“ To se naslanja na Lacanovu tezu da u ljubavi daješ i više od onoga što imaš i možeš. Hajde sada da se svaka od nas seti najvećih izjava ljubavi… 

Duška: Uh! Od mene je živeo DHL. Kada je on rekao da se oseća loše, ja sam mu poslala pojas za spasavanje. Pošto živim od pisanja i moram  tržišno  da se dokazujem, koristim svaku zgodnu priliku za konceptualni pristup ljubavi. 

Nevenka: Mislim da je jako važno govoriti volim te. Nikada mi nije dovoljno. Meni je najlepša izjava ljubavi kad me pokrije dok spavam, prigrli me i ujutro mi kaže da me voli, kad sam najmusavija i najčupavija.

Minja: Mogla bih da stavim u biografiju da sam žena kojoj je posvećeno baš dosta pesama. Najlepše izjave ljubavi je kad smo bili klinci, i on je na pitanje zašto me voliš odgovorio: „Zato što pišeš feminističke drame, a ne znaš sama da otvoriš bocu  vina.“ Kad smo raskinuli, prvi put sam sama izvukla pampur i to - varjačom.  Postoji užasno pogrešno shvatanje feminizma kako ti moraš da budeš snažna da bi bila feministkinja, a ono što je važno je da budeš ono što jesi, a da to ne vezuješ za stereotip o ženama. 

Marija: Imam jedno teško pitanje, da li je u ljubavi bolje kada delimo što više stavova i interesovanja, ili kad smo različiti pa se dopunjavamo? 

Nevenka: Bolje je biti sličan. U početku su razlike čist adrenalin, ali posle deset i petnaest godina, to se svodi na svakodnevnu borbu. Konstantni kompromisi iscrpljuju i dovode do toga da ni jedno ni drugo nisu zadovoljni.  Mi ne živimo romansu, nego  normalnu i praktičnu svakodnevicu.

Duška: Kažu da ono u šta ste se zaljubili kasnije počinje najviše da vas nervira i izluđuje.  

Minja:  Ljudi koji se vole vremenom počinju da liče. Sa nekim ko ti je bio dalek za dve, tri godine već imate svoj svet, način funkcionisanja, čim nađete rešenja za probleme puno ste sličniji. Sada se zaljubljujem u ljude koji su različitiji od mene, jer inače je haos - pozorište u kući.  

Marija: Dramska psihoterapija veruje da su uloge podeljene već na početku veze. Kada jedna osoba prođe kroz značajnu životnu promenu, nađe novi posao, preseli se u drugi grad ili napreduje, veza teško opstane jer ljudi teže da održe odnose moći sa početka. 

Nevenka: Potpuno se slažem, pogotovo ako muškarac izgubi vodeću poziciju. Ipak smo mi patrijarhalno društvo gde su te uloge i socijalno određene. Zato se priča da se muškarci plaše jakih i uspešnih žena.

Duška: Mislim da je to zabluda žena koje sebi neće da priznaju da im se prosto ne sviđaju. 

Ognjenka: Postoje muškarci kojima se baš dopadaju jake žene. Kod različitosti je bitno da li su različiti tipovi ličnosti ili imaju različita interesovanja. Kad sam bila mlađa, nisam mogla da zamislim da se zabavljamo ako ne voli sve iste stvari kao ja. Sada mi je važno da smo iz istog kulturnog miljea, ali i kakva je ta osoba, da li može u nju  da se emotivno investira. Ako ljudi imaju različite prioritete, veza će vrlo teško opstati. 

Marija: Moramo da delimo isti smisao za humor, ali meni je fenomenalno da se dopunjujemo - da nekoga zanima film, a nekoga sport, da naučim nešto o čemu ne znam ništa. To učenje je deo ljubavi jer voliš tu osobu i počneš da voliš nešto što ti je bilo nerazumljivo. Romantično je kad neko ko me voli, pokuša da razume feminizam. Feminizam je duboko uverenje o suštinskoj ravnopravnosti između rodova, ideja da nalaziš sebi ravnog partnera, a ne nekog ko je dominantan da ti bude socijalna stepenica ili nekog podređenog ko ti se divi.  

Nevenka: Da bismo imali ista interesovanja, moramo da budemo bar sličnih godina. Onda se u isto vreme juri ljubav, karijera, deca i porodica. Ako postoji velika razlika u godinama to je u startu prepreka.  

Ognjenka: Mnogo je bitnije koliko se ljudi zavole i posvete, koliko su spremni da tu prvobitnu prepreku prevaziđu. Naročito ako je muškarac mlađi a žena starija, to je mnogo veći tabu nego obrnuto. Većina veza polazi iz neke pozicije udobnosti, ali kad krenete u vezu opterećenu društvenom zabranom, onda to iziskuje dodatni trud. Kad si mlad, čim postane teško, to je znak da se ode. Moja najlepša izjava ljubavi je: „Znam da me nikad ne bi izdala Nemcima.“ Čista Kazablanka.

Duška: „Šta će biti s nama?“, pitala je prepodobljena Bergmanova u magli aerodroma. „Mi ćemo uvek imati Pariz“, odgovorio je promukli Bogi i sišao sa hoklice. Kupljeno.

Marija: Pariz je uvek ok, ali  kako da traje ceo život? 

Nevenka: Ljubav za ceo život je ruska škola, to je sve fatalno, samo za ceo život ili bacanje pod voz. Zapadna kultura je više potrošačka, u svemu pa i u emocijama. 

Ognjenka: Kad smo kod Pariza, iako se ne slažem sa njegovom politikom, mislim da je Macron jako hrabar jer se bori protiv javnosti koja je osuđivala njegovu ljubav jer je neuobičajena. On je javno rekao: „Ja bez nje nikada ne bih bio ova osoba koja sam sad“, to je ono što mnogi muškarci ne bi mogli. 

Marija: To je dokaz da postoji herojstvo i van patrijarhata. I pravo herojstvo je suprotstaviti se onome što stoji na putu ljubavi - imperativu novca, rodnoj, rasnoj i svakoj drugoj neravnopravnosti. Moderna ljubav će zato popraviti svet i - spasiti ljubav. 

Duška: Evo, već su svi prestali da osuđuju otkrivena kolena Brigitte Macron, jer njena suknja ne vodi Francusku, niti pregovara sa Trumpovom crvenom kravatom. Ona se u njoj oseća odlično i nosi je pored svog muža koji je pred svima voli.