„Ali, stvarno nemam šta da obučem...“

Koja žena nije izgovorila ovu rečenicu zureći u otvoren orman. Ono što stvarno znače ove reči je: „nemam danas da obučem nešto što izgleda dobro i u čemu se osećam dobro“. „Žene obično vole ono što kupe, ali mrze bar dve trećine stvari u ormanu“, kaže Mignon McLaughlin u Sveskama neurotika još davne 1960. Nisu žene nezadovoljne brojem i kvalitetom stvari koje imaju, već je u pitanju nešto drugo: nove krpice lepo stoje i daju samopouzdanje.

„Gledajući se u ogledalu, žene vide svoje mane, muškarci svoju perfekciju“, ironičan je Art Cooper, urednik magazina GQ. Teško je izdržati i socijalni pritisak – izgledati lepo, izgledati bolje, mlađe, uvek u trendu, imati novu frizuru... Kako biramo šta ćemo kupiti (i obući)? Biramo taj komad zato što MI volimo tu boju, ili biramo zato što „NAS otvara u struku“, zato što je poslednji „KRIK mode“ ili najbolje prezentuje NAŠ karakter, ili to kako se OSEĆAMO tog dana, kako ŽELIMO da nas vide?

Siguran sam da velika većina može da se seti perioda kada su majke želele da vas obuku kako one žele (naročito ako su bile „talentovane“ za šivenje). Sećate se i fantastične haljine koju vam je baka kupila za rođendan, a koju su svi očekivali da ćete nositi. Bilo je izazovno to bekstvo iz gnezda i degustacija slobode dok istrčavate iz kuće trudeći se da ne vide šta ste obukli, zatim se pohvalite drugaricama i uporedite svoju sa njihovim, istim takvim haljinama! Samo je vaša lepša!

Istraživanja su pokazala da, iako je ličnost ta koja igra veliku ulogu u izboru odeće, raspoloženje mnogo više određuje šta ćemo nositi, i to više kod žena nego kod muškaraca. Dakle: raspoloženje, ličnost, potrebe, želja za pripadanjem grupi, želja da se razlikujemo, privlačenje pažnje, zavođenje...

I muškarci i žene se oblače u skladu sa kulturnim normama – odela za posao, šorts za plažu. Van ovog okvira muškarci ipak biraju udobnost (man friendly), a žene se oblače ne samo zbog uzdaha čežnje muškaraca, već i (što je mnogo važnije) toga kako će izgledati u očima drugih žena. Modna industrija je zato skoro ekskluzivno posvećena izgrađivanju i stimulisanju ženskih preferenci, čak i kad je muška moda u pitanju! Nesumnjivo je da su žene zainteresovanije za modne trendove od muškaraca. Naravno, zainteresovane su za žensku modu. Retki su muškarci koje moda zanima, osim ako nisu profesionalci u sferi mode. Pogledaju ponekad FTV u nekom kafiću, i to lingerie ili snimanje nekog kalendara. I uvek vole da vide MCH (malu crnu haljinu – i ne interesuje ih da li vredi 30 ili 3.000 evra), čizme, visoke potpetice, mini suknju, providnu haljinu, duboki dekolte... „Ne znam ko je izmislio visoke potpetice, ali mu svi muškarci duguju mnogo“, reče Marilyn Monroe. Muškarac će uvek pre izabrati mladu, zgodnu ženu obučenu u klasičnu haljinu iz XX veka nego ne tako atraktivnu stariju ženu u poslednjoj haljini nekog vrhunskog dizajnera.

Mnoge žene prate modu jer im se sviđa da se dobro osećaju i ne razmišljaju da li će se to svideti muškarcima, mnogo je važnije šta će druge žene reći. Ovo potvrđuje i određeni tip bluza i haljina u kojima žena ostavlja utisak da je u drugom stanju. Sa biološko-evolutivne tačke gledišta ovo je besmisleno, muškarac je obeshrabren. Svrhu samodopadanja potvrđuju i detalji koje muškarci ili ne primećuju (boja laka za nokte, modni detalji, romantični, aseksualni karneri), ili ne mogu svideti većini muškaraca, npr. cipela sa kopitastim izgledom. Žrtve mode plaćaju veliki zdravstveni danak u vidu čukljeva i statike kičme da bi bile trendi i seksi.

Moda se kupuje, sa stilom se rađa

Kada se najavi nova kolekcija ili često novi talas promocije starog trenda, to predstavlja podsticaj ili predlog, ali ništa se ne bi desilo da nema imitacije. Gde je jedna osoba stvorila novo ili oživela staro, hiljadu je svesno ili nesvesno imitira, ponekad i protivno zdravom razumu. Ovaj prirodan odgovor na modni predlog daje zamah modi. U isto vreme uspostavlja se i pripadnost grupi čija društvena razmišljanja osoba veoma ceni. Čim se zadovolji pripadnost, kreće se u pravcu produbljenja razlika sebe i drugih, svoje i drugih grupa. Niko ne želi da ga smatraju prosečnim.

Ljudi ne kupuju stvari zato što imaju upotrebnu vrednost, već zbog njihovog značenja. „Najlepše odelo je naša koža, ali, naravno, društvo zahteva više od toga“, kaže Mark Twain. Odelo više nije samo zaštita od nevremena ili „druga koža“. Stil je više od oblačenja i odeće. Moda je u odeći, stil je u vlasniku odeće. On odražava stanje, status i individualnost. Moda se menja, stil evoluira, učvršćuje se i sazreva. Moda je bukvalna, a stil originalan i hrabar. Dok moda ograničava, stil oslobađa, dok nas moda ujedinjuje, stil nas razdvaja. Stil je ono što biramo da obučemo od svega što imamo, što biramo da kupimo, imidž koji sami kreiramo, odraz našeg identiteta u oblačenju i često ga se držimo celog života. O, lepog li iznenađenja kada je novi modni talas remake stare mode, obrišeš prašinu i obučeš, samozadovoljno priznajući da se prave vrednosti vraćaju. Ima i onih kod kojih samoproklamovani stil previše iskoči iz proseka. Oni hodaju po tankoj liniji želje za prihvatanjem okoline, uz istovremenu potrebu da ne budu viđeni kao jedan od milion klonova. Teško je preživeti bez drugih a istovremeno ostati svoj. Ako niste uobičajeni, javlja se strah od odbacivanja jer mnogo štrčite i neprilagođeni ste, ako se pretopite u masu – javlja se strah od gubitka identiteta.

Moda je komentar na telu, a odelo je naš vizuelni rečnik koji se svakodnevno obnavlja. Stil je naša individualna poezija. Stil podrazumeva samosvesnost, za to se treba osećati kao kod kuće – sigurno u svome telu i psihi. Ova sigurnost ne zavisi od broja predmeta u ormanu. Možete imati puno haljina i nemati stil, ili imati samo nekoliko, sa stilom odabranih odevnih predmeta. Vrlo često modni detalji imaju simbolička skrivena značenja: torba istovremeno reprezentuje sadržaj uma, portabl alat identiteta i aparat za popravku identiteta uz skriveno erotsko značenje. Haljina koja se zakopčava na leđima čuva brak i zbližava. Torba koja se zakopčava rajsferšlusom ili dugmadima, ove ili one boje (odavno je poznata psihologija boja), velika ili mala, ekstremno feminina ili naglašeno maskulina – o sadržaju da ne govorimo. Svesni ili nesvesni toga, stil je mali izlet u samoizražavanje kroz odeću, sredstvo komunikacije i pre nego što otvorimo usta.

Moda je dvosmerna ulica

A kako drugi reaguju? Prihvataju nas, odbacuju ili ne razumeju. Reakcija okoline je vrlo predvidiva i ovo je veoma važan podatak, na primer prilikom dobijanja posla. Čak i najmanje kompanije imaju svoj dress code koji povećava poverenje klijenata. Takođe, moda može biti i snažno sredstvo manipulacije pri komunikaciji. Ovo mnoge žene vrlo dobro znaju – koliko može biti različit efekat i poruka upućena muškarcima, koji poruke dekodiraju u pojednostavljenom obliku i čije su reakcije na oblačenje stoga vrlo uprošćene i nedvosmislene. Još 1991. godine napravljeno je jedno istraživanje koje je potvrdilo da oblačenje dece utiče na to da neku decu učitelji vide kao inteligentniju! Druga studija je pokazala da se, gledajući fotografije ljudi koji su obučeni konzervativno, oni doživljavaju kao pouzdaniji, a oni koji su smelo obučeni vide se kao atraktivni i individualisti. Medicinske sestre obučene u uniforme viđene su kao pouzdanije u poređenju sa onima koje su bile svakodnevno obučene.

Kako se obučeš, tako se osećaš

Čak se i gestovi i izraz lica mogu se promeniti ako iz poslovnog kostima uđete u farmerice i, naravno, osećaćete se mnogo opuštenije. Jedna studija iz 1994. pokazala je da odeća poboljšava doživljaj sebe u „profesionalnim atributima“ kao što su odgovornost, kompetentnost, profesionalizam, poštenje, inteligencija, pouzdanost, spremnost da se uloži napor i efikasnost (Kvon, 1994).

Kada vas okolina uoči, to je svojevrstan ego buster. Ima i onih kojima ovaj hod po žici sa 12 cm više u visokim potpeticama služi za nesvesno izdizanje iznad gomile. Za ovo je potrebno upoređivanje sa drugim ženama, što je svakako neka vrsta takmičenja! Ovakve žene ne razgovaraju o nečemu zato što misle da se odlično u to razumeju, nego zato što drugi o tome pričaju.

Modni marketing je danas snažno orijentisan na „ekspresivnost“ ličnosti, marketinške poruke su zasnovane na ideji da izbor modnog trenda treba da „izrazi identitet“ pre nego da „stvori identitet“. I drugi pravac je moguć! Ovo otvara vrata da moda i stil utiču na formiranje i razvijanje našeg identiteta.

Za kraj... Ljudi retko primećuju da nosite staru haljinu ako imate osmeh na licu. Nije sve u tome šta nosite, nego kako nosite, ili – još važnije – kako skidate.

Moda je ono što usvojite kad ne znate ko ste, stil je kada drugima pokažete da znate ko ste

Kupovina iz muškog i ženskog ugla

Koliko procenata svega što imate u plakarima stvarno nosite? Možda 30 ili 50 odsto? Prema nekim istraživanjima, većina žena odgovara „oko 20 posto“. Muškarci nose 90% svega što imaju u ormanu! Njihov način šopinga je drugačiji. Oni kupuju ono što je neophodno. One, međutim, rade to iz zabave, dosade, za posebne prilike, za odmor, da bi se osećale bolje, lečile depresiju, osvetile mužu ili su serijske zavisnice od  mnogih stvari, pa i od šopinga. Konačno kupuju zato što je nešto moderno. I način kupovine se razlikuje: muškarci kupuju tri polo majce, šest pari čarapa, dva para gaća i dva odela i tri kravate. Dva do tri puta godišnje.

Koji su motivi žena da kupuju? Pred letovanje ili kada je sve na pranju ona kupuje gaćice ili papuče za plažu. Kad kupuju poklon prijateljici, pazare usput i sebi lepu bluzu, u pauzi za ručak kupuju nekoliko stvari na sniženju sa triumfalnim osmehom „dobre kupovine“. I tako je mnogo jasnije zašto je samo 20 procenata ormana upotrebljavano.

Tekst: Zoran Ilić, psihoterapeut