Kako kaže, ne može da se seti ni jednog perioda svog života u kome nije crtao. Prvi ozbiljniji posao imao je još u toku studija na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, kada je napisao i ilustrovao knjigu za decu o dinosaurusima.

Nakon fakulteta je otišao u Firencu da studira klasičnu animaciju, a zatim su usledili poslovi za italijanski Giunti Editore i druge evropske izdavače poput Oxford University Pressa i McMillana. Tokom poslednjih deset godina specijalizovao se za dečju ilustraciju i animaciju. Njegova estetika je originalna i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, baš kao ni njegova pojava.

Nino nam uz osmeh otvara vrata, a prugasta maca Kimi nas pomalo nepoverljivo posmatra iz svog lazy baga dok ulazimo u njegov svetlom okupan stan sa velikim prozorima i belim zidovima. Prvo na šta nailazimo je dugačak štender sa odećom. Košulje, sakoi, jakne, trenč kaput… Klasika, da, ali čim malo bolje pogledate, shvatite da svaki od komada na vešalicama ima nešto što ga čini drugačijim.

Svaka jednobojna košulja ima posebnu teksturu, dezeni su neočekivani ali ne i napadni, crna kožna jakna ukrašena je minijaturim zlatnim jelenom na reveru, a zavrnuta postava rukava na sakou otkriva nacrtane satove zbog kojih mi se čini da čujem glas zeca iz Alise u Zemlji čuda. Sve ovo na njemu izgleda tako prirodno, da morate da se zapitate zbog čega se i sami niste toga dosetili. Nino lični stil smatra jednim od načina da se izrazi, a na pitanje kakve osobe ga imaju, odgovara: „Kreativne… I hrabre. Nekada, čovek mora imati puno hrabrosti da pokaže svoj stil, pogotovo u Srbiji. Odeća čini 90% ne samo mog, nego svačijeg vizuelnog identiteta. Preostalih 10% otpada na ono što ona ne pokriva.”

Potpuno je jasno da vizuelni doživljaj igra veliku ulogu u njegovom životu i poslu koji obožava: „Crtam zato što volim i zato što ne bih mogao bez toga. Uvek postoji neka priča koju želim da ’ispričam’ crtežima, jer sam se uvek bolje snalazio u baratanju slikama nego rečima. Ilustracija nas sve vreba od malih nogu. Dete, između ostalog, svoje prve utiske gradi kroz vizuelne senzacije, a ilustracije u slikovnicama spadaju u to. Kako rastemo, ona nas prati u knjigama, stripovima, preko animacija na internetu i TV-u, ambalaži proizvoda, paterna na garderobi i tekstilu koji kupujemo… Vizuelni doživljaj je sve.”

Ipak, Nino o odeći ne razmišlja kao o medijumu kojim svetu šalje neku poruku. „Mislim da nemam neki određeni stil. Moj garedrober je prilično eklektičan, svega tu ima. Iskreno, nemam ni neki određen stilski uzor.”

Dok posmatramo njegovu garderobu i aksesoare, ono što neprekidno upada u oči je kolorit i neverovatna pažnja kada su detalji koje je birao u pitanju. Svaki je tu sa razlogom i svi su podjednako važni – od kragne sa aplikacijom, preko kravata do dugmadi za manžetne.

„Nemam omiljeni komad odeće, ali recimo da me privlače sakoi i cipele. Stvari kupujem isključivo na osnovu onoga što mi se svidi, nikad se ne obazirem na udobnost i komfor, što, možda, i nije najpametnije. Ne pratim trendove. Imam veliku odbojnost prema toj reči, izbegavam čak i da je upotrebljavam. Za mene je moda ok tek kada euforija zbog nečega prođe, pa to nešto sam otkriješ posle nekog vremena.”

Tekst: Manda Javorina

Ilustrator Nino Maljević nas uvodi u svoj eklektični garderober, pun upečatljivih i originalnih komada...