Yugonostalgia je svuda oko nas. Možete pronaći bezbroj stranica čija je tematika zasnovana na očuvanju muzike ili estetike upravo iz tog perioda. Jedna od značajnijih i razvijenijih grana tog vremena je, između ostalog, bio i dizajn. Predmeti i dezeni u kojima se ogleda detinjstvo mnogih ljudi sa ovih prostora; koje možete pronaći u stanu svog deke, negde duboko u regalu ili na policama mlađih generacija kao unikatni detalj enterijera.
Od legendarnog Vučka koji je Čolinim glasom 1984. ujedinio naciju pod sarajevskim snegom, preko crvenih kioska koji su postali najlepše sećanje iz detinjstva, pa sve do nepatentiranih Iskra telefona koji su krasili svaki dom - nasleđe jugoslovenskog dizajna danas doživljava renesensu.
O njegovoj inovativosti za taj period i relevantnosti koju i danas uživa razgovarali smo sa Špelom Golčer, autorkom koja stoji iza Instagram profila "Made in Yugoslavia".
Ove godine se Zimske olimpijske igre održavaju u Milanu, ali nemoguće je ne prisetiti se Sarajeva ’84 i legendarne maskote Vučka. U čemu leži tajna njegove bezvremenosti i zašto je on i dalje, možda, najmoćnija maskota sa ovih prostora?
Isto pitanje sam postavila Joži Trobecu, tvorcu Vučka, koji ga je prošle godine posebno za nas ponovo nacrtao. Priznao je da ni sam ne zna tačan odgovor i da je najverovatnije reč o kombinaciji okolnosti.
Podelio je priču o tome kako mu je tadašnji gradonačelnik Sarajeva - koji je takođe bio jedan od glavnih organizatora Olimpijskih igara - jednom rekao: "Joža, ako dovedeš ovog vuka među narod, svaka ti čast." I upravo se to i dogodilo - Vučko je pronašao put do srca ljudi.
Možda ključ leži upravo u samom istorijskom trenutku. Zimske olimpijske igre 1984. u Sarajevu bile su, u to vreme, najveći sportski događaj u Jugoslaviji. Bio je to događaj koji je - barem na kratko - ujedinio sve nacije, u trenutku kada je zemlja već polako počinjala da se raspada. Bio je to izuzetno snažan i emotivan trenutak, duboko urezan u sećanje ljudi iz bivše Jugoslavije. Kao što je Trobec rekao, oni koji to nisu doživeli, ne mogu ga u potpunosti razumeti.
Kako biste opisali specifičnosti jugoslovenskog dizajna, šta je ono što ga izdvaja?
Jugoslovenski dizajn je prvenstveno bio fokusiran na funkciju i svakodnevnu upotrebu. Bio je usmeren na običnog čoveka - pre svega na radničku klasu - sa idejom da predmeti budu deo života, a ne da im se divi izdaleka. Predmeti su morali biti praktični, izdržljivi i laki za upotrebu.
Ono što ga zaista izdvaja je položaj Jugoslavije između svetova. Ni potpuno Istok, ni potpuno Zapad, ovaj međuprostor oblikovao je jedinstveni vizuelni jezik koji kombinuje socijalističke ideje kolektivne upotrebe i dostupnosti sa uticajima zapadnog modernizma i inovacija.
Dizajn nikada nije bio namenjen elitama. Bio je demokratičan i duboko ukorenjen u svakodnevni život - od domova i fabrika, do škola, hotela i javnih prostora. U svojoj suštini, jugoslovenski dizajn bio je optimističan, zasnovan na verovanju da promišljen dizajn može zaista poboljšati svakodnevni život.
Koliko je, po vašem iskustvu, jugoslovenski dizajn bio inovativan u svoje vreme?
Iznenađujuće inovativan - i još uvek potcenjen. Ono što ga posebno izdvaja je to što inovacija nije bila samo estetska, već i sistemska. Kompanije poput Iskre ili staklane Prokuplje tretirale su dizajn kao osnovni deo proizvodnje, a ne kao dekoraciju. Dizajneri su bili deo procesa od samog početka.
Dok smo pripremali ovogodišnji kalendar Hotels of Yugoslavia, radili smo s arhivskim fotografijama jugoslovenskih hotelskih enterijera slovenačkog fotografa Zvone Pelka. Posmatrajući ove slike danas, teško je poverovati da su takvi prostori ikada postojali - mnogi su od tada izbrisani kroz renoviranja ili potpuno izgubljeni.
Ove fotografije pružaju retki uvid u sofisticiran enterijer (dizajn) koji je u velikoj meri nestao. Podsećaju nas da jugoslovenski dizajn nije samo držao korak sa svojim vremenom - na mnogo načina, bio je ispred svog vremena.
Zašto je jugoslovenski dizajn i danas aktuelan i inspirativan?
Nostalgija je svakako deo priče. Ovi predmeti podsećaju mnoge od nas na detinjstvo, na sporiji ritam i poznate prostore, dok za mlađe generacije mogu delovati donekle “egzotično” danas. Ali sama nostalgija ne bi bila dovoljna.
Jugoslovenski dizajn snažno rezonuje jer smo umorni od potrošnih stvari. Podseća nas da predmeti mogu biti napravljeni da traju - i fizički i vizuelno. Zato i danas imaju smisla. Dobar dizajn se ne mora stalno iznova izmišljati. Dobar dizajn je bezvremen.
Da li mislite da jugoslovenski dizajn ima uticaj na savremene trendove u dizajnu enterijera ili modi?
Da - i često na vrlo promišljen, neočekivan način. Jedan primer koji me je zaista inspirisao je slovenački dizajner Lovro Lukić, koji originalnu jugoslovensku vunenu ćebad koristi u savremenim modnim komadima. Radi s materijalima proizvedenim u bivšim jugoslovenskim fabrikama, poput Vuteksa, dajući ovim tekstilima potpuno novi život i kontekst.
Kako jugoslovenski dizajn može biti primer za savremeni dizajn?
Jugoslovenski dizajn je dobar podsetnik da dizajn treba da počne s namerom. Bio je blisko vezan za funkciju, jasne forme i stvarne svakodnevne potrebe - ne za trendove. Mnogi objekti stvoreni tokom jugoslovenskog modernizma bili su iznenađujuće napredni za svoje vreme: jednostavni, praktični i izdržljivi.
Zato ovaj period danas ponovo deluje relevantno. To su bili dobro izrađeni, dugotrajni predmeti s kojima su ljudi živeli godinama. Pogled unazad nije samo nostalgija - to je shvatanje da mnoge od ovih ideja i dalje imaju smisla i mogu inspirisati kako danas dizajniramo i razmišljamo o prostoru.
Da li možete da izdvojite tri predmeta iz tog perioda koje smatrate bezvremenskim?
Ovo se stalno menja, ali trenutno bih istakla ova tri:
Iskra industrijski proizvodi, posebno njihovi telefoni. Oni su zaista bili ispred svog vremena - i po formi i po funkcionalnosti - i kasnije su široko kopirani širom sveta. Sjajan primer koliko se ozbiljno shvatao industrijski dizajn.
K67 kiosk Saše J. Mächtiga. Govori mnogo o razmišljanju jugoslovenskog dizajna: modularan, prilagodljiv i duboko povezan s javnim prostorom. To što ga je svet ponovo otkrio poslednjih godina - i što su originalni kiosci sada vrlo traženi - samo potvrđuje koliko je koncept zaista bezvremen. Na jednom našem posteru čak smo ga i prikazali.
Jugokeramika šolje. Bukvalno su bile svuda - u domovima, kafićima i hotelima - i postale deo kolektivne svesti. Njihov dizajn je jednostavan, funkcionalan i odmah prepoznatljiv. Na mnoge načine, ugrađene su u naše kolektivno sećanje, i upravo zato i danas deluju poznato i bezvremenski.
Muzika tog perioda je takođe bila veoma specifična. Kada bi “Made in Yugoslavia” estetika bila muzika, koji bi bio savršen soundtrack dok posmatramo vašu stranicu?
Najviše volim Yugofunk, a ponekad i jugoslovenski synth-pop. Ako bih morala da izaberem samo jednu pesmu, to bi bila "Ljeto ’82" grupe More - ili "Jugoslavija" grupe KIM. A za svakoga ko želi dalje da istražuje, Peđa Radović ima neverovatnu selekciju jugoslovenske muzike na YouTube-u. Njegove plejliste često slušam kada tražim inspiraciju.