Kada je meni pre petanestak godina prvi put dijagnostikovana „ranica“ na grliću materice, počela sam da paničim i momentalno sam pomislila da imam rak. Kao i svaki strah koji nastaje iz neznanja, posle razgovora sa ginekološkinjom, brzo je umiren. A pošto mi je rečeno da je tako nešto vrlo česta pojava, opustila sam se čak i previše. Petnaest godina pratila me je misao da to nije ništa ozbiljno i da „ranicu“ imaju skoro sve žene. Ponašala sam se isto kao i moje vršnjakinje, misleći da o toj materiji sve znam, a istina je da, naravno, nisam znala mnogo toga.

Prošle godine, kada je nekoliko ginekologa na rezultate mog Papa testa podiglo obrvu, ponovo je usledila panika, a ja sam tek onda uvidela koliko ni sama, a ni žene oko mene ne poznaju ovu tematiku čak i ako imaju preko 35 godina. Kada vam ginekolog saopšti da imate „ranicu“ na grliću materice tu može da se radi o sledećem: 

- promenama koje se dešavaju kao posledica normalne hormonske aktivnosti u organizmu žena takozvanoj ektopiji na egzocerviksu

- prava ranica je „erosio vera“ kad je „zguljen“ pokrovni epitel grlića usled, recimo, mehaničke povrede

- prekanceroza ili rak

Ektopija je prisustvo cilindričnog epitela koji se obično nalazi u cervikalnom kanalu, na spoljnjem delu grlića koji se nalazi u vagini oko ulaska u cervikalni kanal grlića. Taj spoljašnji deo grlića najčešće je pokriven pločasto-slojevitim epitelom. Cilindrični epitel koji je ujedno žlezdani u određenom životnom dobu pod dejstvom hormona, dakle u generativnom periodu žene, pre svega u pubertetu, iz kanala grlića materice može da „izađe“ iz cervikalnog kanala na spoljašnji deo grlića, njegov vaginalni deo.

S obzirom na to da se ovakav epitel osjetljiviji na kiselost same vagine u odnosu na pločasto slojeviti epitel grlića, organizam pokušava da jednim fiziološkim procesom taj cilindrični epitel zameni pločastim. Ta ektopija  je crvenkasta, za razliku od bledoružičaste boje pločastog epitela na grliću materice, te se zato usputno i često pogrešno naziva „ranica“, ali stvarno nije reč ni o kakvoj rani. Problem može da nastane tokom ovog procesa zamene epitela jer pod dejstvom određenih faktora rizika u tom tzv. polju zone transformacije mogu da nastanu premaligne i maligne promene. Ektopija sama po sebi nije razlog za strah, ali je treba redovno pratiti.

Ono na šta bi stvarno trebalo da se obrati pažnja jeste ovo treće  nabrojano poreklo promena na grliću materice jer, kako kaže doc. dr Aljoša Mandić, ginekolog onkolog, potpredsednik Udruženja ginekologa onkologa Srbije i član tima za pisanje Nacionalnog vodiča dobre kliničke prakse za dijagnostiku i lečenje raka grlića materice: „Više od 99 odsto karcinoma grlića materice sadrži jedan ili više genotipova HPV-a. Infekcija humanim papiloma virusom danas je najčešći tip seksualno prenosive bolesti.

Ona predstavlja početak mogućeg razvoja promena na donjem genitalnom sistemu žena, ali treba naglasiti da svaka infekcija HPV-om ne znači odmah i razvoj promena na grliću materice. HPV virusi toliko su rasprostranjeni da većina seksualno aktivnih osoba (oko 80 procenata) biva nekada u životu zaražena HPV infekcijom, ali se u petogodišnjem praćenju preko 90 odsto, 0 odsto organizam spontano eliminiše infekciju. Perzistentne infekcije HPV-om sa pridodatim drugim faktorima rizika mogu napraviti problem. Vrh infekcije je u starosnoj grupi od 20. do 25. godine i opada sa godinama. Prekancerozne promene mogu se razviti desetak godina kasnije. Vrh nastanka invazivnog karcinoma javlja se između 40. i 50. godine. Dakle put razvoja je spor i možemo reći da je nedopustivo da postoji ovoliki broj dijagnostikovanoh novih slučajeva raka grlića materice u Srbiji i to što se mi još suočavamo ne sa ranim, već lokalno uznapredovalim oblicima.

„Prema podacima kancelarije za skrinig raka, u Srbiji svakoga dana najmanje jedna žena umre, a četiri žene obole od raka grlića materice. Sa preko 1.300 novoobolelih i približno 500 umrlih žena, rak grlića materice drugi je vodeći uzrok obolevanja i četvrti uzrok umiranja od raka među ženskom populacijom u našoj zemlji. Prema Nacionalnom vodiču dobre kliničke prakse za dijagnostiku i lečenje raka grlića materice Srbija je 2002. godine imala najveću incidenciju raka grlića materice (27,3 na 100.000) u Evropi. Prema poslednjim podacima Globocana, Srbija je sada na petom mestu po incidenciji (24,1 na 1.00 000 žena) posle Rumunije, Makedonije, Bugarske i Litvanije. Ipak, ova incidencija je dvostruko veća od prosečne stope incidencije u Evropi (10,6 na 100.000). U Srbiji je rak grlića materice, posle karcinoma  dojke,  na  drugom  mestu  i    u  Vojvodini  čini 7,2  odsto, a u  centralnoj  Srbiji  8,7 odsto  svih  novootkrivenih slučajeva kancera kod žena. Faktori rizika koji povećavaju verovatnoću mogućeg razvoja premalignih i malignih promena na grliću materice su:

- humani papiloma virusi 

- seksualno ponašanje i istorija seksualno prenosivih bolesti

- pušenje

- abortusi

- multiple trudnoće

- sociološko-ekonomski status 

- oralni kontraceptivi 

- suprimiran imunološki sistem

- Diethylstilbestrol (sintetički estrogen)

- pozitivna familijarna istorija karcinoma grlića materice 

- uloga muškarca kao faktora rizika

Prema rečima doktora Mandića jedan od važnih faktora rizika za razvoj premalignih i malignih promena na grliću jeste i neodlazak kod ginekologa. „Naša država kroz sistem primarne zdravstvene zaštite u sistemu Domova zdravlja ima ginekološku ambulantu, a svaka je opremljena tako da može da uzme poznati Papanikolau bris, pa čak da uradi i kolposkopiju. Sve te preglede trebalo bi raditi preventivno jer, nažalost, prekancerozne promene nemaju neku specifičnu simptomatologiju, razvijeni rak može da dȃ simptome postkoitalnog krvarenja, nereguralnih krvarenja, bolova, otoka, ali tada je vrlo verovatno da se radi o lokalno uznapredovaloj bolesti.“

Iako je sve ovo vrlo ozbiljno, žene ne bi trebalo da paniče već je dovoljno da u određenim intervalima redovno idu na kontrole, a prema Nacionalnom vodiču dobre kliničke prakse za dijagnostiku i lečenje raka grlića materice redovne ginekološke preglede treba započeti u prve tri godine posle početka seksualne aktivnosti, a najkasnije u starosti od 21 godina. Posle dva uzastopna normalna citološka brisa urađena u toku godine dana, periodični pregledi ženama koje pripadaju grupi niskog rizika mogu se raditi u dužim vremenskim intervalima, na tri godine. Za seksualno aktivne žene mlađe od 30 godina, kao i za one grupe povišenog rizika predlaže se uzimanje citološkog brisa jednom godišnje. Posle 65 godina, pod uslovom da je žena redovno dolazila na preglede i da su nalazi bili normalni, citološki bris može se raditi u dužim vremenskim intervalima, na dve, tri godine. Korisno je znati i sledeće:

• Papanikolau test ne uzima se za vreme menstruacije

• svako krvarenje iz genitalnih organa koje nije menstrualno treba ginekološki ispitati

• ukoliko postoji infekcija, treba je lečiti a potom uzeti bris

• najbolje vreme za uzimanje brisa jeste između 10. i 20. dana od prvog dana menstrualnog ciklusa

• pre pregleda, žena najmanje dva dana ne treba da se vaginalno ispira, koristi spermatocide ili gelove

• 24 sata pre pregleda ne bi trebalo imati seksualne odnose

A ako se neko maligno oboljenje na vreme konstatuje dr Mandić umiruje žene: „Neki rani početni rak grlića materice može se završiti samo tretiranjem ili intervencijom na grliću bez potrebe da se uklanjaju reproduktivni organi, posebno ako govorimo o mladim nerotkinjama sa ovom dijagnozom i poštednim operacijama radi očuvanja plodnosti.“ Zato, telefon u ruke i pozovite svog ginekologa. Nemojte paničiti, već se samo redovno pregledajte. Pametne su bile naše bake ‒ bolje sprečiti, nego lečiti.“

Tekst: Branislava Kostić

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>> http: //www.viber.com/ellesrbija