Pogledate li fotografije na mom Instagram profilu sa početka 2019. godine, izgledaću vam vrlo zadovoljno i srećno. Možda ćete osetiti zavist zbog evidentne lakoće postojanja, a istina je da je to bio najmračniji period mog života. Osećaj potpune bezizlaznosti, kada sam verovala da će jedino avionska karta za drugi kraj sveta moći da me vrati u život, po principu da putovanje rešava sve probleme. Jedina lekcija sa puta bila je: ne možeš da pobegneš od sebe. Ne možeš da pobegneš od anksioznosti.

Prvi anksiozni napad

Nezamislivo je objasniti šta je anksioznost osobi koja je nikada nije iskusila. Ako pripadate procentu srećnika koji nikada nisu doživeli panični napad, pokušaću slikovito da vam ga dočaram.

Zamislite da ste na odmoru na Azurnoj obali. Uživate u vožnji lokalnim prevozom bez krova, dok ste okupani suncem i potpuno bezbrižni. Zvuči idilično? I jeste, sve dok u jednom trenutku hemijski procesi u vašem mozgu ne kažu drugačije. Dlanovi počinju da se znoje, grlo suši, osećate da vam srce jače lupe, a sve zbog misli koje odjednom stavljaju crni oblak nad vašu bajku - autobus će se vijugavim ulicama kojima se krećete skoro definitivno srušiti u provaliju ispod vas. Ustajete u sred vožnje jer ne možete da sedite u mestu. Telo vam se primetno trese. Strah vas potpuno obuzima. Svesno pokušavate da govorite sebi da se primirite, ali telo ne prima komande. Morate da upozorite ostale putnike, morate da kažete vozaču da vozi pažljivije, katastrofa vreba iza ćoška. Tračak vaše pribrane svesti podseća vas na to da su takve misli sulude, ali ne možete da ih obuzdate. Trčite do vozača, jedva mu izgovarate da odmah zaustavi autobus i pusti vas napolje. Dodirujete tlo, četvoronoške se spuštate na beton i počinjete da plačete kao mala beba. Čuju se automobilske sirene sa svih strana, putnicima nije jasno šta se događa, a vi potpuno bespomoćno ležite, ne shvatajući kako da pomognete sebi, niti da objasnite drugima šta se upravo desilo.

Ovo nije samo moje, unikatno iskustvo. Procenjuje se da u svetu trenutno preko 280 miliona ljudi pati od anksioznog poremećaja. Ovo stavlja anksioznost na počasno, prvo mesto najvećeg problema mentalnog zdravlja dvadeset prvog veka.

U eseju iz 1927. godine legendarni autor horor literature Howard Phillips Lovecraft napisao je da je najstarija i najjača emocija čovečanstva strah, a najstarija i najjača vrsta straha - strah od nepoznatog. Ono što je Lovecraft prepoznao, a decenije psihološkog istraživanja potvrđuju, jeste da je ljudski mozak osetljiv na neizvesnost. Mi volimo da imamo kontrolu. Svi naši anksiozni problemi ne dolaze iz razmišljanja o budućnosti, već iz želje da tu budućnost kontrolišemo. Zbog ove ljudske karakteristike, svi smo se u nekom trenutku osetili anksiozno, međutim to ne znači da imamo anksiozni poremećaj. U redu je biti zabrinut zbog važnog događaja, ali nije u redu provesti čitav mesec promišljajući o stvarima koje bi mogle da krenu po zlu. Anksioznost sabotira i pre nego što određenu radnju započnemo jer se ponekad plašimo stotina zamišljenih permutacija misli, verovatnih i neverovatnih. Ovo postaje neobično zatvoren ciklus u kom se osećamo usamljeno.

I dok se svet suočava sa noćnom morom pandemije korona virusa i narušenom sigurnošću u svim porama života, anksioznost kuca na mnoga vrata. Brinemo se za sigurnost svojih najmilijih, plašimo se nestabilnosti posla, finansija, nemamo mogućnosti za život kakav smo vodili, uskraćena su nam neka od naših najvećih zadovoljstava, osećamo se zarobljeno i bespomoćno. Mnogo je neizvesnosti i puno fizičke izolacije, a biti sam sa svojim mislima u ovom trenutku može biti uznemirujuće više nego ikad. Mnogi tek sada shvataju koliko je sposobnost osobe da prebrodi periode neizvesnosti važna karakteristika za kvalitetan i zdrav život. Kako pomoći sebi?

Tokom života mnogo puta sam sebi postavila to pitanje i pokušala da dođem do odgovora. Prepoznavala sam obrasce i situacije koje ga dovode do ključanja i vremenom ih isključila iz svog života. Neverovatno je šta sve možete naučiti o sebi samo pažljivo posmatrajući svoje misli i ponašanje. Zbog toga, učite na mojim greškama i iskustvu, ne morate prolaziti kroz sve kroz šta sam ja prošla.

A koje korake i akcije je preduzela Teodora, pročitajte u martovskom broju ELLE magazina koji je u prodaji!