Agencija za zaštitu životne sredine od 2010. godine meri i evidentira kvalitet vazduha u Srbiji i izdaje godišnje izveštaje.

Od te godine meri i količinu čestica PM 10 i PM 2,5 - koje su i najštetnije.

Ukoliko uporedimo aktuelne podatke sa ranijim - videćemo da su političari donekle u pravu - kvalitet vazduha nije zadovoljavajuć već godinama, zagađenje je veliko.

Čestice PM 10 godinama prekoračuju granične vrednosti na gotovo svim mernim mestima, dok su čestice PM 2,5 na nekim mestima ostajale u granicama normale.

Pogledajte šta kažu izveštaji za Beograd, Niš, Novi Sad i Smederevo za 2010. i 2018. godinu, kao primeri za prvi i poslednji dostupan izveštaj.

Kvalitet vazduha u izveštajima meri se u tri kategorije, pri čemu je vazduh:

prve kategorije - čist ili neznatno zagađen i nisu prekoračene granične vrednosti nivoa ni za jednu zagađujuću materiju

druge kategorije - umereno zagađen i prekoračene su granične vrednosti zagađujućih materija, ali nisu prekoračene tolerantne vrednosti

treće kategorije - prekomerno zagađen i prekoračene su granične vrednosti za jednu ili više zagađujućih materija.

Kvalitet vazduha u Beogradu svih godina, osim 2014. bio je u trećoj kategoriji - odnosno prekomerno zagađen.

Novi Sad je imao vazduh treće kategorije 2010. i 2011. godine, kao i druge kategorije 2015. godine. Ostalih godina, vazduh je bio prve kategorije.

U Nišu je vazduh 2018. godine bio u najboljoj kategori, ali uz napomenu Agencije da je bilo tako zbog nedovoljnog obima merenja čestica PM 10.

Taj grad je vazduh preve kategorije imao i 2013, 2014. i 2016. godine, dok su 2010, 2011. i 2017. Nišlije udisale vazduh treće kategorije. Druga kategorija vazduha važila je 2012.

Smederevo ne može da se pohvali dobrim vazduhom. Agencija ima podatke za 2011, 2012, 2013, 2014, 2017. i 2018. godinu - i pokazuju da je vazduh uvek bio prekomerno zagađen.

vetska zdravstvena organizacija objavila je 2019. godine izveštaj o uticaju zagađenja vazduha na zdravlje stanovnika Srbije.

U izveštaju se navode podaci za period od 2010. do 2015. godine.

Prosečne količine čestica PM 10 u Beogradu u tom periodu iznosile su 44,9, u Novom Sadu 35,1, Smederevu 60,5, a u Nišu 45.

Prosek po tim gradovima za česticu PM 2,5 bio je - Beograd 29,19, Novi Sad 22,82, Smederevo 39,33 i Niš 29,25.

PM čestice najviše utiču na kvalitet vazduha i u Srbiji ih meri Agencija za zaštitu životne sredine.

Pre nego što je agencija osnovana, količine zagađujućih čestica merile su se u sklopu stanica Republičkog hidrometeorološkog zavoda. Merene su količine sumpor-dioksida, azot-dioksida i čađi.

U Agenciji za zaštitu životne sredine BBC je pokušao da sazna kakav je kvalitet vazduha bio pre 2010. na osnovu tih podataka, međutim odgovor nije stigao do objavljivanja ovog teksta.

Ko su glavni krivci?

Prema izveštaju Agencije za 2018. godinu, što je poslednji dostupan izveštaj, tokom te godine dominantan udeo emisija čestica PM 10 poticao je iz toplana snage manje od 50 megavata i individualnih ložišta, i to 57 odsto ovih čestica.

Iz sektora industrije i poljoprivrede bez stočarstva došlo je 13, odnosno 10 odsto ovih čestica, dok je drumski saobraćaj emitovao šest odsto ukupnih emisija suspendovanih čestica PM 10.

Proizvodnja električne i toplotne energije činila je pet odsto emisija ove zagađujuće materije. Ostali izvori činili su devet odsto emisija.

Toplane snage manje od 50 megavata i individualna ložišta bili su i najveći izvori čestica PM 2,5 - čak dve trećine emisija. Kao i kod čestica PM 10, sektor industrije bio je na drugom mestu ali samo sa devet odsto, dok je na trećem mestu po značaju drumski saobraćaj sa šest odsto.

Ostali sektori stvorili su sedam odsto ukupnih emisija PM 2,5.

Iako mnogi političari za zagađen vazduh krive emisije iz automobila, podaci pokazuju da su glavni emiteri čestica PM 10 i PM 2,5 - koje su glavni krivci za loš kvalitet vazduha ovih dana - ipak individualna ložišta.

Velika ložišta

Osim čestica PM, vazduh je zagađen i zbog sumpor-dioksida, azot-dioksida i kobalta.

Proizvodnja električne i toplotne energije najviše doprinosi stvaranju oksida sumpora. Podaci Agencije za zaštitu životne sredine pokazuju da je doprinos toga stvaranju emisija oksida sumpora bio čak 91 odsto.

Sekretarijat EZ pokrenuo je u četvrtak preliminarnu proceduru protiv Srbije zbog nepotpune primene Direktive o velikim ložištima koja se odnosi na poštovanje određenih granica za emisije štetnih gasova, koja je stupila na snagu 1. januara 2018. godine.

Direktor Sekretarijata Energetske zajednice (EZ) Janez Kopač rekao je da prema podacima iz 2018. godine u termoelektranama Nikola Tesla u Obrenovcu emisije gasova prevazilaze planirane 4,7 puta, a u Kostolcu 14 puta.

On je za Betu rekao da je u poređenju sa poslednjim Nacrtom nacionalnog plana za smanjenje emisije u koji je Sekretarijat EZ imao uvid najveći problem sumpor-dioksid.

U Srbiji postoji 16 velikih ložišta.

Emisije prevazilaze dozvoljene standarde u termoelektranama Nikola Tesla A i B, Kostolac A i B, u termoelektrani-toplani Novi Sad, u Energani Pančevo i u postrojenju Atmosferska destilacija Naftne industrije Srbije.

Kopač je na pitanje koje mere treba da se preduzmu rekao je da u termoelektrane treba ugraditi filtere.

„U termoelektrani Kostolac ugrađen je filter za odsumporavanje 2017. godine, ali podaci za 2018. govore da se emisije nisu smanjile. To nam nije razumljivo", rekao je Kopač.

Šta su PM 10 i PM 2,5 supstidarne čestice?

Kako je ranije za BBC objasnio doktor Andrej Šoštarić iz Gradskog zavoda za javno zdravlje, radi se o suspendovanim česticama, odnosno čvrstoj materiji koja se nalazi u vazduhu.

U pitanju su takozvane lebdeće čestice ili, kako se to često naziva - „sitna prašina".

Suspendovane čestice mogu biti prirodnog i antropogenog porekla.

Antropogene nastaju kao posledica nekompletnog sagorevanja fosilnih goriva.

PM 10 znači da su to čestice manje od 10 mikrometara u aerodinamičnom promeru.

PM 2,5 znači da su manje od 2,5 mikrometara - što su čestice sitnije, to su opasnije jer dublje prodiru u organizam prilikom udisaja.

Prema direktivama EU, da bi se vazduh smatrao čistim, koncentracija PM 10 čestica ne treba da bude veća od 40 mikrograma po metru kubnom, a prekoračenja ne smeju biti duža od 35 dana godišnje.

Katarina Stevanović

Preuzeto sa: bbc.com