Odlučujući se za verističku operu Rugerra Leoncavala (1858-1919) Pajaci, čija je premijera bila u Teatru dal Verme u Napulju, 1892. godine, ekipa koja je realizovala ovaj projekat obratila se ponovo poznatoj i proverenoj ekipi koja je na našoj sceni realizovala i Verdijevu operu Traviata. Njihovi prijatelji i umetnici iz Sankt Peterburga na svoj način su videli, čuli i postavili poznato delo klasičnog repertoara, koje se u svetu najčešće izvodi kao jednočinka, uz Maskanjijevu Cavalleriu rusticanu. Novom iščitavanju glavnu intonaciju dao je reditelj Jurij Aleksandrov.

Autentičnost i dokumentarnost priče preuzeti su  iz sudske prakse i novinskog članka, istiniti su (vero – istina) i utemeljuju pravac proistekao iz književnosti realizma, posebno naturalizma. Dvostrukost zbivanja, onoga na sceni i u realnom životu, natopljena je velikim emocijama, uzburkanim strastima, ljubavlju, ljubomorom, koje vode ka tragičnom završetku. Komad koji izvodi putujuća družina, asocirajući na staru renesansnu commediu dell arte, povod je za intimna, snažna preživljavanja ljudskih drama izvan scene. 

Dvojakost ljudske prirode u kojoj se umetnost i život neretko prepliću, čine od protagonista, glumca, pevača, igrača dvostruko biće, a igra, gluma u svakom  vremenu daju drugačiji izraz i onda kada se govori o večitim vrednostima ljubavi, zaljubljenosti, ljubomore, bračnog zaveta i njegovog izneveravanja. Leonkavalova opera omogućava da se uspostavi savremeni odnos umetnika prema sadržini libreta, ali i prema muzici.

Bez obzira na karakter i vid inscenacije, večne muzičke teme, melodije, arije iz ove opere, u kojima su se ogledali najveći solisti i umetnici svih vremena u periodu od nastanka opere do danas žive, poznate su i s vremenom njihova vrednost ne opada.

Dirigent je Stanko Jovanović, a solisti i nosioci glavnih su naši istaknuti solisti Sofija Pižurica, Olga Malević-Đorđević, Hon Li, Aleksa Vasić, Vasa Stajkić, Nenad Nenić, Goran Strgar, Tibor Heveši.