Ljudi se uglavnom šokiraju kada im kažem da Crnu Goru nisam posetila od 1998. Od te skrivene uvale podno magistrale, ulcinjske džungle na asfaltu i neprekidnog čitanja "Sage o Golsvortijevima" u senci stene. 

Od tada me nijedan put nije naveo ka Montenegru, čak ni u Tomaševo - rodno mesto deke s mamine strane gde sam kao osnovac provodila letnje odmore uverena kako srećnijeg deteta od mene nema.

O tome sam razmišljala dok sam kroz blede, rasute oblake preko prostranog masiva Orjena pokušavala da uočim jadransko plavetnilo i Tivat.  

(10 najčarobnijih gradića Evrope)

Ovo mi je takođe bio prvi put da u Crnu Goru idem avionom, te prvo sletanje na tivatski aerodrom na kome većina pilota ne koristi automatik, već ručno sleće usled vrlo neobične i izazovne pozicije - planine koje se strmo dižu oko piste, kao i sama blizina ceste te činjenica da se sama pista završava na 50 metara od Bokokotorskog zaliva. Da, neko žmuri, neko zaustavlja dah (Jelena) neko čita (ja), a neko poput dečice ispred mog sedišta se smeška i radosno komentariše sletanje. 

(Od zmajeva do sirena: Najzanimljivije legende o nastanku evropskih gradova)

Najveći aerodrom u Crnoj Gori kroz koji godišnje prođe više od milion i dvesta putnika nalazi se na dva kilometara od najmlađeg srednjovekovnog grada Boke, čiji arheološki ostaci datiraju iz doba grčke i rimske vladavine, ali i austrougarske koja je pre 100 godina u ovom potezu izgradila makadamske puteve koji su i dan-danas prilično očuvani i pružaju jedinstvenu priliku da kroz pešačko-planinarsku turi upoznate Crnu Goru.

Od najružnijeg grada do najluksuznije destinacije na Jadranu

U Boki takođe do sada nisam bila, ali ko god mi je o njoj pričao umeo je da kaže kako je Kotor najlepši, Herceg Novi najprijatniji a Tivat najružniji.

Otkud ime Tivat?

Prema jednoj teoriji, ime grada izvedeno je od imena ilirske kraljice Teute koja je stolovala u Risnu, a ovde imala letnjikovac. Po drugoj, Tivat potiče od Theudo, što može biti skraćeno ime nekog hrišćanskog sveca ili kraći oblik od Theos doros – Božiji dar! 

foto: Privatna arhiva

Da je možda baš taj "Božiji dar" shvatite kada uočite da iz samog Tivta puca pogled na Krtoljski arhipelag, s čak tri ostrva - Miholjka prevlaka ili Ostrvo cvijeća, Sveti Marko i Gospa od milosti, što niti jedan bokokotorski grad nema u svojoj "ponudi", da ne pominjem kako je Tivatski zaliv najveći u Boki te pruža širinu Jadrana koju Kotor i HN nemaju. 

foto: Shutterstock

Za ovaj "ružan" deo svakako je zaslužna činjenica kako je Tivat do osnivanja vojno-pomorskog Arsenala u doba Austrije (19. vek), vekovima bio poljoprivredno naselje, potom glavna crnogorska luka, a luke same po sebi više su industrijska pomorska mesta nego mondenska letovališta (Rijeka, Koper, Trst). 

Na mestu Arsenala nalazilo se tokom više decenija vojno brodogradilište, a danas je upravo na toj istoj lokaciji izgrađena prva luksuzna marina na Jadranu - Porto Montenegro, koja je Tivat smestila u sam fokus svetske turističke zone. 

Jedna sasvim nova Crna Gora

Tri dana u Tivtu srušila su moje skorašnje uverenje da najbolje hotele i restorane u ovom delu Evrope ima Slovenija. Da, Đetićima još uvek fali taj "spa" momenat koji je u crnogorskim hotelima sveden na osnovnu ponudu, standard, uređenost svakog pedlja, kao i vrhunski glavni i sporedni putevi ali zato gastro-enterijer sfera može bez problema da izađe na "crtu" Slovencima.

Od pet hotela sa pet zvezdica koliko danas ima Crna Gora, čak četiri su se "usidrila" baš u Tivtu nudeći ne samo priliku da prespavate u najotmenijim apartmanima, nego da doživite Boku na mediteranski način - okruženi prirodnim bogatstvima koja nisu nimalo "narušena" modernim zdanjima, već maksimalno iskorišćena za stvaranje hedonističkih oaza za chill, aktivan odmor i guštanje u goveđem karpaču koji se servira uz mariniranu krušku prelivenu senfom i gorgonzola paštetu. 

foto: Privatna arhiva

Šta nikako ne smete da propustite?  

Jedrenjak Jadran

Ima nešto u jedrenjacima što vas odmah asocira na avanturu, pirate - dobro i Johnny Deppa, ali definitivno najlepši koji sam videla i koji izgleda prilično imponzantno i moćno svakako je JADRAN, koji je nećete verovati usidren na samom ulazu u Porto Montenegro.

Porinut 1931. u Hamburgu za potrebe jugoslovenske kraljevske ratne mornarnice "Jadran" je zapravo "školski" brod koji je napravljen za potrebe kvalitetne obuke pomoraca a u Tivat, svoju matičnu luku uplovio je 16. jula 1933. uz svečani doček.

Pre II. Svetskog rata Jadran je bio u sedam vožnji izvan Jadranskog mora, a nakon toga samo u pet, pošto primat u krstarenjima preuzima čuveni Galeb, na kom je Josipa Broz Tito  ugošćavao redom državne zvaničnike iz celog sveta i plovio po Jadranu.

foto: Shutterstock

Zanimljivo je da je Jadran tokom Drugog svetskog rata koristila italijanska ratna mornarica, i to kao školski brod pod imenom Marko Polo. Iako su se nakon raspada Jugoslavije sve zemlje, a posebno Hrvatska borile za posed ove lepotice, jedrenjak je konstantno bio vezan za Boku. Treba pomenuti i kuriozitet da se najduže putovanje broda „Jadran“ desilo 1938. godine preko Atlantika (23 dana) na ruti Dubrovnik — Njujork, kada je zapovjedništvo broda posetilo najvećeg srpskog naučnika Nikolu Teslu. 

Ribarsko selo, Mamula i Gospa od Mirišta 

Do čarobnog Ribarskog sela koje se nalazi u uvali Mirište na poluostrvu Luštice, na nešto manje od sat vremena vožnje od centra Tivta, putuje se tik uz more i zaliv što vam daje uvid u svu divlju i netaknuti lepotu Boke, njenih uvala, poluostrvceta i šuma, dok vas okružuju gorde litice Orjena. Zanimljivo je da ovde već počinje opština Herceg Novi, kao i da će vas ceo taj predeo sa restoranom najviše podsetiti na čuvene hvarske Palmižane, koje su po meni marketinška prevara, dok je ovo ovde pravcati RAJ. 

Čak i na kiši, možete da prizovete kako je kada sunce probije oblake, obasja tirkizno prozirnu vodu i okolne plaže Žanjice i Mirište. Pa nije nu čudo što nekoliko najbogatijih arapskih šeika redovno ovde svraća i uživa u morskoj ribi  a posebno čuvenoj "ugly fish".  

foto: Petar Vojinović

Ono što takođe privlači ljude je mogućnost kratke gliser vožnje do Mamule (načula priču o investiciji koja će ceo prostor transformisati u luksuzan hotel koji će sačuvati divlje rastinje, prilaz i samo utvrđenje koje je pod zaštitom države) - malog ostrva na granici hrvatskih i crnogorskih voda, inače bivšeg zatvora a sada napuštene tvrđave koja je poslužila kao scenografija za istoimeni domaći horor, kao i do malog ostrva na kojoj se nalazi manastir Vavedenje. 

Malo kameno ostrvo, inače u narodu poznato kao Mali Žanjić obuhvata oko 700 kvadratnih metara, i čini pravi sakralni dragulj Boke te veličanstveni spoj kamene arhitekture i prirodne, iskonske lepote. 

foto: Shutterstock

Najstariji deo celine predstavlja jednobrodna crkva za koju se veruje da potiče iz 15. veka. Na samom prilazu ostrvu dočekaće vas otac Goran, izrazito prijatan domaćin koji će vam ponuditi (odličnu) travaricu i sa vama se pomoliti uz Oče Naš u unutrašnjosti crkve koju krase očuvane freske. 

Sam manastir je opasan odbrambenim zidinama sa jednom okruglom ugaonom kulom, ali iako su te zidine visoke oko desetak metara, redovno u naletima bure more poplavi unutrašnjost manastira.

foto: Privatna arhiva

Pored Gorana, mirnoće samog manastira pažnju će vam privući i dva galeba - Paja i njegova devojka Lepa, koji su starosedeoci i jedino društvo monaha koji nam je za kraj poručio da ćemo mir u sebi a i van sebe naći ako volimo čoveka i Boga, te se potrudimo da "odvojimo" delo od čoveka i njemu samom damo priliku za iskupljenje te pokušamo da saznamo zašto je uradio neku "lošu" stvar.

foto: Luka Raco

Podmornica HEROJ 

Da jedino mi nemamo osećaj za istoriju i potrebu da se uspeh i dostignuća bivše zemlje istaknu, dokazuje priča o jugoslovenskim podmornicama. Od 6 podmornica koje je Juga sačuvala pred tragičan raspad, Slovenija i Hrvatska po jednu izlažu u muzeju, dok je Crna Gora ustupila podmornicu "Heroj" nautičkom naselju Porto Montenegru, gde se ista nalazi kao deo centralnog eksponata Zbirke pomorskog nasleđa dok naša (pod pompom dovezena u Srbiju) stoji negde u nekom skloništu. Zašto me ovo ne čudi?!

Elem, SFRJ je bila jedna od 11 zemalja u svetu koje su samostalno projektovale i gradile podmornice. Pre toga Kraljevina Jugoslavije je od Engleza i Francuza kupila ukupno četiri savremene podmornice od kojih je samo jedna (Nebojša, kasnije preimenovana u Tara) preživela Drugi svetski rat. Petnaestak godina kasnije u pulskom brodogradilištu porinute su dve prve podmornice Sutjeska i Neretva. 

Zlatno doba Jugo-podmorničastva počinje sa podmornicama Heroj, Junak i Uskos koje su bile ponos jugoslovenske podmonice i dokaz da naša zemlja može da projektuje i gradi najbolje podmornice sveta. Sve tri su napravljene u Splitu, dok je remont rađen u Tivtu.

Heroj je tako 1991. godine došao na redovan remont u Tivat i tu ostao.

foto: Luka Raco

Od 3. jula 2013. godine, nakon četiri meseca restauracije HEROJ je dočekao novi život, ovoga puta kao brod – muzej čija čelična i vrlo skučena unutrašnjost otkriva kako je 28 podmorničara koji su radili po principu 4 sata odmora, 4 sata rada, živelo u ovoj morskoj nemani, duboko u moru, i to u podmornici koja je predstavljala najveće tehnološko dostignuće jugoslovenske brodogradnje.

foto: Luka Raco

Kustos Dražen otkrio nam je kako je ovaj posao podrazumevao da rade samo dobrovoljci, baš zbog vrlo zahtevne psihičke spreme, ograničenih uslova - nije bilo tuševa, jelo se i na torpedu i to konzervirana hrana, dok su se kreveti zbijeni kao sardine nalazili između mašina.

Sam kapetan imao je u neku ruku privatnost i sopstvenu "kabinu", odmah kod ulaza s desne strane ali verujte mi kada vam kažem da je njemu bilo najgore jer je bukvalno bio kao u samici dva sa dva.  

foto: Luka Raco

Čak je i meni, koja nema problem sa klaustofobijom cela unutrašnjost izazvala osećaj nervoze, posebno kada sam čula da je podmornica umela da bude punih trideset dana u plovidbi. U skladu sa imenom podmornice, ovi ljudi su bili pravi HEROJI. 

Tekst: Ana Dodig

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/