Oktobarski salon traje još manje od dve nedelje! U Muzeju grada Beograda i ovog 58 izdanja Oktobarca našao se najveći broj radova, a gde su se našla dela afirmisanih umetnika iz celog sveta, koje su povodom izložba „Sanjari'“, okupili kustoski tim Ilaria Marota i Andrea Baćin. Danas vam skrećemo pažnju na šest autora čiji radovi svakodnevno uživaju veliku pažnju posetilaca.

Dajmond Stingili (Diamon Stingily) umetnica iz Čikaga, predstavlja rad „Slonovsko pamćenje“ (Elephant Memory), iz serije radova koja je nastala 2016. godine. Polazeći od sećanja na sopstveno detinjstvo, mladost i šire, od američke supkulture i crnačke kulture, ona pretvara (često nađene) predmete za domaćinstvo i za svakodnevnu upotrebu u simbole koji aludiraju na različite narative i značenja. Preko skulpture, instalacije, videa, kao i poezijom i pričama, umetnica izražava trezvenu liričnost. Rad „Slonovsko pamćenje“ povezan je sa ovim osobenim procesom prevođenja iz sećanja u narativno: čelični lanci su isprepletani sa veštačkom kosom po uvek jedinstvenim i različitim obrascima. Kosa, deo njenog porodičnog sećanja (pošto je odrastala u majčinom frizerskom salonu) referenca je na veze koje su oblikovale identitet ove umetnice.

Žan-Mari Apriju (Jean-Marie Appriou) je franscuski umetnik, čiji radovi su izlagani širom sveta, te je velika priviegija ovogodišnjeg Oktobarskog salona da ugosti jednog takvog autora. Svojim skulpturama teži da izgradi onirične pejzaže nastanjene ljudskim, biljnim i životinjskim telima, zarobljenima u prostornim konfiguracijama snažne alegorijske i narativne prirode. U radovima na izložbi, „Metalna pena“ (Écume Métallique) i „Metalna para“ (Vapeur Métallique) (2018), jasno je predstavljena ideja o vratima u „drugi prostor“. Elementi skulptura, poput groteski, podsećaju na podvodni ili podzemni svet u kome se razičita stanja materije – čvrsto, tečno i gasovito – kao i različita prirodna carstva – mineralno, biljno i životinjsko – neprekidno artikulišu u prostoru. Ove dve skulpture stoje u prostoru poput dva različita sklopa stena, kristalizovana u pokretima bića koja ih nastanjuju, ali kroz koje, istovremeno, prolaze organska i hibridna sila i sila metamorfoze.

Jena Sutela (Jenna Sutela) finska umetnica koja barata zvukovima, rečima i živim bićima u svojim radovima koji imaju za cilj istraživanje društvenih, materijalnih i bioloških fenomena, u vezi sa kodovima i mehanizmima tehnologije. Audiovizuelna manifestacija projekta „nimiia cétiï“ (2018), na izložbi u Beogradu, primer je istraživačkog pristupa umetnice. Njeno ponavljanje vokalizacija francuskog medija iz 19. veka Elen Smit, koja je tvrdila da može da komunicira sa Marsovcima, zajedno sa snimcima mikroskopa koji prikazuju kretanje bakterije Bacillus subtilis, životne forme za koju se smatra da potencijalno može preživeti na „Crvenoj planeti“, postaju elementi učenja neuronske mreže koja stvara novi jezik. Komunikacija između različitih vrsta, interakcija kroz udaljene dimenzije, saradnja bioloških i veštačkih entiteta definišu alternativni svet. Pored ovog rada, na izložbi „Sanjari“, izložen je i odlivak umetničine glave u obliku lava lampe. U ovom radu, neuronske mreže, psihodelija, pareidolija – tj. tendencija da se neki stimulus netačno percipira kao predmet, obrazac ili značenje koje je poznato posmatraču – učestvuju u stvaranju „drugog“ univerzuma značenja.

Katja Novitskova dolazi iz Estonije, a njena umetnost predstavlja odnos između prirode i tehnologije. Ona koristi naučne tehnologije za obradu slika kako bi ispitala složenu teritoriju savremenosti, njene kompleksne geografije i implikacije na potencijalne budućnosti. Na 58. Oktobarskom salonu, umetnica predstavlja tri rada iz serije „Earthware“, deo njene najnovije produkcije nastale u saradnji sa studiom PWR, dopunjen sajt-specifik intervencijom grafitima. Prilagođavajući algoritam koji je prvobitno dizajniran za prepoznavanje oblika u velikoj bazi pećinske umetnosti, umetnica pravi dvodimenzionalne zidne pločice od veštačke gline koje prikazuju automatski snimljene fotografije divljih životinja i nejasne siluete jednostavnih šematskih figura životinje-čoveka, kao iz sna. Umetnica svojim radom teži da uhvati poetiku numeričkog viđenja kao bezvremenske petlje: od rane čovekove umetnosti do bilo kojeg uragana promena koji se dešava u sadašnjem trenutku.

Invernomuto je umetnički duo iz Italije, koga od 2003. godine čine Simone Bertuci (Simone Bertuzzi) i Simone Trabuki (Simone Trabuki). Za njih pokretne slike i zvuk su glavna, ali ne i jedina sredstva koja koriste u istraživanju raznih vidova savremenog života, njegovih priča, kulture i narativa. Za 58. Oktobarski salon, Invernomuto istražuje područje Balkana i više zvučnih putanja koje presecaju Jadransko more, fokusirajući se na temu stvarnih i zamišljenih granica, tako prisutne na celoj izložbi.

Umetnici predstavljaju projekat preko performansa i instalacije. Performans tokom vikenda otvaranja „Crni Med, Poglavlje VII“ (2021) bila je sesija slušanja di-džej seta uz niz projektovanih slajdova sa teorijskim tekstovima i propratnim pričama o muzičkim numerama, grupisanim po elegičnim temama.

Sesije istražuju različita putovanja pokreta zvuka, dodirujući teme kao što su alternativne upotrebe tehnologije, migracije, periferije i hibridne vrste. Zvučna instalacija koja odjekuje u prostoru Muzeja grada Beograda „Black Med, Beograd“ (2021) je beta verzija blackmed.invernomuto.info – veb-platforme koja treba da bude pokrenuta na jesen 2021. godine i dizajnirana za izvođenje muzičke arhive „Black Med“. Jezgro projekta je algoritam koji se može poigravati numerama i emitovati beskrajni strim. Sistem je otvoren i svako može u njega učitati nove zvukove: cilj je povećavati arhivu, „Black Med“ magmu, koja se neprestano širi.

Džejms Brajdl (James Bridle), britanski pisac i umetnik, njegova umetnička praksa, neodvojiva je od razvoja njegove teorijske i političke misli, odvija se u širokoj sferi promišljanja i produkcije, u vidu instalacija, predavanja, prikaza, mapa, softvera... Posebno je zainteresovan za načine na koje tehnološki napredak menja reprezentaciju stvarnog sveta i znanje o njemu i, samim tim, utiče na našu percepciju budućnosti. Projekat „Građanin Eks“ (Citizen Ex) na izložbi „Sanjari“ zasniva se na ideji „algoritamskog državljanstva“, novog oblika državljanstva koje se utvrđuje i ponovo upisuje svaki put kad korisnici interneta u različitim delovima sveta razmene neki podatak, prate ga ili zabeleže. Ovakvo kretanje informacija dovodi do toga da se svačija prava preformulišu i preispituju, u zavisnosti od različitih i često kontradiktornih zakonodavnih sistema. Instalacija pokazuje skriveno rutiranje pretraživanja posetilaca i zajedničko državljanstvo za sve njih.

_JamesBridle_2048px_NK_1
Press 

Predstojećeg vikenda očekuje nas poslednji Oktobarac na pikniku ispred Muzeja Jugoslavije.

Urban hajk u 10:00 i Art Branč u 12:00.

Stručna vođenja kroz izložbu „Sanjari“ su u četvrtak u Kulturnom centu Beograda u 19:00,
i u nedelju u 13:00 u Muzeju grada Beograda.

Radno vreme Muzeja grada Beograda i Kulturnog centra Beograda je od 13:00 do 21:00.

Više informacija potražite na sajtu: oktobarskisalon.org.