The busiest man in fashion titula je koju Jonathan Anderson nosi sa razlogom. Tokom svoje karijere uradio je mnogo toga, od lansiranja sopstvenog brenda, preko revitalizacije španske kuće Loewe, sve do dizajniranja difuznih linija za etikete kao što su Uniqlo i Topshop. Ipak, do sada se nikada nije upustio u vode visoke mode. Sve se to promenilo ovog ponedeljka u Parizu. Kao kreativni direktor kuće Dior, on sada na raspolaganju ima jedan od najprestižnijih svetskih ateljea, a tu privilegiju iskoristio je u potpunosti.
Lokacija
Dizajn seta doneo je oštar kontrast u odnosu na mušku reviju održanu na istom mestu nedelju dana ranije. Umesto masivnih baršunastih zavesa, prostor je doživeo potpunu inverziju. Plafon je bio prekriven gustom mahovinom, granama drveća i cvetovima ciklama, dok je pod bio izrađen od hromiranog parketa. Taj kontrast između organskog svoda i hladnog, industrijskog poda stvorio je vizuelnu napetost koja sugeriše dualnost između prirode i ljudske inovacije.
Ciklame nose specifičnu težinu u ovom kontekstu jer predstavljaju hommage upućen nekadašnjem dizajneru kuće, Johnu Gallianu, a koji je Andersonu poslao upravo ovo cveće kao gest podrške pred njegov debi u konfekciji prošle godine. Galiano je i lično prisustvovao reviji, sedeći u prvom redu, što je bio dirljiv trenutak susreta dve generacije kreativaca koji su oblikovali istoriju kuće Dior.
Koncept "Wunderkammer"
Jonathan je kolekciju koncipirao kao Wunderkammer ili kabinet kurioziteta. To je koncept pozajmljen iz renesanse gde su kolekcionari sakupljali retke predmete, prirodna čuda i umetnine.
Reviju je otvorio niz haljina koje su direktna referenca na rad keramičarke Magdalene Odundo. Izrađene od svilenog žoržeta sa sitnim naborima, ovi modeli su pratili formu njenih vaza te delovale varljivo jednostavno (iako njihova tehnička izvedba zahteva vrhunsko majstorstvo ateljea).
Flora, fauna i tehnička izvedba
Centralna tema kolekcije bila je mimikrija prirode jer Anderson smatra da uvek možemo naučiti nešto novo rekreirajući njene sisteme. Tako su i određene toalete donele doslovnu interpretaciju flore: crna balska haljina sa obručem bila je prekrivena trakama koje imitiraju travu, dok su druge kreacije referisale na cvetove dature ili nasturcijuma.
Primera radi, jedna manekenka nosila je drapiranu haljinu upotpunjenu suncobranom u obliku gigantskog lista biljke gunera sa mesinganom drškom.
Pored organskih formi, Anderson je zadržao vezu sa istorijom Diora kroz reinterpretaciju čuvenog Bar sakoa. Ovog puta silueta je izvedena u sjajnoj plongé koži i pitonu, čime je klasičnom kroju dat oštriji, edgy karakter. Korišćenje vazdušastih materijala, poznato kao tehnika flou, bilo je ključno za postizanje eteričnog izgleda kolekcije. Jedna od haljina imala je krila leptira uvećana hiljadu puta i izrađena je od slojeva organze, dok je druga, inspirisana motivom iz 1957. godine, bila prekrivena perlama koje su se pretvarale u resice.
Aksesoari kao artefakti
Posebnu pažnju privukli su aksesoari koji su pratili ovu naturalističku naraciju. Minijaturne torbe u obliku bubamara, nakit izrađen od fosila i meteorita, kao i broševi sa biserima inspirisani minijaturama iz 18. veka, dodatno su naglasili osećaj otkrivanja blaga u zaboravljenom vrtu.
Prvi red i finale
Frontrow je očekivano bio ispunjen A-listerima, uključujući Jennifer Lawrence, Josha O’Connora i Gretu Lee, a bila je tu i apsolutna zvezda večeri, Rihanna. Pevačica je stigla poslednja, stilizovana u dramatičnu dugu haljinu i kaput, potvrđujući status modne ikone.
Mona Tougaard zatvorila je reviju u venčanici od gazara sa cvetnim vezom. Interesantan podatak koji prati ovu kolekciju jeste odluka da se svaki komad klijentima isporučuje uz originalni akvarel, jer je Anderson angažovao pet ilustratora da dokumentuju svaki izlazak. Ovim potezom Irac dodatno naglašava unikatnost haute couturea i njenu blisku vezu sa svetom umetnosti.
Još loookova pogledajte u galeriji.
