Raf Simons je set sa jučerašnje Dior revije opisao kao jednu bajku, ali bajku koja je nastala u prostoru koji je miks crkvenog ambijenta, bašte i kluba na Ibici. Ružičasti travnati pod nalik velikoj šečernoj peni je poslužio za pistu po kojoj su modeli prodefilovali dok je kao glavna scenografija reviji poslužio red panela obojenih u vedre, vesele boje.

"Diorove kolekcije uvek imaju tu bajkovitost u glavnom fokusu i ja šta god da radim, ne mogu da se udaljim od toga," izjavio je Simons s osmehom nakon što je kompletna publika gromoglasnim aplauzom pozdravila najnoviju kolekciju francuske kuće.

A ova je bila nalik magiji i za to je velikim delom bila zaslužna forma dugačkih, zvonastih rukava koji su dominirali na većini kreacija.  Inače, rukavi su bili pasija legendarnog kreatora Cristobala Balenciage koji se smatra kreatorom nad kreatorima u sferi rukava.  

Upravo u sferi rukava Raf je uočio priliku koja mu omogućava da se poigra sa različitim formama, kompletnom dekonstrukcijom kroja i kreiranjem novih formi, novih modela. Tako su nastali kaputi bez rukava uprareni s krznenim rukavima i prozirnom haljinom od tila... 

"Borili smo se protiv dosadašnjeg DNK brenda. Želeli smo da osmislimo nešto novo, da postojeće krojeve rekonstruišemo, preoblikujemo, promenimo. To smo pogotovo želeli u sferi kaputa."

A tii kaputiiii!! Simons je uspeo oslanjajući se na tradiciju i arhivu prethodnih modela osmisli nove arhitektonske forme igrajući se sa slojevima, materijalima. Raf je izjavio nakon revije da je počeo od obične forme ćebeta koju je drapirao oko tela dodajući naknadno rukave. To je rezultiralo u poluhirbid, ni kaput, a ni ogrtač, tačnije u spekakularne trapez kapute od crnog, zelenog, žutog kašmira sa zvonastim rukavima, i to često samo na jednoj strani. 

Kompletna kolekcija je imala POKRET. A kontrast između lake, fluidne forme i teških materijala, ali i onih laganih, prozirnih je bila najupečatljiviji utisak posle kaputa i rukava.  

Boje su opet bile Rafove: akcenat na osnovnim bojama koje su takođe u kontrastu igrale sa beličastim, pastelnim nijansama bele, ružičaste, plave. Od desena dominirao je tačkasti, nalik rasutim akrilnim piksel tačkicama koje je nako po platnu oslikao.

Obuća je bila prilično netipična, zlatne i kožne platforme koje su opet sjajno i homogeno igrale sa prozirnim, lepršavim haljina od tila, šifona, organdina koje su imale neku čistinu nalik haljinama koje zamišljamo da nose junakinje Šekspirovih dela ili Ginevra. 

Nakon drugog svetskog rata, Dior je bio inspirisan nečin čime nije mogao da bude jer to je ipak osiromašen, delimično izgubljen svet a Dior je svoje kolekcije posvetio glamuru, raskoši koja je za taj period bila ipak too much. Takva je bila reakcija mnogih koji nisu shvatali tadašnju viziju Diora. Skoro sedamdeset godina nakon toga, Simons dolazi na istu ideju: zabranjeno voće ima najbolji ukus.

New Look je dobio novo odelo koje je svojevrsni omaž Balenciaginim spektakularnim rukavima ali i eteričnoj, nestvarnoj i fluidnoj priči koju po difoltu kreiraju materijali poput tila, šifona, organdina...