Marija Šević je lepa, krupnooka, talentovana devojka koja je diplomirala slikarstvo, a kao stipendistkinja francuske vlade boravila je na Akademiji Beaux-Arts u Parizu. Član je ekipe @U10.

Trenutno je zaokupljena radom na muzičkom videu za pesmu Come along wind grupe Stray Dogg. „Snimali smo na Durmitoru, to mi je novo predivno iskustvo i polje u kome se ranije nisam oprobala.“ Marija je vredna, osim doprinosa muzičkoj sceni priprema i grupnu izložbu u Bukureštu: „Sa svojim kolegama, predstavićemo naš kolektiv U10 i istoimenu galeriju koju vodimo u Beogradu.“

Točkovi i putovanja su joj u horoskopu ovog leta – očekuje je boravak u mističnom Kotoru: „Reč je o rezidencionalnom boravku u trajanju od dva meseca što je nagrada za sliku Povratak prirodi, koju sam izložila na 49. Hercegnovskom zimskom salonu u Crnoj Gori.“

Marijine omiljene teme su istraživanje pitanja identiteta, prihvatanja i razumevanje, odnosno nerazumevanje i različitosti u našem društvu. Zanimalo me je šta prvo pomisli kada čuje reč mladost. „Na slobodu, ceo svet koji treba da istražiš i prokrstariš je pred tobom. Kada pomislim na mladost u poslednje vreme, više mi nije svejedno, ali isto tako verujem da duh nema starosne granice kao i da je baš on nosilac mladosti.“

Tema se sama nametnula, često hvatam sebe kako sve više razmišljam da se vreme ubrzalo i ne primećujem gde proleću dani koji nisu ponedeljak, sreda, petak i nedelja.

Da li i tebi vreme proleće?

„Toliko brzo da je to besmisleno. Ali, kad hoću da ga usporim i da imam bar prividni osećaj da stoji, mogu da odem u Aranđelovac, mesto gde sam rođena ili u neko od svojih sela, to me malo smiri i uteši.“

A kakva si sa dedlajnovima, rad pod pritiskom? Imam osećaj da živimo u jednom velikom dedlajnu. „Ja sam osoba koja baš dobro radi pod pritiskom, veoma mi je teško da se usredsredim na jednu stvar tako da mi dedlajnovi prilično pomažu“.

Mariji je u ovoj zemlji dosadno isključivo kulturološki: „Čeznem za muzejima i dobrim izložbama, ali mi pojam dosade u nekom drugom smislu uopšte nije blizak i nikada mi nije bio jasan.“

A da li umetnici sanjaju svoje radove kako postojeće, tako i buduće? „Verujem da dâ. To je jedan neodvojivi deo tebe koji je stalno prisutan u mislima i svuda oko tebe.“

foto: Viktor Šekularac

Ona modi ne posvećuje mnogo vremena: „Volim što mi je za oblačenje potrebno pet minuta, najvažnija mi je obuća i jedino tome posvećujem više vremena jer mi je vrlo teško da pronađem dobru obuću za kompromisan iznos novca. Jednostavnost u modi za mene je savršena.“ Kao mala želela je da se bavi  baš modom, upisala je tekstilni smer u Školi za dizajn, a onda su krenule pripreme za akademiju gde je upoznala svog najdražeg profesora, skulptora Miroslava Babića.

„Atelje je bio u Boleču i gotovo svaki dan sa svojim prijateljima išla sam u njegov atelje koji je bio naša oaza sreće, istraživanja, učenja. On mi je otkrio svet likovne umetnosti i razvio veliku ljubav prema slikarstvu, prepoznao slobodu u mom likovnom izrazu i usmerio me direktno na slikarstvo zbog čega sam mu veoma zahvalna.“

Tokom studija Mariji je veoma značio boravak u Monpeljeu, a nakon toga i u Parizu gde je pronašla i formirala svoj pravi izraz. „U Parizu sam bila u ateljeima engleskog slikara Jamesa Reillyja, ali i konceptualnog francuskog umetnika Claudea Closkya. To je bilo veoma zanimljivo iskustvo i praksa sa kojom se nisam srela ranije. Svakog ponedeljka u ateljeu bismo organizovali izložbu i svako od nas je barem jednom preuzeo ulogu kustosa, tada bismo ceo dan razgovarali o samoj postavci i o svakom radu pojedinačno.“

Kad je reč o ljubavi, Marija je zadovoljna, njen partner je Dušan Strajnić, frontmen benda Stray Dogg.

„Moram da priznam kako sam u početku naše veze, koja je počela pre dve i po godine, bila samo u njihovoj muzici. Išli smo zajedno na sve koncerte i turneje, a tako je i dalje... On dosta vežba i njegova muzika uvek je prisutna u stanu... Mislim da se svaki dan iznova zaljubljujem u njega, a tokom njegovih nastupa zaljubljenost se uvek intenzivira.“

Slikarka obožava i svoje prijatelje: „Mnogo ih volim, oni se menjaju, odrastaju i stalno se zaljubljujem u njih, ne znam kako bih živela bez te zaljubljenosti.“ Voli da sluša melanholične melodije velikih muzičara poput Neila Younga, Jeffa Buckleya, Nicka Drackea, Jasona Molinae.

„Dečko i ja volimo da tonemo u njihovu muziku.“ Soundtrack Marijine svakodnevice čine i Denis Katanec, Lovely Quinces, Pridjevi, Artan Lili, poslednji albumi Ariel Pink, Mac Demarco, potom mladi King Krule, reper Tyler The Creator...

„Od starijih bendova obožavam da slikam uz Sonic Youth i Pixies, oni mi daju najviše energije. Lista je neprekidna, mislim da bih mogla da nabrajam zauvek..“ Što se tiče grafiti artista, ona bira: „Dulait. Njegovi grafiti su predivni, za mene su to zapravo murali koji toliko oplemenjuju ovaj grad i zidove izvan njega. Tu je i sjajna grupa grafitaša koja vodi Streetfashionbelgrade tumblr.“

Obožava proleće, voli da poklanja zumbule i đurđevak, a kada proleće prođe? „Onda su to roze ruže, one su mi najlepše.“ Jedan od simbola naših modernih ubrzanih života jesu knjige koje se gomilaju pored uzglavlja i koje čekaju da budu pročitane. „Uh! U nedostatku vremena samo se slažu jedna na drugu.

Umetnost i politika Miška Šuvakovića čeka gotovo godinu dana, Pokoravanje Michela Houellebecqa takođe, Teško izvojevan mir, Neila Younga... Možda je najbolje da se tu zaustavim, ako ih pročitam do jeseni – biće dobro!“ Trenutno čita Pseće srce od Bulgakova i opus Borisa Viana.

„To je kao neki brzi tok misli koji te lako uvodi u priču i drži pažnju, brzo ih čitaš i pratiš. Pre toga čitala sam Žabe od Moa Yana, on je toliko divan da uopšte nisam imala problem sa koncentracijom sa kojom inače imam dosta poteškoća. Možda je razlog za to što uvek započnem pet knjiga u isto vreme, neke pročitam do kraja, a neke zauvek ostanu nedovršene. Setila sam se sada filma Ples u tami i trenutka kada Bjork, u ulozi Selme izlazi iz bioskopa pre kraja filma da joj se priča nikada ne bi završila. Zanimljivo je i to što se kaseta iz video kluba pred kraj filma prekinula, tako da ga nikad nisam odgledala do kraja. Tako i neke knjige nastavljaju da žive u mojim mislima odvojeno od piščevog puta.“

Kada smo kod različitih putanja, zanimalo me je u kom smeru se kreće tržište umetnina?

„Veoma mi je teško da pričam o tome pošto tržište kod nas gotovo da ne postoji, a van naše zemlje – prošle godine imali smo neverovatnu priliku da učestvujemo na Liste Art Fairu, u Bazelu. To je jedan od najvažnijih sajmova u svetu gde smo predstavili četrnaest umetnika u ime U10 umetničkog prostora i mogu da kažem kako smo za njih bili pravo osveženje, reakcije su bile neverovatne. Od tada su za nas počele da se dešavaju značajne stvari u karijeri.

„Mi živimo u gradu zatvorenih muzeja i sa izuzetno malim brojem galerija pa se naglas pitam da li će to dovesti do bunta mladih ljudi koji žele da osvajaju prostore ili će nam svi mladi umetnici jedan po jedan otići iz zemlje? "Dosta je teška ta situacija, ali ono što je dobro jeste upravo taj bunt koji nastaje željom i izgaranjem za kulturnim sadržajem. Mladi se okreću samoorganizovanju i rade sjajne stvari koje imaju odjeka jer se ništa drugo ne događa. Mnogo ljudi odlazi, a ja sam uvek za to da tragaš za svojim obrazovanjem tamo gde je to najbolje za tebe i gde postoje uslovi za to. Bilo bi sjajno da se ti ljudi vrate sa znanjem koje su stekli i urade nešto ovde. Evo, mi smo ostali i vodimo U10 umetnički prostor koji pruža mogućnost umetnicima u usponu da na adekvatan način prezentuju svoj rad kao i mogućnost da rade na međusobnom umrežavanju sa radnicima u kulturi."

Obožavam odlučne mlade ljude i uvek me zanima šta je to što ih motiviše. Ko su njihovi pokretači?

„Za mene je to moja ljubav sa kojom svaki dan imam neki novi životni cilj, moji prijatelji koji me inspirišu da stvaram i da zajedno rastemo i moja porodica koja mi veruje i koja mi je dala svu slobodu na ovom svetu.“ A čijoj neustrašivosti se divi. „Divim se svim ljudima koji stvaraju i ostavljaju neki trag za sobom.“

Marija ima i filmska iskustva. Reč je o filmu Paluba ispod Terazija koji je režirao Dejan Vlaisavljević Nikt. „Upoznali smo se pre nekoliko godina u Centru za kulturnu dekontaminaciju gde je predstavio svoj rad. Tada mi je rekao kako planira da snimi film koji bi bio svojevrstan omaž filmovima Fritza Langa. Pitao me je da li sam zainteresovana za saradnju. Počeli smo od razrade same ideje, uradili smo i prve screen testove da bi se oboje uverili mogu li ja to ili ne jer do tada nisam imala iskustva na filmu. Za mene je to bilo uzbudljivo i neprocenjivo iskustvo. Neverovatan je bio intenzitet dešavanja u te dve nedelje snimanja i energija male ekipe koja se ne razdvaja i radi i stvara zajedno.“ Zanimljivo je i to što se u filmu koriste njene slike, a Marija nastupa kao lažna slikarka, model koji je zaveo starijeg slikara i onda u dogovoru sa svojim partnerom krade sve slike, potpisuje ih svojim imenom i postaje nova zvezda na art sceni. „Moja uloga u filmu bila je underplay i to mi se baš dopalo, volela bih da istražim i druge mogućnosti ukoliko se pruži neka druga prilika.“ 

Za kraj zanimalo me je da li je više Beyoncé ili Rihanna, gerle koje su svojim novim albumima obeležile ovo proleće. „Mislim da sam najviše Patti Smith“, rekla je uz osmeh.

Poželela sam joj divno leto, ispunjenje svih želja i da mogućnost da uživo čuje Neila Younga koji ima turneju po Evropi.

Tekst: Loona Loo

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>http: //www.viber.com/ellesrbija