Čovek bi mogao da pomisli da bi spoj kamena i hladne Neretve izrodio nešto grubo i surovo, a nekim čudom nastao je on - Branko. Čisti Hercegovac iz Mostara koji ima više bora od smejanja nego godina života. Večiti zaljubljenik u sirove oblike prirode koje prenosi u posao kojim se bavi. Ako se kaže da je cvećar, pogrešiće se, ako se kaže da je dekorater, ponovo će se pogrešiti... A i ne želi da se spomene da je višestruki prvak države u salsi i instruktor plesa iz Angole, kizombe. Recimo da je on upleo grane, mahovinu, korenje i kamenje sa cvećem i svojim veselim duhom i tako je nastao Bloom Design. 

To je mali kreativni studio koji postoji već sedam godina i u kome radi pet ljudi. Oni osmišljavaju i realizuju sredstva i načine da nekome dane učine lepšim zahvaljujući cveću i svemu onom što cveće prati. Umeju toliko da se razmaštaju da im je za realizaciju ideja nekada potrebno i dodatnih petnaest članova. Ali, sve to nije problem kada čovek radi tako lep posao, sa tako lepim sirovinama. 

- Inače sam poznat po tome da kod mene sve može. Na sastanku sa klijentima brbljam i izbacujem ideje kao iz topa i tek kada oni odu ja se lupim po glavi i pitam se: „Kako ću to sada na napravim?” Onda mi u pomoć stiže arhitektura, pre svega da podrži većinu konstrukcija koju smo izmislili. Kada smo radili Dan državnosti Katara, predložili smo zid od cveća u obliku njihove zastave od 16 kvadrata. Pošto su cvetni zidovi teški, trebalo bi da se naslone na neki zid. Klijent je u poslednjem trenutku želeo da se konstrukcija montira nasred prostorije i da se tu slikaju zvaničnici svih država. To smo izveli, naravno, ali sam ja dva sata, sve vreme dok je trajao prijem i slikanje, stajao pored tog zida ne skidajući oči sa njega i razmišljao: „Bože, da li će to da padne ambasadoru i šeiku na glavu i da izazove diplomatski skandal?“

Do velikih klijenata stiglo se vremenom. To su ambasade, kraljevske porodice, modni magazini, modne kuće, ali i brojni mladenci kojima Bloom bukvalno ošarenjuje jedan od najlepših dana u životu. Branko je inače karijeru počeo u JKP Pogrebne usluge radeći na Novom, Bežanijskom, Topčiderskom groblju i na Orlovači. Ljudi i ne znaju da na tim mestima postoji rastinje o kojima se brinu pejzažne arhitekte. Tako je i Branko jedno vreme pazio lipe na Novom groblju koje je zasadio još kralj Aleksandar. Ali je ipak odlučio da proba sam. 

- Sećam se tog prvog studija u stanu na petom spratu bez lifta. Ne znam ni sam kako sam sve cveće nosio peške na peti, a potom sve aranžmane ponovo dole. Ali, to nije samo cveće, to su sveće, vaze, fenjeri, tkanine, trake... Jednom me je vozač, koji je dostavljao materijal za klijenta i došao kamionom sa dve prikolice, pitao: „Mali, gde je nosač paleta?”, a ja sam rekao da sam ja nosač paleta. Sve sam u početku nosio autobusom sam i to u onim velikim kineskim najlonskim kesama, među kostimografima poznatim kao „krmače”. Onda je to cveće letelo po autobusu, ja sam ga hvatao, ljudi su ga vadili iz kragni i iz krila, pa mi vraćali. 

Vremenom su se prebolele sve te „dečije bolesti” posla i Bloom je prerastao u ozbiljan studio koji je sada jedan od vodećih na tržištu. I što se tiče kreativnosti i ideja, i što se tiče razvijanja tog istog tržišta. Udružio se se koleginicama sa pejzažne arhitekture iz Kreativnog studija Mušmula i tako je nastao Procvat. To je projekat koji ima za cilj da nauči ljude kako da se bave cvetnim dizajnom. 

- Napravili smo kreativnu radionicu da pokažemo ljudima kako cveće može da se prezentuje malo drugačije. Kako ne morate otići u cvećaru i kupiti ružu obojenu u plavo upakovanu u celofan na srca i posutu sprejem sa šljokicama. Ona je nalepša onakva kakva jeste, kakvu ju je priroda dala. U cvetnom dizajnu kao i u arhitekturi, modi, tehnologiji postoje trendovi. Trenutno je kod nas popularna zlatna boja sa kombinacijom belog cveća. Ali, trend same prirode nikada ne prolazi. Ja sam odrastao u njoj i mnogo je volim. Kada vidim neki detalj samo se trudim da ga prenesem u prostor. Nemam je tu ništa da izmislim i ne mogu bolje ni da ga smislim niti stilizujem nego što je to priroda uradila sama. Sve što je priroda sklepala na gomilu, to i treba da ide zajedno. Samo ga treba preneti u bidermajer, aranžman ili dom. Ne postoji detalj u prirodi bilo da je to kamen, grana, cvet ili kombinacija cveća i da izgleda ružno. Samo je umetnost preneti ga u manju formu i oplemeniti nekim detaljem.

Ko god bude sarađivao se Brankom, sigurno će naići na jedna vrata koja skoro uvek nađu mesta u njegovoj scenografiji i čine baš taj detalj koji je potreban. Ona su visoka, uska, rustična i poznata su po tome da imaju mnogo lica.

- Jedni moji klijenti, mladenci, hteli su da imaju specifični oltar. Ja sam pristao, naravno, na sve ideje čak iako sam znao da ja taj specifični oltar nemam. Posle sedam dana vožnje po Vojvodini, ta vrata sam ugledao na jednoj staroj, ruiniranoj i napuštenoj kući i ukrao sam ih. Preneo ih kod sebe u studio, prešmirglao i ofarbao. Mada, kada sad pogledam, mislim da sam uradio dobro delo jer ona sada imaju neki novi, lepši život u uveseljavaju mnogo ljudi.

Branko nije oženjen.

Tekst: Branislava Kostić 

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/