Za razliku od drevnih junaka koji su ubijali nemani i oslobađali princeze iz zmajevih jazbina, heroji novog doba su naizgled obični ljudi među nama. Neki poput Andrića, Tesle, Pupina, Milankovića i Pančića uspeli su u svoje vreme da spasu svet.

Lekari, policajci, spasioci i vatrogasci svakodnevno spasavaju živote. A ima i onih koji spasavaju dan, trenutak i misao - od predrasuda, diskriminacije, nekulture, dosade, zaborava, neznanja i slabosti. Ovu vrstu savremenih junaka većina nas i ne primećuje, ali to je ozbiljno težak posao jer mora da se gura uzbrdo. To radi heroj: pravi put u bespuću, gubi, pada i opet ustaje, bori se, ide srcem tamo gde je mrak. Heroji su i oni što spasu sami sebe, komšiju i ulicu da bi neki drugi ljudi imali vremena da se bave ostatkom čovečanstva. Oni su heroji. Heroj si ti.

Biljana Cincarević

Ona voli svoje pretke i zemlju, što iskazuje na svaki način, naročito kroz svoju umetnost. Otkriva snagu žene kroz emociju, krhkost i dubinu duše. Njen heroj je Kosovka devojka, jer je epski mit koji je ostavio ključeve budućim generacijama kako da se sačuvaju i izađu iz teških situacija.

Pošto je u šamanskom svetu bubanj oružje, i ona je morala imati svoj. On odzvanja u ritmu njenog srca. Napravio ga je Laslo iz Debeljače. Biljana je bubanj oslikala, označila posebnim bojama, tako da crtež sija i svetli samo noću. Objavila je rat mraku i strahu.

Lana Nikolić

Iako bi hod na štakama mnoge druge ograničio, njoj su, kada je naučila da ih koristi, otvorile svet. Kao voditeljka Radio Beograda 202, novinarka portala Vice i časopisa Liceulice, dopire do mnogo ljudi. Lana Nikolić pokušava da uradi sve ono što možda deluje nemoguće, a što bi moglo da pomogne svetu i ljudima koji je okružuju.

Menjajući neke ukorenjene stereotipe i nepravde u društvu, pravi lepši i lakši put za mlade koji dolaze. Ona je ohrabrenje i motivacija da se mnoge stvari mogu uraditi, čak i u naizgled vrlo teškim uslovima i situacijama. Jedina nesavladiva prepreka joj je računanje bez kalkulatora. 

Branko Rosić

On je prvi i jedini državljanin Srbije koji je dobio Medalju Britanske imperije. Odlikovala ga je kraljica Elisabetta II za izuzetan doprinos u promovisanju i unapređenju kulturnih veza između Velike Britanije i Srbije. Ovaj bivši panker, a sadašnji novinar, urednik i pisac svojim rečima čini da budemo bolji nego što jesmo. Duboko se nakloni svakom rudaru koji proveri sigurnost na metan i siđe u okno i hirurgu koji otvori nečije telo da bi zatvorio smrt.

Morrissey iz benda The Smiths hteo je da ga baš on intervjuiše jer je postavio najpametnija pitanja. Kada je o Branku Rosiću reč, pameti svakako ne manjka. Fali samo malo fizičke spretnosti jer, u suprotnom, ne bi uganuo ruku na kriketu, jedinom sportu uz koji se pije čaj.  

PageBreak

Nikola Puzigaća

On dizajnira vizuelne identitete, umetnost, punk, probleme, kosmos, a odnedavno i majice. Duhovito preispituje sve trenutne i popularne vrednosti jezikom 2.0. To se dopalo nekim ljudima pa su počeli da nose t-shirts sa njegovim grafikama.

Nekim drugima  svidelo se više pa su ga postavili za art direktora advertajzing agencije McCann. Nekim trećima ipak se dopalo najviše jer su na sebi istetovirali njegove poruke. Radi na ostvarivanju svojih želja bez obzira na okolnosti, novac i očekivanja, smatrajući da je najlepša stvar koju možemo podariti svetu - najbolja verzija sebe. Sve ostalo je bonus. Na pitanje ko je heroj imenom i prezimenom, odgovara: „Milica Mandić, tu je negde.“ 

Milica Mandić    

Sudije sa Olimpijskih igara 2012. i Svetskog prvenstva 2016. godine nisu imale izbora nego da joj dodele zlatnu medalju. Uzor je mnogim mladim ljudima i dokazuje kako uz rad, odricanje i ljubav prema sportu može da se uspe i u granama koje nisu mainstream.

Dva puta proglašena je za najbolju sportistkinju Srbije i studira. Kada je čovek vidi, nikada ne bi rekao da je cura kojoj bi svi gradski mangupi morali da se sklone sa puta. Borac i dama.     

Lazara Marinković 

Pošto je njena maksima da je život zanimljiviji kada je komplikovan, nije ni mogla drugačije nego da bude ratnica u kulturi. Preko novinarstva i dokumentarnog filma trudi se ne da dâ glas onima koji su u nepovoljnom položaju, jer ga oni već imaju, već da on ode što dalje.

Tako se njena fotoreportaža o izbegličkoj krizi našla na Al Jazeerinoj mapi priča koje su obeležile 2017. godinu, a dokumentarac na istu temu postao obavezni nastavni materijal za predmet političke geografije na Univerzitetu na Havajima. Svojim radom preispituje, a često i ruši ustaljene rodne i klasne norme. Ona ne sanja o revoluciji, već u njoj učestvuje.

Dragan Kujundžić

Kada bi neko u svoj fotografski CV upisao 30 godina dug staž i imena Tanjug, RTS i Reuters tu bi stao i sa punim pravom smatrao da je dostigao vrhunac svoje karijere. Taj neko ne bi se svakodnevno bavio fotografskim projektima i izložbama sa marginalnim i ugroženim grupama u cilju njihove inkluzije.

Ne bi ga mnogo doticali mladi Romi iz Svratišta, transrodni i ljudi sa hendikepom, autizmom, ne bi sakupljao đubre po ulici koje bacaju prolaznici, ne bi ga nervirala parkirana vozila na oborenim ivičnjacima za dečja ili invaidska kolica. Ali, ta osoba nije on. On je Dragan Kujundžić. Sasvim običan čovek koji radi sasvim obične stvari sa plemenitim namerama i posledicama i to zato što „nema druga posla“ ili jednostavno rečeno - ne ume drugačije. Slab je na čokoladu i kobasice.        

Tekst: Duška Jovanić i Branislava Kostić