MOJE LAMPE

Bonbon lampe pravim već nekoliko godina. Sam proces traje veoma dugo i zahteva punu pažnju, kao i svaki ručni rad, budući da su Bonboni unikatni i svaki je napravljen mojom rukom.

Najlepše iznenađenje za mene je bilo kada se mala ružičasta Bonbon lampa prošlog proleća našla na naslovnoj strani magazina The New York Style. Desilo se da je Doug Aitken kupio lampu na mojoj izložbi u Los Anđelesu, jer se savršeno uklapala u njegovu konceptualnu kuću sazidanu kao veliki instrument: zidovi, stepenice, pa čak i stolovi reaguju na korake i dodir, proizvodeći muziku. Moja lampa se savršeno uklopila u taj eksperimentalni projekat i završila je na coveru.

LA vs NY

LA je toliko jedinstven da počne da ti se dopada tek kada zavoliš različitosti koje si u početku mrzeo. Sada kada sam se preselila u Njujork, nedostaju mi prijatelji, kuće, bašte, jasmin, kaktusi, visoke tanke palme, predivno nebo, svetlo i čarobni okean.

Ne znam koji od ova dva grada u kojima sam živela više volim, ali kada bi se se mogli sažeti u jedan – bio bi to pravi dream town.

DETINJSTVO

Rođena sam 1984. u Beogradu. Detinjstvo je tako veliki i važan komad života da na mnogo toga pomislim. Iako sam kasnije završila industrijski dizajn, bila sam ubeđena da ću postati veterinar. Imala sam nekoliko kornjača, ježa, ribice, psa i njegovih šest mladunaca, da bi vraćajući se s letovanja u vozu prošvercovala i jednu macu.

Prvo sam bila pod velikim uticajem moje tetke Sanje, koja je znala sve o stvarima koje su me interesovale. Crtala mi je hobotnice i ribe i čitala knjige o majmunima.

Moja jedanaest godina starija sestra Izabela postala je moj drugi idol. Bila je ljuta pankerka i svi njeni drugari su imali duge kose i super nadimke. 

More je takođe jedan od najvećih simbola mog detinjstva. Tata je kupio parče zemlje na jednoj crnogorskoj plaži i tu sagradio brvnaru. Tri meseca si golišav, a kosa ti je stalno zamršena i slana.

FASHION

Najviše volim da garderobu dobijem na poklon, jer tako ne moram da biram i da se odlučujem, pošto me to nepotrebno zamara. Najlepše je nositi nešto što je pripadalo onome koga voliš, pa ga i fizički osećaš na svom telu. Takav je tamnoplavi džemper mog dečka koji se skupio posle pranja, pa je sada u mom posedu. Osim mornarske, da ne kažem policijske teget, obožavam muške stvari, jer su udobnije.

PageBreak

Ana Kraš: Renesansna devojka
DEVENDRA

Američki muzičar venecuelanskog porekla i prezimena Banhart. Sreli smo se u Los Anđelesu pre dve i po godine. Fotografisala sam njegov dom za artdeco časopis. Pitao me je da li bih razmislila o tome da se jednog dana udam za njega. Nasmejala sam se toj šali. Sad mi je smešno to što smo venčani.

ANALOGNA FOTOGRAFIJA

Ne izražavam se kroz fotografiju, već uživam u škljocanju i beleženju određenih trenutaka. Zato mi i treba granica, 36 snimaka na rolni filma. Ne sviđa mi se da pedeset puta uslikam istu stvar da bih posle birala najbolju verziju. Volim i to čekanje da se film razvije, jer često i zaboravim šta sam fotkala, pa se posle prijatno iznenadim.

FOOD STYLE

Obožavam da pričam o kuvanju. To je moja haiku poezija: sarmice od zelja sa kiselim mlekom, spanać s mlekom, belim lukom, vegetom i neizbezno jaje na oko preko toga, čušpajzi od povrća sa mnogo mirođije, ruzmarina i bibera, cvekla, smokve i mušmule, bundevara, burek i jogurt i, naravno, živa japanska riba.

DESIGN SRBIJE

U Srbiji ima toliko mnogo talentovanih ljudi, a tako malo novca, pa samim tim nema dovoljno prostora za određenje kreativne profesije. Srce mi se cepa zbog toga, ali treba shvatiti da to nije kraj, već početak nečeg novog i drugačijeg.

ALL ABOUT SKATE

Fan sam te daščice i leti je često, ali pomalo trapavo vozim. U LA sam imala svoju omiljenu, vrlo strmu Baxter Street i maštala da se završava bazenom u koji ću uskočiti na kraju vrelog letnjeg dana.

Tekst: Duška Jovanić