Priča koja počinje ovako - mladoj lepoj devojci, često maloletnoj, prilazi skaut na ulici ili je kontaktira preko društvenih mreža, predlaže karijeru supermodela, ona snima test fotografije, odlazi u Pariz, Milano ili Njujork i za pet godina manekenisanja zarađuje toliko novca da se obezbeđuje do kraja života ili makar toliko da vodi jedan lagodan život, završava se rečima - čiča miča i gotova priča. Da, zato što je ovo bajka. Jedna prelepa šarena laža u koju je lako poverovati i koju koriste ljudi sa druge strane zakona za mnoge ilegalne radnje, tj. eksploataciju mladih ljudi u svetu mode i lepote. Jedan od najblažih scenarija jeste samo urađen buk, finansijski trošak, propali san i blago razočaranje. Teži je upad u lanac trgovine ljudima. 

Konvencija Ujedinjenih nacija o borbi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, u članu 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebno ženama i decom, trgovinu ljudima određuje kao: „vrbovanje, prevoženje, prevođenje, prebacivanje, skrivanje i primanje lica, putem pretnje silom ili upotrebom sile ili drugih oblika prisile, otmice, prevare, obmane, zloupotrebe ovlašćenja ili teškog položaja, davanja ili primanja novca ili drugih koristi da bi se dobio pristanak lica koje ima kontrolu nad drugim licem, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvata, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih lica ili druge oblike seksualne eksploatacije, prinudni rad ili službu, ropstvo ili odnos sličan ropstvu, servitut ili uklanjanje organa.“

Najveća greška jeste žmurenje i pomisao da je trgovina ljudima nešto što se dešava tamo negde i tamo nekom. Nekada je Srbija, uistinu, bila zemlja tranzita preko koje su, ilegalno, prelazili građani i građanke Istočne Evrope u Zapadnu radi eksploatacije. Danas, Srbija je zemlja porekla i eksploatacije. Znači, sve to dešava se ovde, među nama, u našem komšiluku.

I trafikeri, a i žrtve su ljudi ili koje poznajemo ili koje viđamo svakog dana, a toga nismo ni svesni. Situacija u kojoj se kombi zaustavlja, maskirani ljudi otimaju osobu sa ulice, nasilno uguravaju u vozilo, a potom je drže zatočenu u podrumu radi seksualne eksploatacije ili transportuju na plantažu pamuka radi prinudnog rada danas je više režija neke filmske produkcije, u najboljem slučaju Taken 4, nego realnost. Trgovci ljudima odnosno trafikeri, vremenom su postali sve perfidniji, mudriji i prefriganiji.

Oko svojih žrtava prave lukavu mrežu čiji su činioci fini razgovori i sticanje poverenja radi uvlačenja u zamku. Žrtve su često umrežene tako da one to same u početku i ne primećuju. Kada spoznaju istinu, tada se već nalaze u određenom sklopu psihofizičkih stanja često skopčanih sa kriminalnim aktivnostima iz kojih se teško izlazi. Trafikeri više nisu puki stranci, to su emotivni partneri, komšije, kolege ili bilo koje osobe od poverenja. „On to meni nikada ne bi uradio, znamo se“ ili „imam poverenja u nju zato što je žena“, rečenice su koje su prve greške koje žrtve prave pri spuštanju garda.

Trafikeri lukavo igraju na kartu sna i poželjnog života svoje potencijalne žrtve i tako stiču poverenje. Ako je nekome važno da bude popularan i prihvaćen, podilazi se osobi na taj način, ako je važno da ima novca, obećava se finansijska sigurnost, ako nije imala roditeljsko staranje nudi se zbrinutost. Takođe, ne mora da bude isti mamac otpočetka do kraja kada je o vrbovanju reč. Kako se fokus žrtve menja, tako se menjaju i laži trafikera. On polako ulazi u život žrtve saznaje gde živi i sa kim, ko su roditelji, najbliži rođaci, slabe tačke, potencijalne poroke ili situacije u životu kojih se žrtva stidi. Svi ti podaci često se kasnije koriste u svrhu ucenjivanja radi ostanaka u sistemu eksploatacije. 

Perfidnost celog sistema jeste igra zablude gde žrtva često i nije svesna svoje pozicije, tj. da je žrtva trgovine ljudima. Ona može da bude eksploatisana i da živi u svojoj kući sa svojim roditeljima. Kontrola nekada nije uopšte fizička, nego u glavi, tj. osoba se psihički drži u ropstvu. Ako ona zna da trafiknat ima sadržaj koji može da je kompromituje, da je „obruka“ pred roditeljima ili prijateljima, ona će raditi sve da taj sadržaj „ne ispliva na površinu“. Eksploatacija ne mora biti u komercijalne svrhe, tj. seksualni odnosi ne moraju biti sa trećim licem, trafikant može da ucenjuje osobu da ima odnose samo s njim, na primer. 

Takođe, eksploatacija ne mora da bude seksualna, već radna. Oglasi za promoterke alkohola ili duvana i zemlji i/ili inostranstvu uvek traže „mlade devojke, atraktivne spoljašnjosti - brza i velika zarada“, što je poprilično sladak mamac i sadržaj u kome bi se lako prepoznalo dosta životno neiskusnih devojaka. 

Kada taj posao pređe u sumnjivu zonu, od njih se traži da za veče konzumiraju određenu, često veliku, količinu alkohola, nose oskudnu garderobu, a potom bivaju ucenjene fotografijama da ne smeju da rade za druge poslodavce ili pristanu na smanjenu ili nikakvu zaradu. 

Kada je reč o devojkama, ova dva vida eksploatacije najčešće se i prepliću gde one u toku dana rade u lokalu kao konobarice ili šankerice, a posle radnog vremena ili čak u toku, odlaze sa klijentima iza zatvorenih vrata...

(nastaviće se u sledećem broju šatampanog izdanja magazina ELLE)

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Eksploatacija lepote" koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije - Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva

 PREVENCIJA:

- Ne reagovati na oglase po banderama iza kojih ne stoji institucija, već su samo tekst odštampan na belom listu papira.

- Ne verovati nikome preko društvenih mreža. Često se iza profila mladih devojaka kriju trafikeri koji devojkama na taj način prilaze kao drugarice pune poverenja ili momcima kao atraktivne devojke željne emotivne/seksualne veze. 

- Prilikom ugovaranja posla, ne pristajati na „lov na brzinu“, tj. „ako ne odgovoriš sada ili za sat/dva, nećemo raditi sa tobom“. Prave agencije i firme na vreme planiraju svoja radna mesta. 

- Primarno treba da bude postavljanje pitanja, pre nego obelodanjivanje sopstvenog života, odnosno saznajte o poslodavcu više nego što on zna o vama. Bilo koja firma koja posluje legalno neće se libiti da svu svoju aktivnost i namere učini transparentnim.

- Prilikom rada u inostranstvu uvek imati uz sebe kontakte srpskih ambasada i konzularnih predstavništava. Detaljno proveriti adrese, lokacije i objekte u koje se ide i nikada i ni pod kojim uslovima ne odvajati se od pasoša i ličnih dokumenta.

- Ako ne postoji finansijska mogućnost angažovanja advokata radi provere agencije, istražiti sve preko društvenih mreža, interneta, proveriti bazu APR-a. Ozbiljne firme imaju trag svog poslovanja, a relevantne agencije svoja zaštitna lica sa transparentnim karijerama. 

- Sve što zvuči isuviše primamljivo da bi bilo istina: velika zarada + kratko radno vreme + malo truda - nije istina.

POMOĆ:

- Prijavljivanje krivičnog dela trgovine ljudima: dežurnoj službi policije (24 sata) - 192, upravi kriminalističke policije +381 11 247 10 19; +381 64 724 10 19; ukp@mup.gov.rs ili lično u lokalnim organizacionim jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, policijskim upravama, policijskim stanicama.

- Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima

Za prijavu sumnje na trgovinu ljudima, telefon: 063 610 590 (pozivni broj za Srbiju +381) ili elektronskim putem: centar@centarzztlj.rs 

- Organizacije za pomoć žrtvama trgovine ljudima:

Astra - Nevladina organizacija posvećenja iskorenjivanju svih oblika trgovine ljudima i eksploatacije, naročito ženama i decom, kao i efikasnom potragom za nestalom decom - SOS telefon: + 381 11 785 0000  

Evropski broj za nestalu decu: 116 000 E-mail: sos@astra.rs

Atina - Udruženje građana za borbu protiv trgovine ljudima i svih oblika rodno zasnovanog nasilja +381 61 63 84 071, office@atina.org.rs

Tekst: Branislava Kostić