Često znamo da budemo grubi prema sebi. Zaglavimo se u vrtlogu razmišljanja o svojim slabostima, manama i situacijama koje smo sami okarakterisali kao neuspeh. Čini nam se da nam sve klizi iz ruku, a pritom svi oko nas imaju život "pod kontrolom".
Kada bi neko sa strane video sve te oštre reči koje upućujemo sebi, verovatno bi postavio jedno vrlo jednostavno pitanje: Da li bismo se na taj način obraćali nekoj dragoj i bliskoj osobi? Odgovor bi sigurno bio - ne. Osobu u ogledalu neretko vidimo drugačije nego oni kojima je do nas stalo. To je zato što od sebe očekujemo mnogo više nego od drugih.
Uvek smo u težnji da predstavimo sebe u najboljem, preciznije u savršenom, svetlu. Strogi smo prema sebi, ograničavamo se, dok druge smatramo hrabrim i simpatičnim kada pokažu svoje nesavršenosti. Međutim, tu ranjivost koju gotovo uvek krijemo, ljudi oko nas ne percipiraju na način na koji mi mislimo; daleko je lepša od onoga što je u našoj glavi. Psiholozi su tu pojavu nazvali - efekat "lepog nereda" (beautiful mess effect).
Strah od odbacivanja često je neosnovan
Beautiful mess effect otežava nam da priznamo greške ili se izvinimo. Plašimo se da otvoreno pokažemo osećanja ili iskreno razgovaramo o svojim strahovima, jer to znači pokazivanje ranjivosti i samim tim rizik od odbacivanja. Jedno istraživanje je pokazalo da je to zapravo greška.
Psihološkinja Anna Bruk i tim sa Univerziteta u Mannheimu sproveli su sedam studija sa stotinama učesnika. Ljudi su zamišljali situacije u kojima su oni ili neko drugi otvoreno pokazali ranjivost - recimo, priznali ljubav ili grešku. Zatim su ocenili koliko su hrabro ili slabo delovali. I svaki put, učesnici su svoje slabosti doživljavali mnogo negativnije nego tuđe.
Odakle ta razlika?
Istraživači veruju da je beautiful mess effect povezan sa teorijom konstruktivnog nivoa razmišljanja. Svako razmišlja najviše o svojim slabostima, čak i najmanjim. Dok kod drugih sagledavamo situaciju apstraktno, sa distance. Vidimo prijatelja kako prolazi kroz težak period, kako se bori, nije savršen, ali nekako uspeva. Istraživanja pokazuju da apstraktno sagledavanje dovodi do pozitivnijeg i hrabrijeg pogleda na život. Zato tuđe ranjivosti često doživljavamo lepše nego svoje.
Lepota je u haosu
Beautiful mess effect možemo koristiti da gradimo poverenje i približimo se ljudima. Dovoljno je da budemo slobodni da se nekom otvorimo, pokažemo emociju i slabosti. To će imati dvostruku korist: promeniće način na koji percipiramo sebe i uštedećemo energiju koju smo silno trošili na održavanje savršene fasade. A možda, samo možda, inspirišemo i druge.