Julie K. Brown, novinarka koja je razotkrila Epsteina, ekskluzivno za ELLE Srbija
Julie K. Brown, novinarka Miami Heralda, govorila je o celokupnom procesu istrage, Epsteinovim žrtvama i tome šta mora da se promeni u društvu kako bi žene pronašle snagu da progovore o seksualnom uznemiravanju.Povodom ekranizacije bestselera New York Timesa pod nazivom "Perversion of Justice: The Jeffrey Epstein Story", razgovarali smo sa autorkom - čuvenom istraživačkom novinarkom Julie K. Brown. Ženom koja je iščitala hiljade stranica sudskih dokumenata i uspela da pronađe i ohrabri desetine anonimnih žrtava da progovore, razotkrivajući razmere zlostavljanja i sistem zaštite koji je Epstein uživao godinama. Njeno izveštavanje podstaklo je ogroman pritisak javnosti, što je krajem 2018. godine dovelo do nove federalne istrage u Njujorku.
U ekskluzivnom intervjuu za ELLE Srbija, Julie K. Brown, novinarka Miami Heralda, govori o celokupnom procesu istrage, Epsteinovim žrtvama i tome šta mora da se promeni u društvu kako bi žene pronašle snagu da progovore o seksualnom uznemiravanju.
Vaša knjiga "Perversion of Justice: The Jeffrey Epstein Story" se ekranizuje, a lik koji tumači Vas igra Laura Dern. Kako se osećate povodom toga i koliko je ova produkcija važna za celokupno društvo?
Verujem da je ova produkcija od vitalnog značaja za društvo jer, uprkos svemu što je objavljeno, svet i dalje ne zna u potpunosti kolike su razmere ovog slučaja. Neophodno je ispričati ovu priču kako bi ljudi razumeli na koji način ga je sistem štitio, jer da je pravda zadovoljena na samom početku, on bi bio u zatvoru i ne bi povredio toliko mladih žena i devojaka. On je nastavio sa svojim aktivnostima i nakon slučaja - nakon što se izvukao za zločine ovde na Floridi, uspeo je da nastavi svoj kriminalni pohod skoro pune dve decenije.
To je ono što se dešava sada, ali želim da se vratim u 2018. godinu, u trenutak kada ste objavili seriju članaka. Možete li opisati kako je izgledao taj period?
Novinarka sam već više od 40 godina i veći deo svoje karijere pokrivala sam pravosudni sistem, tako da sam imala mnogo iskustva u trenutku kada sam odlučila da istražim ovaj slučaj. Imala sam veliko znanje o krivičnom pravosuđu i o tome kakve dokumente mogu da dobijem, uključujući policijske izveštaje, sudske spise i naloge.
Međutim, ova istraga je verovatno bila najkomplikovanija u mojoj karijeri jer je uključivala dokumentaciju staru deset godina i devojke čija imena nisu bila navedena ni u jednom dokumentu. Imena žrtava su bila precrtana, pa je trebalo mnogo vremena da saznam ko su one, gde se nalaze i da nagovorim neke od njih da zapravo razgovaraju sa mnom. Dakle, sve je to bio proces koji je zahtevao ogromno vreme.
Povrh toga, imala sam posla sa nekim veoma moćnim ljudima za koje sam očekivala da bi mogli pokušati ili da izvrše pritisak na nas da ne objavimo priču, ili da nam prete tužbama. Morala sam da balansiram između svih tih različitih izazova.
Da li Vam je neko pretio tokom tog procesa?
Stavljali su nam do znanja: "Pazite šta radite". Neki od tih moćnih advokata povezanih sa Jeffreyem Epsteinom su pretili rečima "bolje vam je da budete oprezni". Ali takođe, mislim da oni nisu shvatali previše ozbiljno ono što radim, verovatno zato što sam radila za Miami Herald, a ne za The New York Times. Nisu se toliko brinuli, pa mislim da nisu ni shvatili koliki će uticaj imati priča na kojoj radim sve dok je, naravno, nismo objavili.
Možete li opisati ko su bile njegove žrtve? Na kakve devojke je ciljao i kako im je prilazio?
Sve su to bile srednjoškolke i devojke koje su, u većini slučajeva, bile u lošim životnim situacijama. Često su dolazile iz razorenih domova. Mnoge od njih su imale roditelje koji su radili danonoćno pokušavajući da im obezbede krov nad glavom, ili su bile u hraniteljskim porodicama. Mnoge su bile izložene seksualnom zlostavljanju i pre nego što su upoznale Epsteina, ili su već bile izložene fizičkom porodičnom nasilju. Dakle, to su bile ranjive devojke. Bile su to devojke kojima je davao obećanja - da će im pomoći na ovaj ili onaj način. Bio je veoma vešt u manipulaciji, navodeći ih da poveruju da će im promeniti živote i učiniti ih boljim.
Kako je izgledao proces razgovora sa tim ženama? Kako ste ih ohrabrili da istupe?
U početku sam mislila da ću jednostavno moći da ih pozovem telefonom, ali sam vrlo brzo shvatila da to neće uspeti; neke od njih su mi jednostavno spustile slušalicu. Zato sam na kraju sastavila listu, pronašla njihove adrese i pisala im staromodna pisma. U pismu sam opisala šta pokušavam da uradim i priložila sam nekoliko kopija tekstova koji su ranije pisani o Epsteinu.
Rekla sam im: "Svi znaju za zločine Jeffreya Epsteina i da se izvukao, ali jedina priča koja nije ispričana je vaša priča, i želim da znam kroz šta ste prošle i kako se pravosudni sistem ophodio prema vama." Kao deo toga, razgovarala sam i sa savetnicima i psiholozima. Razgovarala sam sa istražiteljem FBI-a za dečije seksualne zločine i dobila savete od njih kako da im pristupim, jer nisam želela da ih ponovo traumatizujem.
Nisam tražila da pričaju o samom seksualnom napadu; tražila sam im zapravo da se fokusiraju na to kako su se osećale jer ih je sistem izneverio. Sve su bile prilično voljne da pričaju o tome jer su u sebi nosile mnogo besa i ogorčenosti zbog načina na koji su ih tretirali federalni tužioci. U nekim slučajevima, čak su se i njihovi advokati loše poneli prema njima. Jedna od devojaka mi je rekla: "Tako mi je drago što sam razgovarala sa Vama, osećam se kao da mi je ogroman teret pao sa ramena."
Na koji način ste zadobili njihovo poverenje?
Jednostavno slušanjem. Znale su da sam uradila svoj domaći zadatak i činjenica da sam videla ono što sam videla u spisima - videla sam kako su zataškavali njegove zločine - dala im je potvrdu onoga što su osećale sve vreme: da ih je sistem izdao. Izdali su ih ljudi koji su prikrivali ozbiljnost njegovih zločina. Mogla sam to da vidim u dokumentima, u zapisnicima, i mislim da im je to pomoglo da razumeju da je moj fokus bio na razotkrivanju tog zataškavanja.
U ovom regionu, mada mislim da je to univerzalna stvar, kada ovakvi slučajevi izađu na videlo, ljudi obično imaju komentare poput: "Zašto ga nije prijavila ranije?, Zašto baš sada?, Šta ona ima da kaže?"
To stalno viđam. Mislim da ljudi ne razumeju uticaj koji nešto poput seksualnog zlostavljanja ima na ljudski mozak, naročito na mlad mozak. Kada ste mladi, kao dete ili čak tinejdžer u adolescenciji, i pretrpite traumu, to u određenoj meri oštećuje način na koji gledate na život. To stvara nešto u vašem mozgu što je "pomereno".
One u nekim slučajevima nisu sposobne da razumeju pune posledice svojih postupaka. Čak i kod odraslih žena koje su zlostavljane - prosečna starost žene koja je bila seksualno napadnuta kao mlada da to prijavi je 50 godina.
Razgovarala sam sa jednom ženom baš ove nedelje koja ima 90 godina; rekla mi je da je bila zlostavljana pre 60 godina. Kada je otišla da to prijavi, jedna advokatica joj je rekla: "Provlačiće te kroz blato." To je bio lekar koji ju je zlostavljao, njen lekar. Odvratili su je od toga da progovori jer su rekli da će prolaziti pakao. Kada je u pitanju moćna osoba, ljude odvraćaju od podnošenja prijave. Govore: "Zašto si otišla na piće sa njim sledeći put, ili onaj tamo put?" Teško je razumeti vrste manipulacije koje seksualni predatori koriste kako bi učinili da se žene osećaju sigurno onda kada to nisu.
Šta treba da se promeni da bi žene postale ohrabrene da progovore?
Najveća stvar koja treba da se promeni jeste da društvo mora pozvati muškarce na odgovornost za njihovo seksualno uznemiravanje. Ako ih pozovu na odgovornost od samog početka za ponašanje koje započinje to predatorsko delovanje, to je jedino rešenje. Razlog zašto žene sada ne istupaju je taj što se često njihovim napadačima ništa ne dešava. Ništa se ne dešava predatorima - ne snose odgovornost - i zato se žene plaše da progovore.
Na samom početku istrage, da li ste bili svesni koliko je ova priča zapravo ogromna?
Ne. Mislim, mislila sam da je velika i tada, ali sada znamo da je on vodio globalnu operaciju trgovine ljudima radi seksualne eksploatacije, pranja novca i trgovine narkoticima. Bio je uključen u ogromnu količinu ilegalnih aktivnosti širom sveta.
U kom trenutku ste odlučili da napišete knjigu?
Kada pišete novinsku priču, postoji ograničenje u tome koliko možete da objavite. Ne možete objaviti sve; imate samo određenu količinu prostora koja vam je dodeljena. Znala sam da imam još mnogo materijala koji nije mogao da stane u novinski tekst.
Nakon što je serijal objavljen, kontaktiralo me je više izdavača koji su želeli da napišem knjigu. Posle serijala usledili su pozivi mnogih ljudi koji su se raspitivali o knjizi, snimanju dokumentarca, filma ili TV serije. HBO je želeo da radi produkciju 2019. godine, ali je onda cela priča zamrla, kao što svi znamo, i ponovo je sve utihnulo na neko vreme, pa su odustali od projekta.
Kako ste se osećali kada je HBO odustao od adaptacije?
Nisam odustala. Nastavila sam da pokušavam da nađem nekog drugog ko bi uradio projekat jer sam smatrala da je to i dalje važna priča koju treba ispričati. Ove četiri žene koje su prve zaista izašle u javnost sa onim što se dogodilo - one su pravi heroji u ovoj priči. Te prve četiri žene su mi dozvolile da ih intervjuišem, i da nije bilo njih, mi danas ne bismo pričali o Jeffreyu Epsteinu. One su bile te koje su imale hrabrosti. Uvek je najteže biti prva žena.
Koliko je ovaj ceo proces bio težak za Vas lično? Da li ste osećali strah? Kako su reagovali ljudi oko Vas? Da li ste imali podršku?
Bilo je iscrpljujuće; i dalje je iscrpljujuće. Ja zapravo nemam život. Ne idem na odmore. Postoji veoma malo stvari za koje imam mesta u svom životu kada je u pitanju slobodno vreme. Sklona sam tome da postanem prilično opsednuta kada znam da postoji nepravda i samo nastavljam dalje. To je kao neka opsesija da se dođe do istine. Lako mogu da provedem 15 sati dnevno u Epsteinovim dosijeima samo tražeći odgovore.