Do sada su gotovo svi čuli za FOMO: fear of missing out, odnosno strah da nešto propuštamo. Osećamo ga kada, recimo, bolesni ostanemo kod kuće tokom prelepog dana, dok na Instagramu gledamo prijatelje kako uživaju na matineu uz dobru muziku i toplo sunce. Međutim, u odeljku za popularnu psihologiju pojavio se novi pojam, koji zvuči slično, ali je reč o potpuno drugačijem "sindromu", a to je: FOPO.
FOPO znači "fear of people’s opinion", odnosno strah od tuđeg mišljenja. Ljudi koji se bore sa FOPO-om imaju snažnu potrebu da budu prihvaćeni od strane drugih, pa sopstvene želje, potrebe i ciljeve često stavljaju u drugi plan. Zbog straha da ne pogreše ili ne budu kritikovani, povlače se i sputavaju sami sebe. U težim slučajevima, FOPO može da preraste i u socijalnu anksioznost.
O ovom pojmu se danas posebno govori, jer strah od tuđeg mišljenja može ozbiljno da utiče na poslovni život. Kada stalno razmišljamo o tome kako nas kolege ili nadređeni doživljavaju, počinjemo da kočimo sami sebe. Možda imamo odličnu ideju na sastanku, ali ćutimo jer se plašimo da se drugima neće dopasti. Ili želimo jasno da izrazimo svoj stav, ali ne želimo nikoga da uvredimo.
Problem sa FOPO-om je što nas parališe i sprečava da pokažemo svoj puni potencijal. Ljudi koji se stalno povlače iz straha od negativne procene često ostaju neprimećeni, dobijaju manje odgovornosti i ređe napreduju. Vremenom njihovi talenti i uspesi ostaju u senci - ne zato što ih nemaju, već zato što ih ne pokazuju dovoljno.
Žene su posebno često pogođene ovim fenomenom. Briga o tuđim osećanjima i prilagođavanje drugima osobine su kojima se devojčice često uče od malih nogu. Istraživanja iz socijalne psihologije pokazuju da žene više nego muškarci usklađuju svoje ponašanje sa društvenim očekivanjima. Takođe, žene češće preispituju sebe i lakše internalizuju kritiku.
U galeriji vas čekaju najbolje knjige o prijateljstvu.
Istovremeno, društvo žene često procenjuje kritičnije i neprestano nameće mišljenje o njihovim izborima - od izgleda i tela, do majčinstva, karijere i načina života. To se prenosi i na posao, gde se žene često drugačije ocenjuju kada je reč o ambiciji, autoritetu ili načinu vođenja.
Teško je očekivati da sve te procene ne utiču na nas. Kada znamo da ćemo verovatno biti rigoroznije analizirane, prirodno je da pažljivije merimo svoje reči i postupke. Ključ za prevazilaženje straha od tuđeg mišljenja je u jačanju samopouzdanja i učenju da više vrednujemo sopstvene kriterijume nego tuđa očekivanja.
Na duže staze, važno je da se oslobodimo ideje da moramo svima da se dopadnemo. Jer istina je da će ljudi uvek imati neko mišljenje, šta god da uradimo. Pravo pitanje nije da li nas drugi osuđuju, već koliko prostora tim mišljenjima dajemo u sopstvenom životu.