Upotreba ulja u nezi kože predstavlja jednu od najkontroverznijih tema globalne beauty zajednice. Dok jedni svedoče o neverovatnim pozitivnim efektima, drugi glasno zagovaraju protiv njih usled negativnih iskustava primećenih uglavnom kod osoba sa aknama i visoko reaktivnim kožama, dok treći ostaju podosta indiferentni.

Ovaj fenomen posebno je interesantan ukoliko se sagleda u istorijskom kontekstu jer je upotreba ulja u nezi kože stara bar pet milenijuma. Evidentna je i trenutna marketinška reinkarnacija i to, uslovno novijih ulja poreklom iz Azije i Afrike kao što je to ulje perile ili marule.

Stavovi naučne zajednice nisu ništa manje sukobljeni, gde se dovodi u pitanje bilo kakva značajnija funkcija ulja, naravno van emolijentne i okluzivne.  

Primarna uloga kože je u zaštiti unutrašnjeg sistema čoveka od spoljnih faktora: mikroorganizama, alergena, iritanasa i, naravno, UV radijacije, između ostalog. Važan deo ove zaštitne funkcije leži na stratum corneum (SC), spoljnom sloju kože što je u stvari ono što se vidi kada se osoba pogleda u ogledalo. Struktura SC najčešće se opisuje na primeru zida od cigle gde su cigle ćelije, a malter predstavlja sistem lipida, odnosno masnoće koje „drže“ ćelije na okupu.

Ovaj sistem lipida obezbeđuje delimičnu propustljivost kože zbog čega neki kozmetički proizvodi, odnosno jedinjenja, mogu da prodru te ispolje aktivnost. Sistem lipida sastoji se od keramida, slobodnih masnih kiselina i holesterola što čini najčešće masne komponente iole kvalitetnih krema, pogotovo za suvu kožu.

Važno je napomenuti da postoji više vrsta keramida kao i masnih kiselina te da je njihova proporcija u koži, pa samim tim i u kozmetičkom proizvodu, od važnosti za njeno normalno funkcionisanje. Sa druge strane, integritet i barijerna funkcija kože jednako je uslovljena hidratacijom koja počiva na sistemu aminokiselina, peptida, šećera, uree, glicerola i drugih elemenata nazvanih prirodnim vlažećim faktorom čiji sastav, bar delom, takođe oponašaju mnogi kozmetički proizvodi. 

Na normalno funkcionisanje barijere uglavnom utiče UV zračenje, odnosno foto-oštećenja, hronološko starenje, izloženost iritansima i alergenima kao i stil života. Na narušavanje barijere koža reaguje aktiviranjem kompleksnih imunoloških i reparativnih mehanizama.

(Jedino jedinjenje za koje zakonski može da se tvrdi da uklanje ili usporava prve znake starenja) 

Ukoliko je mogućnost kože da se oporavi otežana usled delovanja prethodno navedenih faktora, dolazi do nemogućnosti regulacije imunološkog odgovora koji umesto da deluje protektivno na ćelije kože, počinje da ih i oštećuje. Stoga je regulisanje reakcija kože od posebne važnosti za homeostazu gde važnu ulogu imaju proizvodi koje najčešće nazivamo hidrantnim kremama jer nadopunjavaju masnoće, vezuju vodu i stvaraju zaštitni sloj, što omogućava vraćanje barijerne funkcije koži te efikasniji oporavak kao i preventivno delovanje. 

Tako da hidrantne kreme koje su formulisane u skladu sa hidro-lipidnim sistemom kože prevazilaze estetsku funkciju i u direktnoj su vezi sa njenim zdravljem koje je, ponovo, povezano sa starenjem, a onda i željenim estetskim ishodom. 

A kakve se masnoće i druga jedinjenja nalaze u uljima koja se najčešće koriste za negu kože?

Ovde je važno napraviti jasnu razliku između esencijalnih i ostalih ulja.

Naime, Naučni komitet za bezbednost potrošača Evropske komisije jasno prepoznaje da najviše korišćena esencijalna ulja i njihove mirisne/parfemske komponente predstavljaju najčešće uzročnike kontaktnih alergijskih reakcija kod potrošača kozmetike. Takođe, esencijalna ulja, pogotovo citrusna, mogu da izazovu fototoksičnost, odnosno pigmentacijske fleke. Sastav ulja, pa samim tim i potencijalna štetnost, uslovljen je sortom, lokacijom i načinom gajenja, vremenom berbe, načinom skladištenja i obradom samog ulja, ali su za potrošača ovi podaci nedostupni tako da je nerazumno stavljati sebe u mogući rizik. 

Zbog ovih bezbednosnih rizika zagovaram potpuno isključivanje esencijalnih ulja kao i parfema u kozmetičkim proizvodima, a pogotovo u svetlu činjenice da druga ulja, ona bez mirisa, koja najčešće koristimo u ishrani, ostvaruju iste efekte bez alergijskog potencijala. Stoga je tekst fokusiran na ulja sa minimalnim potencijalom za iritaciju. 

(Voda mladalačkog života: Da li je hijaluranska kiselina zaista "wonder woman" kozmetičkog sveta?)

Lipidni status, odnosno različiti tipovi masnoća kao i njihov odnos, uglavnom je ono što čini neka ulja poželjnijim od drugih. Važno je napomenuti da ona mogu da sadrže nekoliko stotina različitih jedinjenja kao što su to fenoli, steroli, karotenoidi i drugo, zbog čega mogu da imaju antioksidativno, antibakterijsko i protivupalno delovanje. Takođe, pomažu zarastanje rana kao i normalno funkcionisanje barijere. Ulja sa najviše podatka o delovanju, dobrim bezbednosnim profilom kao i lipidnim statusom koji odgovara koži jesu suncokretovo, ulje semena grožđa, kokosovo, arganovo, ulje soje, kikirikija, susama, avokada, jojobe, ulje smena nara, semena ruže, badema kao i she buter. 

Često se čuje kako pomenuta i druga ulja imaju veliki udeo određenih masnih kiselina, takođe, kako riblje ulje ima veliki udeo važnih omega 3 masnih kiselina. U realnosti je reč o trigliceridima iz kojih se oslobađaju masne kiseline tek pošto ih unesemo u naše telo zbog delovanja enzima lipaze.

Aktivnost enzima lipaze postoji u koži, ali se čini da veći deo nastaje aktivnošću bakterija koje žive na koži od kojih je u ovom smislu najaktivnija Propionibacterium acnes čije prekomerno razmnožavanje izaziva akne. Ovde se nameće dosta pitanja kao na primer kako će ulje uopšte dospeti do bakterija koje žive duboko u koži kada se uglavnom sadržava na samoj površini gde često sam sebum deluje kao izolator i ne dozvoljava spuštanje ulja. Potom, koliko bi se uopšte masnih kiselina oslobodilo na ovaj način i šta je sa varijacijama u prisustvu bakterija od pojedinca do pojedinca? 

(Ekspert otkriva: Kako da se rešite hiperpigmentacije)

Studija iz 2014. godine merila je uticaj različitih preparacija mešavine triglicerida i slobodnih masnih kiselina na zadržavanje vode u koži. Preparacija sa nula odsto slobodnih masnih kiselina, odnosno 100 odsto triglicerida, nije uticala na smanjenje otpuštanja vode iz kože dok su preparacije sa 25, 50, 75 i 100 odsto slobodnih masnih kiselina proporcionalno svojoj koncentraciji smanjile gubitak vlage iz kože. Ovo potencijalno ukazuje da se trigliceridi, odnosno ulja u svom standardnom obliku, uglavnom ne razlažu na koži kako bi se dobile slobodne masne kiseline. Imajte na umu da je glavna tačka zagovaranja upotrebe ulja baš prisustvo masnih kiselina, a one su nedostupne iz ovog izvora.

Drugi podaci ukazuju na to da nanošenje ulja bogatog slobodnim masnim kiselinama, na primer linoleinske kiseline, neće nužno povećati udeo masnih kiselina u SC već ona može biti iskorišćena za sintezu određenih keramida. Takođe, posebno je interesantno da se znatan deo podataka koji svedoče o pozitivnom efektu masnoća na kožu u stvari odnosi na izolate, a ne na ulja i da su često kombinovani sa jedinjenjima za povećanje popustljivosti. Moram da primetim da postoji konsenzus  o potrebi za dodatnim istraživanjima u ovoj oblasti pošto je trenutno dosta teško identifikovati jasne farmakološke i dermatološke, odnosno precizne smernice kad je reč o upotrebi ulja. 

Ipak, ulja mogu da odigraju važnu ulogu u nezi preko njihove okluzivne i emolijentne funkcije, odnosno ona mogu da smanje gubitak vode iz kože formiranjem zaštitnog filma kao i da omekšaju kožu. Kokosovo ulje može biti dobra alternativna mineralnom ulju, dok ulje ruže sadrži nekoliko oblika retinoida.

Takođe, mogu biti odlični prirodni nosači za jedinjena koja su rastvorljiva u masnoći gde takođe mogu da uspore spuštanje jedinjenja u kožu i tako deluju kao prirodan mehanizam sa vremenskim dopuštanjem. Ulja će svakako biti najkorisnija kada se nađu u okviru dobro formulisane hidrantne kreme koja takođe sadrži i jedinjenja za vlaženje, odnosno elemente prirodnog važećeg faktora. Nekakvo transformativno delovanje ulja čini se da nije moguće. 

Na kraju, izuzetno je važno napomenuti da nije ulje sve što je masno. Na primer C12-15 alkyl benzoate koji čini najveći deo Bioderminog Photoderm Bronz ulja za sunčanje i njemu slična jedinjenja koja izgledaju i ponašaju se kao „suva“ ulja na koži u stravi nisu uopšte ulja već sintetička jedinjenja sa sličnim fizičkim svojstvima. Jedinjenje Propandiol u kome je rastvoren The Ordinary Rezveratrol 3% i Ferulična kiselina 3% nije ulje, već glikol, bez obzira na slična fizička svojstva i pogodan je za sve tipove kože.

Takođe, česta je pojava da se prirodna ulja dodaju u proizvod u niskim koncentracijama, a da većinu proizvoda čini nešto drugo što samo liči na ulje. Uzeto u obzir da je ovo većinska pojava na tržištu, opravdano je pretpostaviti da većina potrošača nikada nije ni koristila čista ulja za negu kože. 

Tekst: Mladen Antonijević Priljeva

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/