Među plemenima Asteka i Maja verovalo se da je kakao drvo božji dar. Ljubitelji čokolade rado bi se složili sa drevnim narodima. Ja, sa druge strane, nisam jedna od onih koji vole da jedu čokoladu.
Čokoladne kolače, torte i kremove obilazim u širokom luku. Uvek se pre odlučujem voćne poslastice. Ali, kada je reč o „mazalicama‟ i parfemima za telo, zimi volim da mirišem na čokoladu.
U beauty svetu, za mene je čokolada jedna magična stvar: kada sam farbala kosu, a nisam htela da moja smeđa boja bude previše tamna rekla sam frizeru kako želim nijansu boje čokolade. Kada ne znam kako ću da se našminkam, smeđi tonovi uvek su mudro rešenje (čak i ako je šminka jaka, ne izgleda previše napadno). Takođe, najčešće me privuku balzami za usne, kreme za ruke i telo na bazi kakaa ili čokolade.
Reč je o proizvodima koji su intenzivno hidrantni jer sadrže veću količinu kakao butera. Ulje koje se ekstrahuje iz semena kakaa bogat je izvor antioksidanasa koji potpomažu proizvodnju kolagena u koži i čine je elastičnijom. Od ulja se pravi puter, naravno, a divna karakteristika putera od kakaa jeste to da se teško kvari pa predstavlja savršenu bazu za kozmetičke proizvode jer mogu da stoje duže. Zbog svoje bogate teksture sprečavaju isušenja kože i savršeni su za hladne i vetrovite zimske dane.
Leti biram „mazalice‟ lakše teksture, ali zimi volim da se ušuškam u neku od intenzivnijih. Proizvodi sa mirisom čokolade najčešće su mirisni i meki i deluju na kožu poput onih pufnastih dukserica. Po mom mišljenu, savršen scenario jedne hladne zimske večeri je topla kupka, bogati kremasti puter za telo sa mirisom čokolade, ćebasti kućni mantil, šolja toplog kakaa i film iz davne 1946. godine It’s a Wonderful Life. Valjda je tajna u tom seratoninu, šta znam…
Tekst: Branislava Kostić