Bili su zaista jedinstveni, nesvakidašnji i daleko ispred svog vremena.

Njihova dela danas govore o njima samima, ali tokom svojih života zajedničko im je da su imali poseban odnos prema hrani i piću. Danas imamo bezbroj mogućnosti i možemo se, prilikom spremanja ručka ili večere, osloniti na kuvare i recepte sa Interneta uživajući u lepim slikama koje ih prate...

U njihovo vreme, međutim, priprema hrane bila je krajnje ličan, gastronomski čin - projekcija kreativne energije koja se slivala sa slika ili ispisanih redova u šerpe, lonce i tanjire. I mada je njihov pristup gotovljenja jela ili koktela bio drugačiji, jer su živeli u različitim okolnostima, za Fridu, Frеuda, Hemingwayja, Buñuela, kao i Dalija osnovu odnosa prema hrani činio je jedan začin - ljubav.

Svima je poznato da je jelo preko potrebno kako bismo preživeli, kao voda ili vazduh, ali i danas može da bude oplemenjeno magijom koja bi podrazumevala prstohvat Fridinog šafrana, uzetog sa police sa začinima ili Frеudovim grickalicama sredom uveče.

Većina nas upoznata je sa slikama velike meksičke umetnice Fride Kahlo, ali malo je poznato da je bila veoma strastvena i kada je reč o kuvanju. Knjiga Frida’s Fiestas: Recipes and Reminiscences of Life With Frida Kahlo, koja je kapitalno delo kad se radi o njenom kuvanju i feštama koje je priređivala,  zapravo je kuvar organizovan po mesecima, počev od avgusta 1928. godine, meseca Fridinog i Diegovog venčanja. U želji da udovolji svom partneru, takođe umetniku Diegu Riveiri, postala je fantastična kuvarica stvarajući, slično svojim slikama, živopisne i šarene stolove pune boja i đakonija.

Fridina sopa seco de fideo, mole poblano ili enchiladas tapatias nisu mogle da ostave njenog muža ravnodušnim - jednom prilikom je rekao: „Od dana kada se udala, Frida je znala da će dobro kuvanje biti važan deo njenog života.“

Dok je slikarka Kahlo bila oslonjena na tradicionalnu meksičku gastronomiju i sate provodila na pijacama, velikan pisane reči i pustolov Ernest Hemingway bio je veliki ljubitelj mesa, ribe i koktela.

Kuvar The Hemingway Cookbook objedinjuje 125 recepata, koje je pisac obožavao, kao i priče i fotografije iz života ovog nobelovca. Snaga njegovog literarnog pripovedanja bila je u jasnoj korelaciji sa omiljenim jelima - dorado fillet in damn good sauce i campfire apple pie, kao i njegovo pisanje - uvodili su svakog ko bi ih okusio u ukus samog života.

U svet kulinarskog sna može nas odvesti samo umetnik Salvador Dali, koji je sa šest godina izjavio kako želi da postane kuvar. Tek tokom sedamdesetih godina XX veka svetlost dana ugledala je ilustrovana knjiga sa erotskim crtežima Les Diners de Gala.

Dvanaest poglavlja jesu realne lekcije priprema morskih plodova, školjki, povrća, a deseta glava knjige namenjena je afrodizijacima - Les Diners de Gala je posvećen užitku u ukusima i svemu drugom. Ako pripadate onima koji broje kalorije, moraćete da zatvorite ovaj kuvar. Jer, previše je živ, agresivan i drzak za takve ljude, objasnio je Dali.

Koliko je imao specifičan odnos prema hrani govori i jedna činjenica potkrepljena elementima  umetničke kompozicije: „Volim da jedem samo one namirnice koje imaju jasnu formu i razumljiv oblik. Ako mrzim odvratno povrće zvano spanać, to je zato što je bezobličan”. Dalijevo poimanje hrane verovatno bi  tražilo i psihološki odgovor, a ko bi mogao dati pikantnije objašnjenje od Sigmunda Freuda, oca psihoanalize glavom i bradom.

U nizu zanimljivih opservacija o hrani i receptima, u Freudovom kuvaru nailazimo na podatak da je slavni psihoanalitičar bio pasionirani kuvar zahtevnih jela kao što su dinstani goveđi jezik sa sosom od afrazija ili pileće grudi Mari Bonaparte.

U zanimljivom slučaju sa austrijskim lekarom Jauregom, njegovim ljutim protivnikom, nailazimo (osim kritike rada i dela) i na jedan jednostavan i poučan recept, inspirisan Jauregom: „Recept za Jauregova jaja dolazi, mislim, od febrilnog napada tokom lečenja malarije. Tiganj treba da bude toliko vreo da skoro gori, puter se stavi da se otopi, jaja se izliju sa malo aleve paprike tako brzo da budu prošarana potamnelim puterom. I ne brinite jesu li puter i jaja zdrava kombinacija - zar biste radije malariju?“

Sa druge strane, u gastro opisu likovnog maga Pabla Picassa, navodi se da je obožavao da jede čuveni specijalitet za koji je potrebno 10 jaja, krompir i luk - omelette à L’Espagnole, kao i ukusima bogatu supu od povrća. Knjiga Picasso Bon Vivant sažima zanimljive tekstove iza omiljenih jela velikog slikara - od priča kada se igrao kuvara kao dete u katalonskim brdima, preko  specijaliteta Els Quatre Gats u Barseloni, pa do večera koje je spremala njegova supruga Jacqueline na jugu Francuske. Stvarao je keramičke tanjire sa motivima riba na njima, crtao je vinom na salvetama i dozvolio nam da vidimo i opipamo kako to izgleda kada se pomešaju umetnost i hrana.

Da bismo za kraj podigli čašu i nazdravili, bila nam je potrebna pomoć koktel majstora i nadrealnog barmena, reditelja kultnih filmova The Phantom of Liberty i The Discreet Charm of the Bourgeoisie, koji se pokazao i u ovom segmentu kao pravi genije. Svoj ritual ispijanja koktela Luis Bunuel iskoristio je u scenama filma Diskretni šarm buržoazije, a poznato je da je bio veoma ozbiljan u pravljenju i ispijanju savršenog dry martinija, što je istakao u biografiji My Last Sigh smatrajući da je ovaj napitak igrao značajnu ulogu u njegovom životu.  

Svoj pečat ostavio je i u autorskoj koktel tvorevini koju je simbolično nazvao Buñueloni. Ovo piće sastoji se od džina, vermuta i kamparija, a umetnik je savetovao svoje prijatelje da osiguraju više džina prilikom pravljenja: „Džin mora da dominira nad drugim sastojcima jer će samo tako imati odličan efekat na maštu. Nemam pojma kako i zašto, samo znam da funkcioniše.“

Tekst: Marija Mićanović

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/