Manifestaciju će otvoriti beogradska premijera filma “Mr. Gaga” o čuvenom izraelskom koreografu Ohadu Naharinu, koji je producirala Natali Portman. Film otkriva detalje iz detinjstva i mladosti jednog od najznačajnijih svetskih autora u oblasti savremene umetničke igre, beskompromisni rad sa igračima, i kritične trenutke iz privatnog života…

Film govori o jednom od najvažnijih autora savremene umetničke igre u svetu, čuvenom izraelskom koreografu Ohadu Naharnu, a kritičari su saglasni da je „Gospodin Gaga“, verovatno najzanimljivije ostvarenje u svom žanru, još od filma “Pina”. Sa složenim i zahtevnim likovima, te mnoštvom snimaka izuzetne igre, film prati slavnog koreografa od samog početka karijere pa do danas, kao direktora Kompanije Batševa. Reditelj Tomer Hejman („Papirne lutke“, „Ko će me sada voleti?“), napravio je film koji je u kratkom periodu već osvojio nekoliko festivalskih nagrada, uključujući i nagradu publike na festivalu SXSW, a prikazuje se u bioskopima širom sveta.

I dalje u formi, opušten i aktivan u svojim 60-im, Naharin je služio izraelsku vojsku za vreme rata Jom Kipur, ali u jedinici za zabavu, jer zbog povrede nije učestvovao u borbenim zadacima. Nakon toga, majka ga je ohrabrivala da nastavi sa igrom, iako je njemu delovalo uzaludno da započinje profesionalnu karijeru sa 22 godine. Ipak, ozbiljno je nastavio da se bavi umetničkom igrom, i dobio angažmane u prestižnim kompanijama Marte Grem, a kasnije i Morisa Bežara. Međutim, za njega su to bila nesrećna iskustva, iako su podstakla njegovu želju da samostalno kreira. Tako je nastavio da radi u Njujorku, gde se oženio igračicom Mari Kaživarom, koja je na kraju napustila svoje mesto u trupi Alvina Ejlija, kako bi se u potpunosti posvetila Naharinovim projektima. Ona nije bila oduševljena kada je 1990. godine prihvatio ponudu da preuzme Kompaniju Batševa iz Tel Aviva, iako se sa njim preselila i postala direktor proba. Takođe, u to doba starija, konzervativna publika ove kompanije stare 25 godina, nije bila oduševljena Naharinom jer je on odbacio postojeći repertoar, i zamenio ga sopstvenim avanturističkim radovima. Međutim, električni udar te nove igre, koji inkorporira oštar, nepredvidiv pokret, povremeni govorni tekst, multimedijalne faktore, socio-političke teme i ostale izazovne elemente, brzo je privukao nove pokrovitelje, kao i divljenje kritike, koja je značajno doprinela međunarodnom statusu ove trupe.

Naharin je postao „kulturni junak“ za mnoge Izraelce, koji inače nisu bili zainteresovani za igru, kada je odbio da poklekne pod pritiskom vlasti zbog komada sa vojnom tematikom, koji je planiran za nacionalnu gala proslavu povodom 50.godišnjice države. Verski fanatici oštro su se usprotivili zbog kostima u kojima se vide delovi tela igrača, u standardnom vojničkom donjem vešu. Naharin i kompanija nisu želeli da prihvate umetnički kompromis „umerenijih“ kostima. 

Iako se verovatno lepo ponašao dok je kamera uključena, ovaj koreograf ume da bude surovi poslodavac, koji često grdi svoju, raznoliku internacionalnu kompaniju – ne zbog tehničkih grešaka, već zbog nedovoljne emotivne posvećenosti. On od svakog igrača traži da se potpuno preda zadatku, i više od toga, on traži žrtvu koja je sama sebi nagrada. Naznaka turbulentnog temperamenta koja se inače krije od publike, pojavljuje se u čudnoj, zajedljivoj sekvenci, kada njegova sadašnja žena – igračica, Eri Nakamura izleti iz sale. Ne postoji naznaka reditelja zbog čega je ona besna, ali je utisak da Naharin često tera svoje saradnike da izgube strpljenje.

Naravno, „teške“ ličnosti deluju prihvatljivo, jer je u pitanju koreografska briljantnost. Lep i harizmatičan, Nahrin možda ima i arogantnu stranu, ali je on zasigurno genije. Očigledno je mnogo godina odbijao molbe braće Hejman za snimanje dokumentarca, između ostalog i zbog uznemirujućeg prisustva filmske ekipe u baletskoj sali. Rezultat možda u potpunosti ne otkriva njegov proces rada, ali to je to najdragocenije što možemo da dobijemo.

Još jedna stvar koja je ovim filmom rasvetljena jeste „gaga“ rečnik pokreta koji je Naharin osmislio, kako za zdravlje i rekreaciju amatera, tako i za profesionalne igrače. Inače, njegova obožavateljka, glumica Natali Portman svakodnevno vežba “gaga” tehniku… 

Zanimljiv film “Boljšoj Babilon” nudi pogled iza scene prestižnog moskovskog teatra, i to u trenutku kada ovo pozorište potresaju skandali. Uključujući snimke iza kulisa, predstave koje oduzimaju dah i blještave ispovesti igrača i moćnika Boljšoj teatra, film preispituje jednu uglednu kulturnu instituciju koja se bori da preživi burna politička dešavanja kako unutar, tako i izvan svojih zidova.

Dokumentarni film “Balet 422” nas vodi iza scene, kako bi pratili nastajanje jednog koreografskog dela fantastične trupe – New York City Ballet. Kultni film Roberta Altmana “Trupa”, bavi se životom igrača, koreografa i producenata čuvenog Džofri baleta iz Čikaga, dok film “Ballets Russes” govori o čuvenoj trupi koja je obeležila prvu polovinu XX veka, o njenim zvezdama i produkcijama, kao i o spletkama, rivalitetu i teškoćama.

“Samo kada igram”, je dokumentarac koji prati snove dvoje crne dece iz brazilskih favela, koja su uprkos stalnim predrasudama i sumnjama, rešena da sruše sve zidove i ostvare svoje ideje, koristeći igru kao jedinu mogućnost za bekstvo iz svakodnevice. 

Film “Bele noći”, dobra je najava dolaska slavnog Mihaila Barišnjikova u Beograd (mart, 2017), i kultno ostvarenje o igraču koji je pobegao iz Sovjetskog saveza u Ameriku, ali se na putu za gostovanje njegov avion ruši iznad Sibira.

Iz Izraela, svetskog centra savremene igre dolazi film „Igrajmo!“, dokumentarni zapis o fantastičnom uspehu izraelske savremene igre. Film istražuje kako je ova zemlja, uprkos reputaciji militantnog i “mačo” društva, postala prepoznatljiva kao svetska sila u oblasti umetničke igre i delimično formirala njen istorijski razvoj.

Sve projekcije su u zgradi Kinoteke u Uzun Mirkovoj ulici, a zahvalnost za inicijativu i realizaciju ovog januarskog događaja, Beogradski festival igre i Kinoteka duguju autorima filmova, trupama i koreografima koji su sa radošću ustupili svoje materijale.

4. Dani Beogradskog festivala igre u Jugoslovenskoj kinoteci

25.01. @ 20h – Gospodin Gaga/Mr. Gaga, režija/directed by: Tomer Heymann

26.01. @ 18h – Balet 422 / Ballet 422, režija/directed by: Jody Lee Lipes

         @ 20.30h – Ballet Russes, režija/directed by: Daniel Geller, Dayna Goldfine

27.01. @ 18h – Samo kada igram / Only when I dance, režija/directed by: Beadie Finzi

         @ 20.30h – Trupa/The Company, režija/directed by: Robert Altman

28.01. @ 18h  – Ballet Russes, režija/directed by: Daniel Geller, Dayna Goldfine         

         @ 20.30h – Bele noći/White nights, režija/directed by:  Taylor Hackford

29.01. @ 18h  -  Igrajmo! / Let’s Dance!, režija/directed by: Gabriel Bibliowicz 

         @ 20.30h – Boljšoj Vavilon/Bolshoi Babylon, režija/directed by: Nick Read, Mark Franchetti

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/