Sedim sa drugom na piću. Naočare za sunce su mi na pola nosa. Ispijam kafu bez kofeina, dok mi on govori o poslovnim mukama. Uzdišem u cilju iskazivanja podrške i povremeno srknem imitaciju kapućina. Ipak, on na kraju zaključuje: „Sve će biti dobro“. 

-Ja sam uvek pozitivan, shvataš? Sve će biti dobro-

-Biće, biće, nego šta će- dodajem.

Između stolova se provlačila oniža žena koja je nosila u rukama bebu umotanu u zelenu maramu. Prosila je. Prišla je naposletku i našem stolu. „Daj neki dinar da nahranim dete“. Drug je odmahnuo rukom i odbrusio: „Ma beži bre“. I taman kada je uzeo vazduh kako bi ispalio još nekoliko „sve će biti dobro“ parola, ona mu je proklela sve živo i mrtvo. –„Da Bog da sreće nemao sedam godina, đubre jedno“. 

Obrisao je znoj sa čela i tražio od konobara čašu vode. Neko vreme je ćutao. Sigurna sam da je u sebi računao, „sedam puta 12 je 84, pa 84 puta 30 je…“. A onda je shvatio da će ipak nakon 2,500 dana loše sreće, sve biti sigurno dobro. 

(Ljubica Kubura: Koliko košta jedno juče?)

Nije moj prijatelj jedini koji tvrdi da će stvari biti u najboljem redu, ukoliko to neprekidno ponavljamo.

Vidim da su pojedinci zaista umilostivili kosmos, od kada su počeli, u svojstvu „trenera života“ da uveravaju druge kako je život prelep, samo ukoliko razmišljamo pozitivno. Pa ako nas verbalno ne ubede u tu činjenicu, za svaki slučaj napišu knjigu o navedenoj temi, snime nekoliko filmskih ostvarenja: „Život bez stresa jedan“, „Život bez stresa drugi deo“, „Univerzum kaže morate biti srećni“, zatim organizuju pešačke ture sreće, zdravlja i ljubavi i odjednom BUM! Svi zaista postanu srećni. Ne zaboravimo kapi koje bi trebalo piti tri puta nedeljno na svaka dva sata, jer nije dovoljno samo da želite pozitivne stvari. Morate da ih prizovete. Kapima. Koje se piju na svaka dva sata. Pa se onda kupi nova bočica. I tako u nedogled.

Na društvenim mrežama je naročito bitno pokazati da smo srećni.

Da se neprekidno smejemo, putujemo, pozdravljamo more, trčimo polumaratone, jedemo avokado, suši i hranu bez glutena i što je najbitnije, savetujemo drugima da čine isto. Carpe diem, dame i gospodo! Bez obzira na mogućnosti i okolnosti. 

(Ljubica Kubura: Kratka priča o Igoru Vasiljevu) 

Sve češće aplaudiramo lekarima koji iz anonimnosti profesije izlaze, tako što nam saspu odmah istinu u oči. Za dobro zdravlje je neophodno da  imamo dobru sreću. I obavezno naglase da je od presudne važnosti da izbegavamo negativne ljude i njihove ispovesti.

U džepu je korisno nositi znak STOP. Čim neko krene da vam se žali, vi izvučete znak iz džepa. Upozorite. Ako nastavi, okrenete se i odete. Život je suviše kratak da bismo se bavili tuđim problemima, zar ne?

I zato nije neophodno da činimo bilo šta kako bismo promenili svet oko sebe. Sve će biti dobro, samo ako pozitivno razmišljamo. I pijemo one kapi. Na svaka dva sata. 

Tekst: Ljubica Kubura sa bloga Ljubičine priče

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia