Beogradska umetnica i blogerka Milica Šujica (1984) u sredu, u galeriji Ikar (Dom vazduhoplovstva u Zemunu) otovriće svoju drugu samostalnu izložbu.

Milica koja se pored slikarstva bavi i poezijom (do sada je izdala knjigu pesama i priča Sunce prska crno), je završila vajarstvo na FPU (diplomirala 2011), a od prošle godine je član ULUS-a.

Talentovana Milica u svom CV-u ima i glumačku ulogu, i to glavnu, kod Senke Domanović  u filmu “Nisam tamo”, a jedno vreme je radila i kao stilista na filmu.

U katalogu koji prati ovu izložbu Milica se osvrće na svoju viziju slikarstva.

Šta znači danas slikati? Postavlja se pitanje mnogim umetnicima. A pravo je pitanje da li se može živeti od slikarstva?  U nemoći i prkosu tešim se bolnim iskustvom svih generacija redom da se živi za umetnost i da se ne može živeti od nje.  

Pa zašto onda slikaš, kad ne možeš da živiš od slikarstva? Uporan je pitalac, jedan od retkih vršnjaka koji nije na birou za nezaposlene, a pomalo je i kolekcionar iznuđivač.

Bavim se umetnošću jer ona je izazov da sledim predispozicije sa kojim sam rođena svesna njih, i svesna odgovornosti prema životnom pozivu i sudbini koju sam izabrala. U slikarstvu, kao uostalom i drugim umetnostima dar se iskazuje navikavanjem na rad i kad je rad bez radosti. Umetnik zahteva od okoline da ga tretira kao umetnika.  On je iskren kada kaže da samo to zna da radi, I to je jedino što ga zanima. Slikarstvo nije zabavna i korisna umetnost u kojoj se čovek odmara i razonodi.

Ah, vi što kažete : “Tvoje slikarstvo je nerazumljivo!”  A ja vam kažem da : Nijedan slikar ne bi povukao ni crtu kad bi problem slikarstva bio u tome da ono bude razumljivo.

Vi ukazujete na stare slikare, i tražite da slikam kao oni. Ja za stare majstore gajim najveće poštovanje.

Ali preslikavati jednu Nadeždu Petrović, Katarinu Ivanović, Milenu Pavlović-Barili… dobra je vežba za početnike i amatere. Na svojim slikama želim moć strasti, maštariju, ta osećanja koja imaju magičnu snagu da oplemene čoveka, a ne da povlađujem nečijem ukusu- neukusu. Vrednost jednog umetnika je njegovo neponovljivo delo, a ne rejting u medijima. Želim ići dalje, da dam maha osećanjima moje goruće generacije. Jer umetnik deli svoj dar sa drugima. Ja, zapravo, slikam za svoja druga- ja!

Jedna slika je izuzetna ili nije. Dar je haos koji svetluca na platnu, i čuva slikara. Predamnom su dva znaka, putokaza:  a) Je ne cherch pas, je trouve. Picasso (Ja ne tražim, ja nalazim) I b) Ca leur pleira un jour. Beethoven (To će se njima svideti jednog dana) .

Milica Šujica