5 savršenih filmova za leto: Tragične ljubavi na obali Francuske i razigrane životinje iz crtaća

Postoji nešto skriveno i magično kada gledamo filmove tokom leta. Obeleže nas, kao i dobra knjiga ili pesma.
Alen Delon i Romi Šnajder u filmu La Piscine Foto: Cinema Legacy Collection / Hollywood Archive / Profimedia

Postoji nešto skriveno i magično kada gledamo filmove tokom leta. Kako je to period odmora i introspekcije, ta ostvarenja imaju jači uticaj na nas. Obeleže nas, kao i dobra knjiga ili pesma.

Bilo da film gledamo pod vedrim nebom i zvezdama, u savremenoj bioskopskoj sali ili u našoj udobnoj sobi, on ostavi trag svojim dijalozima, estetikom boja i scenografijom, ali i umećem da nas samo i jednostavno nasmeje.

U večitom iščekivanju novih filmova, bilo na streaming servisima ili u bioskopu, treba napraviti i poneki korak unazad. Setiti se nekih starijih ostvarenja. Pred vama je lista naših predloga filmova koji su idealni za gledanje tokom letnjeg perioda.

Bazen (La Piscine) iz 1969.

Ovo je jedan od najpoznatijih letnjih filmova. Dok ga gledate, poželećete da stavite naočare, kako biste "sprečili vrelo sunce koje izbija sa ekrana". Bazen, što je prevedeni naziv filma, jeste centar dešavanja i predstavlja metaforu za ljubomoru, požudu, potisnute emocije i destruktivno ponašanje koje one mogu da izazovu u međuljudskim, naročito romantičnim, odnosima.

U staroj, velikoj vili na obodu Sen Tropea, Jean-Paul (Alain Delon) i Marianne (Romy Schneider) uživaju u jednomesečnom odmoru. Neočekivani dolazak Harryja (Maurice Ronet), bivšeg partnera Marianne, zajedno sa njegovom osamnaestogodišnjom ćerkom Penelope (Jane Birkin), poremetiće dinamiku para i uzburkati stare emocije. Njihovo prisustvo dovešće do tragičnih i iznenađujućih događaja uvijenih u strastvenu, francusku ljubavnu priču.

Delon i Schneider (koji su i privatno bili par) upotpunjuju ovo filmsko ostvarenje njihovom energijom, odnosno “hemijom”. Njihova usklađenost i razumevanje, kroz poglede i pokrete, oseća se i izvan ekrana i daje dodatnu autentičnost filmu.

Bol i slava (Dolor y gloria) iz 2019.

Ako uživate u brzini španskog jezika i obožavate veleobrte u filmovima, onda je Pedro Almodovar pravi izbor. Zavoleli smo ga zbog “Visokih potpetica”, oduševio nas je filmom “Žene na ivici nervnog sloma”, a svoje mesto među najcenjenijim umetnicima učvrstio je ostvarenjem “Sve o mojoj majci”.

Španska drama “Pain and Glory”, čiju režiju i scenario potpisuje Almodovar, donosi priču o filmskom reditelju (Antonio Banderas) u već poznim godinama koji se osvrće na život i odluke koje su ga dovele tu gde je sada. Uz prepoznatljivu paletu boja - crvena, zelena i plava, koje dominiraju filmom, španski reditelj uspeo je još jednom da nam donese dramu vrednu gledanja i oduševi kritičare. U sporednim ulogama su Nora Navas, Penélope Cruz i drugi.

Ludi Pjero (Pierrot le Fou) iz 1965.

Ono što je Robert De Niro za Scorsesea, Penélope Cruz za Almodovara, to je Jean-Paul Belmondo za francuskog režisera Jean-Luc Godarda. Ovaj dvojac ima ukupno četiri zajednička ostvarenja, ali jedan film iz 1965. godine biće idealan izbor za vaše filmsko popodne ili veče.

Romantični krimić “Ludi Pjero” zasnovan je na romanu “Opsesija” i prati priču Ferdinanda (Jean-Paul Belmondo), nesrećno oženjenog muškarca koji beži od svog dosadnog života. On putuje iz Pariza do Sredozemnog mora sa Marianne (Anna Karina), devojkom koju progone ubice iz Alžira. Uz duge kadrove karakteristične za taj period, oni vode neobičan život, uvek u bekstvu.

Pre ponoći (Before Midnight) 2013.

Trilogija koja obuhvata filmove Before Sunset, Before Sunrise i Before Midnight postala je kultna. To je slow-burn romantična drama, sa akcentom na dijaloge i razvoj likova. Ovo je obavezna stavka na vašoj listi za gledanje, a letnji period i visoke temperature su idealne za to. Dok ušuškano ležite pod klimom u udobnosti svog doma uronićete u filozofiju razmišljanja ovih likova.

U poslednjem filmu, Before Midnight, srećemo Jesse (Ethan Hawke) i Celine (Julie Delpy) devet godina kasnije u Grčkoj. Prošlo je skoro dve decenije od njihovog prvog susreta u vozu koji je išao za Beč, od dana koji im je promenio živote. Ovog puta, u malo drugačijem sastavu (sa decom), tokom porodičnog putovanja oni se prisećaju svojih roditelja i razmišljaju o nekim životnim odlukama koje su ih dovele tu gde danas jesu.

Lilo i Stič (Lilo & Stitch) iz 2002.

“Najveći čovek uvek ostaje dete”, jedan je od mnogih citata koji govore o važnosti očuvanja tog iskrenog i razigranog deteta u nama. Najlakši način za to jeste kroz gledanje crtaća. To dokazuje i ogromna potražnja za novim dugometražnim crtaćem Lilo & Stitch iz 2025. Ali, ako vam se ne šeta do bioskopa, alternativa je istoimeno ostvarenje iz 2002. godine.

Mlada devojka bez roditelja usvaja „psa“ iz lokalnog azila, potpuno nesvesna da je u pitanju navodno opasan naučni eksperiment koji se sklonio na Zemlju i sada se krije od svog tvorca i onih koji ga vide kao pretnju.