Knjige su mnogo više od puke razbibrige ili načina da prekratimo vreme; one imaju moć da nam otvore nove vidike i promene perspektivu - što je ponekad neophodno. Ipak, u moru naslova, često je najteže izabrati onaj pravi. Anđelina Petrović, autorka profila Šta čitaš.ti, pripremila je pažljivu selekciju knjiga namenjenih posebnim životnim trenucima. Među ovim naslovima pronaći ćete one koji leče, one koji pokreću unutrašnji dijalog, ali i one koji će vas nasmejati do suza.
Koju knjigu biste preporučili svakoj ženi i zašto?
"Njeno telo i druge žurke" od Karmen Marije Mačado. Osam priča koje govore o tome kako - i da li - žena ima pravo na svoje telo. Veoma precizna i šokantna, sa primesama bajke, horora i fantastike, a zapravo vrlo bliska savremenoj svakodnevici. Knjiga postavlja pitanja ženstvenosti dok se junakinje bore protiv već ustaljenih predrasuda.
Koji roman leči slomljeno srce?
Možda "Normalni ljudi" od Sali Runi. Ta knjiga pokazuje da dvoje ljudi mogu mnogo da se vole, a da se, sa druge strane, stalno nekako mimoilaze - i baš u tom prihvatanju leži njeno terapeutsko dejstvo.
Tri klasika koja bi svako trebalo da pročita?
Prvi, i obavezno, Dostojevski - "Zločin i kazna", jer se bavi večnim pitanjima savesti, iskupljenja i praštanja. Balzakove "Izgubljene iluzije", jer seciraju čovekov karakter gotovo do savršenstva, i Prustov serijal "U potrazi za izgubljenim vremenom", jer ništa slično tome nikada nije napisano.
Koju knjigu čitate u jednom dahu?
"Strah me je, torero" čileanskog pisca Pedra Lemebela. To je zaista nešto posebno - on je stilista među piscima.
Koji roman najlepše govori o gubicima?
"Leto kad je mama imala zelene oči" Tatjane Cibuleak. Ta knjiga me je duboko dirnula i rasplakala, jer mi je pokazala da je gubitak uvek u nekom odnosu sa praštanjem.
Koja knjiga vas je nasmejala do suza?
"Naivan. Super." norveškog pisca Erlenda Lua. Vrlo duhovito i sarkastično govori o naivnim predstavama o životu kroz antiheroja koji smisao traži na pogrešnim mestima.
Koji roman najrealnije i najlepše pripoveda o prijateljstvu?
Definitivno "Napuljska tetralogija" Elene Ferante. Priča o Eleni i Lili nije samo priča o životu dve prijateljice, već lekcija o ljubavi, rivalstvu i zavisnosti - o onome što nas gradi i ruši istovremeno, daje snagu i drži naše slabosti u šaci.
Koju knjigu Dovlatova ili Markesa biste preporučili svakome i zašto?
Dovlatova je teško ne voleti jer je nepretenciozni genije. U kratkoj autobiografskoj knjizi "Zanat" govori o tome kako se pisac snalazi u totalitarnom sistemu koji ga neprestano guši - uz lagan humor, ali i duboko saosećanje.
Kada pomislim na Markesa, uvek mi prvo padne na pamet "Sto godina samoće", u kojoj, osim priče o sedam generacija porodice Buendija, pisac skreće pažnju na istoriju, pojam vremena, ratove, sećanje i zaborav. Vredno svake pažnje.
Tri knjige koje podstiču introspektivno razmišljanje i unutrašnje preispitivanje?
"Tunel" Ernesta Sabata - jedan od retkih pisaca koji tako duboko ulazi u misli junaka i analizira ih gotovo do hirurške preciznosti.
"Priča za biće vremena" Rut Ozeki - dnevnik tinejdžerke koja želi da se ubije, a u čijoj se pozadini kriju duboka filozofska pitanja o vremenu i sadašnjem trenutku.
"Sofijin svet" Justejna Gordera, u kojem devojčica dobija anonimna pisma sa pitanjima o svetu, smislu i svemu onome na šta nemamo odgovor.
Po principu Letterboxda: Koje su vaše četiri omiljene knjige i zašto?
"Muzej nevinosti" - Orhan Pamuk, jer tako toplo govori o tankoj liniji između ljubavi i opsesije.
"Hamlet", jer je Šekspir tu, barem za mene, rekao sve što ima da se kaže o ljudima.
"Nepodnošljiva lakoća postojanja" - Milan Kundera, jer me podseća da život može biti lak, ali da je lakoća izbora često opsena koja opterećuje.
"Prodavnica tajni" - Dino Bucati, u kojoj neobične priče govore o onome što odlažemo, prihvatamo i što se, u isto vreme, plašimo da promenimo.