Dance is a song of the body. Either of joy or pain.

Aljona Vican i Ivan Knežević - Standardni plesovi

Ivan: Bio sam veoma nizak i debeo, a moja partnerka mršava i za glavu viša od mene. Izgledao sam kao lopta koja se kotrlja oko nje i zvali su me Bombica. Počeo sam kao takav – mali i, kažu, bez talenta – ali znao sam da želim da kroz ples napravim nešto i postanem neko. Na prvom takmičenju bio sam poslednji od 40 parova. Danas imam 22 titule državnog prvaka.

Aljona: Ples me je oduvek magično privlačiok. Kada sam prvi put stala na podijum, osećala sam se kao princeza. Tri puta sam pokušavala da napustim standardni ples i okrenem se nekom drugom pravcu (čak i hip hopu), ali uvek bih se pokajala i vratila na staro. Do danas, ples je bajka koju živim. 

Nikola Planka Afri - Hip hop

Mislio sam da je to moj beg od realnosti, ali zapravo sve vreme hip hop je bio, a i sada jeste, moja životna filozofija. Freestyle, sam pokret, od samog početka. Oduvek sam to radio zbog sebe i svog feelinga. To je moj manifest slobode.

Ana Ignjatović-Zagorac, Milica Pisić i Miloš Isailović - Savremena igra

Ana: Imala sam deset godina. Prilikom izlaska na scenu saplela sam se o kulise i pred publikom se pojavila na kolenima. Samo sam čula glas svog tate kako viče: „Pade Ana!“ To je tada za mene bio kraj sveta i mislila sam da je to znak kako više nikada ne treba da izađem na scenu. Međutim, ispalo je da sam pala za sreću, otvorila životnu sezonu i sada sam član Bitef Dance kompanije.

Milica: Pozornica me je oduvek privlačila. Kao mala, verovala sam da postoji nešto što nije klasičan balet a ni gluma, ali čime želim da se predstavim na sceni. A onda sam, sa devetnaest godina, otkrila savremeni ples. Radim ono o čemu sam oduvek maštala i to mi je jasno od prvog pokreta. 

Miloš: Moji prvi plesni koraci bili su Chicken dance. Tome me je u učionici za srpski jezik naučila drugarica iz razreda. Imao sam devet godina. Nakon toga, insistirao sam da me otac upiše u školu plesa, što mu baš i nije bilo pravo jer je njegova želja bila da treniram karate. Bio sam uporan i danas smo obojica srećni što je ovako ispalo. 

Milica Jevic Drndarević i Milan Rus - Klasičan balet

Milica: Bilo je to u mojoj sedmoj godini. Kao učenik baletskog studija, prvi put sam izašla na scenu pred publiku Kulturnog centra Pančevo očekujući početak svoje varijacije gde sam igrala na prstima (u špic patikama). Imala sam izuzetnu tremu, a onda, našavši se na podijumu scene, sav teret je nestao, plesala sam zanesena u ulogu kao u bajci. Aplauz me je povratio u stvarnost, bila sam presrećna. Tada sam znala da sam započela ostvarenje svog sna – da postanem balerina. 

Milan: Bio sam alternacija i imao sam samo tri dana da spremim ulogu jednog od prosaca u predstavi Izbiračica, u koreografiji Lidije Pilipenko. Dobio sam video traku da učim pokret i došao kod kuće potpuno rastrojen. Verovao sam da je nemoguće, ali imao sam veliku podršku, posebno od majke. Izašao sam na scenu sa pozitivnom tremom. Ostalo je istorija. Ples je moj život. To sam, jednostavno – ja.

Darko Dozić i Sonja Živanović - Argentinski tango

Darko: Sonja je pohađala školu plesa, pa je u jednom trenutku prevarila i mene da dođem. Na prvom času osetio sam kako će to biti moja budućnost, i jeste tako. Tango je moja sveobuhvatna pasija. Plešemo i oko izazova, i oko krize, i oko nesreće, i oko sreće, menjamo oblike i agregatna stanja svog bića. Prihvatamo trenutak, koliko je to moguće, i pratimo osobu ispred sebe. 

Sonja: Tango i ja slučajno smo se sreli. Gluma mi je prva profesija i na časove plesa otišla sam da bih se pripremila za predstavu. Jedan čas i taj prvi korak bili su dovoljni. Živim tango i plešem ga svaki dan. Ljudi koje upoznajem dok igramo i sve što tango sa sobom nosi, boje moj život koloritom o kome se može samo sanjati.

Priredile: Branislava Kostić i Jasmina Lazić