Prošlo je više od deset godina od njenog poslednjeg intervjua za magazin Elle, a u međuvremenu je utemeljila svoj status jedne od najistaknutijih domaćih modnih dizajnerki. Sa Dejanom Momčilović razgovarali smo o njenoj novoj kolekciji, razvojnom putu, ali i tihom uticaju koji bez buke marketinga pronalazi put do publike.

U intervjuu za Elle 2012. godine rekli ste da tek sazrevate kao dizajner. Kako vidite svoj razvojni put danas, da li se taj proces završio?

Proces se konstantno dešava u svojim oscilacijama. Uglavnom su sezone te koje budu inicijatori promena. Mislim da sam sazrela kao dizajner, što se ogleda u opusu rada koji ima svoj prepoznatljiv potpis.

Kojim fashion postulatima ste ostali dosledni u dizajniranju?

Mislim da sam ostala dosledna silueti, atmosferi koja se stvara oko nje, zanatskim veštinama u izradi kolekcija i nekom svom senzibilitetu.

Novu kolekciju karakterišu dramatični krojevi, elektro-rok i pank motivi sedamdesetih godina koji pričaju o ženi izražene individualnosti. Ona se vešto poigrava sa pravilima, odvažno korača underground svetom, ali i sanjivo egzistira u svojoj samoći. Koja je bila vaša vodilja?

Konkretno, za ovu kolekciju ideja je nastala kao veza između dve siluete, konstruisane u odvojenim procesima. Reč je o haljini sa resama, pravljenoj za grupnu izložbu Niti u Manakovoj kući, te bela saten suknja s kraja revije.

Koji komad iz nove kolekcije je iziskivao izlazak iz zone komfora, a koji u sebi reinterpretira kodove brenda na moderan način?

Definitivno, najzahtevniji komad je pletena haljina izrađena od svilenih traka, nastalih ručnim cepanjem tkanine i pretvaranih u formu prediva. Prepoznatljiva silueta je mantil, koji se kao forma provlači kroz sezone, u skladu s modnim tendencijama. U ovoj kolekciji predstavljen je onaj sa naglašenim ramenima u animalnom printu.

Bunt je važan deo vaših kolekcija, koliko vam je važan u životu?

Bunt u modi mnogo mi je izazovniji i inspirativniji od bunta u realnom životu. Uživam u istoriji bunta kroz modu, kao izvoru inspiracije za svoje kolekcije.

Kakva je atmosfera u vašem studiju kada radite na kolekciji? S kim najviše razgovarate, koju muziku slušate, šta vas inspiriše?

Pokreće me muzika. Mislim da mi promeni energiju i vrlo lako me postavi u radni mode. U poslednje vreme slušam vrlo kvalitetnu muziku sa revija, a fascinantno je kako moda poseduje širinu za okupljanje različitih talenata, od vizuelnih i muzičkih, i prikazuje najbolje iz tih oblasti.

Kao što postoji „brza“ i „spora“ moda, rekla bih da postoji i „glasan“ i „tihi“ influence u modnoj industriji. Niste neko ko daje intervjue, šalje PR tekstove i oglašava se mnogo na društvenim mrežama. Koja vaša filozofija se krije iza tog suptilnog pristupa koji nedvosmisleno nalazi put do publike, a bez mnogo buke i pompe?

Skoro mi je neko postavio slično pitanje i nisam imala bolji odgovor od toga da jednostavno volim modu i sve oko mode. Volim da pratim modu, volim da stvaram, ali ne volim da se preterano bavim prezentacijom, sem ako je reč o reviji. Danas je predstavljanje na društvenim mrežama postala ozbiljna obaveza i uglavnom buka i pompa, kao što kažeš, ali nije segment koji je nevažan. Sigurno ću mu u budućnosti posvetiti veću pažnju, ali i dalje na način koji meni prija.

Kako se nosite sa izazovima našeg modnog tržišta danas?

Trudim se da napredujem, mada je i to veliki izazov u današnje vreme.

U čemu najviše uživate kada ne radite?

Uživam u prirodi, prija mi vožnja bicikla, opušta me i usput vežbam.

Pitali smo vas to i 2012, a pitamo vas i danas - kako i gde sebe vidite za 10 godina?

Sigurno u modi. Nadam se da ću uspeti da odgovorim na izazove koje će to vreme projektovati. Svakako, radujem se budućnosti.