Tekst: Nataša Atanacković

Put kojim ide modna karijera Đurđe Stojiljković, modela agencije Model Scouting Office, san je većine devojaka koje su kročile u svet modelinga. Imala je sreću da se prošeta pistom tokom revija najvećih modnih kuća, kao što su Christian Dior, Hermès, Versace, Prada, Valentino, DKNY, Dolce&Gabbana, Lanvin, Bottega Veneta, Iceberg, Lacoste. Radila je kampanje za kuće Givenchy, Chopard, Jean Paul Gaultier, Gianfranco Ferré, Alberta Ferretti i snimala editorijale i naslovne strane za najprestižnije magazine, pomenimo samo italijanski i japanski Vogue, Numero, V, Dazed & Confused i Flair. Ovo je četvrta naslovna strana srpskog izdanja magazina ELLE na kojoj je Đurđa, na opšte zadovoljstvo celog ELLE tima. Tokom kratkog predaha između snimanja, obaveza na fakultetu i povratka u Njujork, razgovarali smo sa ovom srdačnom i opuštenom devojkom o novim izazovima u karijeri, prijateljstvu i saradnji sa modnim dizajnerima.

Već imaš zavidnu karijeru u svetskim okvirima. Kako ti iz današnje perspektive izgledaju tvoji počeci u manekenskom poslu?
Često zaboravljam teške momente na početku, jer sam veoma zahvalna na životu koji vodim sada, kao na primer kada sam imala po dvadeset kastinga na dan, na svakom čekala po sat vremena sa još nekoliko desetina devojaka i pitala se da li će baš mene izabrati. Ili kada mi je direktor agencije Women Dejan Marković predložio da prvi put otputujem, sećam se da sam toliko bila uzbuđena i zabrinuta kakva će biti reakcija mojih roditelja, da li će mi dozvoliti da započnem karijeru i podržati me u narednim koracima. Srećom, sve se odvijalo kako treba, tako da danas mogu samo da kažem – hvala.

Trenutno živiš u Njujorku i stan deliš sa još jednom poznatom srpskom manekenkom, Minom Cvetković.
Mina i ja smo skoro nerazdvojne. Najzanimljivije je kada nas obe bukiraju, ludo se provodimo. Obe volimo život, nove ljude, nova mesta, pa nije teško zabavljati se s nekim kao što je ona. Tajna našeg uspeha je u posvećenosti, ali i podršci koju dajemo jedna drugoj kao prijatelji. Baš smo nedavno razgovarale o tome. Mi zaista imamo porodicu u Njujorku. Pored nas dve, tu je još nekoliko ljudi koji su prava ekipa, sve bismo učinili jedni za druge.

Koliko si upućena u dešavanja i način života u Srbiji?
Verujem da jesam u toku dešavanja i nikada me nećete čuti da kažem da sam zaboravila kako se tu živi. Održavam kontakt za porodicom i prijateljima i mnogi od njih su, direktno ili indirektno, uklju čeni u medijska i politička dešavanja u Beogradu i Srbiji. Vodim sasvim normalan život kad sam u Beogradu, čak bih ga okarakterisala kao povučen, pošto retko izlazim na popularna mesta. Vreme volim da provodim na fakultetu, gde skupljam informacije o svemu što sam propustila i uživam u lagodnosti i bezbrižnosti studentskog života.

Student si Fakulteta političkih nauka. Koliko uspevaš da uskladiš studiranje sa karijerom modela?
Teško sve to usklađujem, ali za samo nekoliko meseci ću diplomirati, tako da se radujem životu posle fakulteta. Ipak, ne planiram dug odmor, već nastavak studija u Americi.PageBreak
Da li su međunarodni odnosi put kojim ćeš nastaviti nakon završetka manekenske karijere?
To je definitvno moj plan. Ipak, naučila sam tokom svih ovih godina posla da se planovi retko kad ostvare a vi ponovo završite srećni i zadovoljni kao da ste upravo to oduvek želeli. Sa druge strane, svi moji svesni napori idu ka usavršavanju u političkim naukama i jednog dana pravom profesionalnom angažovanju na tom polju.

Koliko imaš vremena za privatni život? Za dečka, izlaske, druženje s prijateljima, putovanja?
Zbog prirode svog posla putujem mnogo i kad god mogu spajam odmor i zabavu, tako da imam utisak da ništa ne propuštam. U Njujorku stanujem u delu grada koji je poznat po klubovima i restoranima, pa mi ni to ne manjka. Za dečka nemam vremena uz sve što mi se dešava, ali biće prilike za to. Trenutno se brže krećem sama.

Kako izgleda jedan prosečan dan Đurđe Stojiljković?
Ustajem veoma rano. Treniram skoro svakog jutra. Odlazim na par kastinga pre podne, ručam uvek sa nekom prijateljicom (ne volim da jedem sama), a ostatak dana posvećujem se učenju i obavezama oko studija. Uveče se nalazim sa prijateljima, često izlazimo, čak više tokom nedelje, dok vikende provodim vozeći bicikl ili odmarajući se u parku. Ako radim, ne ostaje mi mnogo vremena ni za šta drugo, ali uvek nosim knjigu na posao – uz sve čekanje, knjigu pročitam za nekoliko dana.

Jedan si od uzora mladim devojkama u našoj zemlji. Koje su to stvari na koje nikada ne treba da zaborave i kojima treba da se posvete?
Moja prijateljica uvek kaže da se svaki trud isplati, tako da treba biti vredan, hrabar i ne uzimati stvari zdravo za gotovo. Čak i ako nešto ne krene kako sam planirala, nikada ne žalim, već se trudim da nastavim dalje već narednog dana. Šta god da odaberete kao profesiju, usavršavajte se, ne postoji ništa privlačnije od uspešne i jake žene. Budite nezavisne – od roditelja, od prijatelja, od dečka. To je najveća moć koju žena može da ostvari. Najbolje savete o modelingu dobijala sam od Dejana Markovića. Ipak, nije toliko teško dobiti dobar savet, već ga poslušati.

Koliko su stvari koje podrazumevaju društveni angažman važne za tebe?
Ne želim da koristim priliku da promovišem sebe kroz prisustvo na večeri na kojoj se sakuplja novac za borbu protiv side. Ne dopada mi se takav vid promocije, ali svaka vrsta akcije zaslužuje podršku, čak i ako je samo u vidu šetnje na crvenom tepihu. Ja sam u duši aktivista i privatno učestvujem u akcijama poboljšanja obrazovanja, kao i izgradnje škola u Africi. Poslednji put sam bila u ruralnim delovima Južnoafričke Republike, gde sam neko vreme radila kao učitelj engleskog. Najbolji dani mog života, zaista. Želela bih tamo da se vratim oko Nove godine, budući da je tada potreba za volonterima najveća.PageBreak
Pored društveno angažovanih projekata, kojom komercijalnom saradnjom si do sada najzadovoljnija?
To je saradnja s kućom Dior, jer je uvek podrazumevala i prestiž i finansijsko zadovoljenje. Imaju mnogo snimanja godišnje, od mode do kozmetike, i svaki put je zabavno i glamurozno. Zaista pravo uživanje.

Često si isticala dobru saradnju i skoro prijateljski odnos s Jean- Paulom Gaultierom. Od ostalih dizajnera, koga bi izdvojila kao najzahtevnijeg?
Sa svima imam profesionalan, ali prijateljski odnos, jer posao kojim se bavimo zahteva izvesnu lakoću u ophođenju, šarm, humor. Ipak, retki su dizajneri sa kojima mogu da porazgovaram o svojim planovima za budućnost, ljubavnom životu ili provodu na letovanju kao što je to slučaj sa Gaultierom. A kada su u pitanju najzahtevniji dizajneri, možda bih to mogla da objasnim kroz nekoliko primera. Dolce&Gabbana i Versace zahtevaju punu probu odeće i celokupne revije noć pred samu reviju, na reviji Jil Sander ne smemo da dotaknemo odeću rukama, već imamo garderobere koji nas oblače noseći platnene bele rukavice. Takođe, mnogi dizajneri zahtevaju da dođemo na pripreme šminke i frizure šest sati ranije iako ćemo sve završiti za dva.

Da li to znači da je većina slavnih koje si upoznala zaista sklona ekscentričnom ponašanju?
Iz meni i dalje nepoznatog razloga imam veliki problem s kultom slavnih ličnosti. Možda je stvar u tome što svako ko se neadekvatno eksponira i spreman je na sve samo da se pojavi na televiziji – u tome zapravo i uspe. Mislim na reality „zvezde“ i wannabe modele, pevače, glumce. Ipak, ako govorimo o umetnicima, ostvarenim glumcima, velikim dizajnerima, uvek imam veliko zadovoljstvo i čast kada se upoznajem sa njima. Njujork je centar mnogih dešavanja, pa nije retkost videti nekoga od njih. Kao što kažu u jednom sitkomu: nisi pravi Njujorčanin ako nisi naleteo na Woodyja Allena negde u gradu.

Ipak, često i rado dolaziš u Beograd. Koliko ti, zbog načina života, nedostaju porodica i prijatelji odavde?
Roditelji mi veoma nedostaju, ali danas uz Skype i imejlove imam utisak da nikada nisam ni otputovala, budući da se svakoga dana čujemo. Naravno, trudim se da ih posetim kad god mogu. Imam nekoliko prijatelja koje znam još iz školskih dana. Veoma naivno i očekivano reći ću da ljudi imaju samo nekoliko prijatelja – to se često može čuti, ali u mom slučaju zaista je tako. Tih nekoliko starih prijatelja danas su reper za sve nove ljude koje upoznajem, a zbog prirode posla ih je baš mnogo. Žao mi je što neke od njih ne viđam onoliko često koliko bih želela, ali svi smo u godinama kad se trudimo da izgradimo svoj svet, zaradimo novac, budemo uspešni, zaljubimo se...

Ovo je treći put da se slikaš za naslovnu stranu srpskog izdanja magazina ELLE (četvrti, ako računamo zajedničku naslovnicu s Minom i Oljom Ivanišević). Kakva iskustva nosiš sa ovog i prethodnih snimanja?
Slikanje za ELLE uvek je posebno i pravo je zadovoljstvo raditi sa domaćom ekipom. Uvek sam pomalo zavidela francuskim modelima koje slikaju u Parizu, ili Amerikankama koje ne moraju da putuju da bi se bavile ovim poslom. Za mene je ELLE, kao i neki drugi projekti u Srbiji, znak da se stvari menjaju i da uz malo truda svaka priča može da rezultira sjajnim, da ne kažem svetskim rezultatima.