#MeToo pokret ujedinio je mnoge žene, uplašio brojne muškarce i nametnuo se kao glavni trend današnjice. U restoranu simboličnog naslova Ahh riba!, žene pričaju o ženskoj solidarnosti i ženskom prijateljstvu, uz kamenice i suši. Lament ili likovanje, mit ili istina?

Đurđa Stojiljković, koja je prošla kroz vihor života modela sa svetskih pista, nakon završenih studija političkih nauka i diplomatije, pronašla se ovih dana u studijama psihologije, u aktivizmu i AFA pokretu za osnaženje žena. Jelena Bogavac je, posle 100 često ženskih predstava u sopstvenoj režiji, napisala postdramski tekst za hit mjuzikl o Slobi i Miri, koji će se 6. marta premijerno prikazati u Gračanici, a 15. na velikoj sceni Narodnog pozorišta. Jelena Sadler je doktorka, ginekolog, koja se u jednom času zaljubila u izveštača CNN-a Brenta Sadlera i zarazila se novinarstvom u procesu. Posle 15 godina u Bejrutu, zajedno su stali na čelo N1 televizije i još su tu. Duška Jovanić i Maja Uzelac su sveže prijateljice koje ova priča zanima.

Bogavac: U pozorištu radim sa baš mnogo žena i to mi se jako sviđa. Imam i veliku strast u tom pravcu i sve je na plamenu feminizma. Kod mene je naglo prestao osećaj konkurencije. Baš dugo se nisam borila sa nekom ženom, ili protiv neke žene, ali mnogo sam se borila za neku ženu. 

Maja: A kako one između sebe, te mlade glumice?

Duška: One divno izgledaju u vašim očima, a da li jedna drugoj behind the scenes „vade oči?“

Bogavac: Ima tu borbe, sigurno.

Sadler: Šta one razmišljaju o vama?

Bogavac: Ja obično napravim situaciju da je sve dobro, da smo drugari. Nisam od onih reditelja koji ponižavaju glumce. Jer, to je balkanska režija: uđem ja, car - sad mislim na svakoga od svih petoro naših glavnih - ti beži na mesto, nemaš pojma glupačo, i onda nesigurne žene izlaze na scenu i muče se.

Maja: Hitchcockovim stopama, je l? Inače, ja se sećam tih prijemnih ispita, i mislim da bi mnoga mlada glumica koje se trese ispred vrata u iščekivanju, rado slomila nogu konkurenciji na licu mesta bez ikakvog problema, ako treba...

Sadler: ...niz stepenište...

Maja: ...niz stepenice, kao u filmu Showgirl. Jesmo li sad već i na Đurđinom terenu, u modelingu? 

Duška: Đurđa je baš bila u tom paklenom okruženju mladih manekenki koje na internetu jedna drugoj šalju srca, a u dizajnerskim torbicama nose sredstva za eliminaciju konkurencije.

Đurđa: Moje iskustvo nije sadržalo ništa od te vrste kompetitivnosti. Zapravo, mogu iskreno da priznam da sam ja možda bila najzavidnija, najsujetnija, u određenom momentu.

Maja: Ovo još nisam čula. Bravo!

Duška: Kako je to izgledalo? Hajde molim te, opiši nam bar jednu takvu scenu.

Đurđa: Ovako: ulazi devojka i ja gledam šta ona nosi, koja je to obuća, koja je to torba, kako ona poznaje stilistu, zašto ja ne poznajem stilistu, da li moj agent mene dovoljno dobro reprezentuje, i to sad naraste u to da ja postajem loša osoba i bezvredno biće. Bukvalno dotle to dođe.

Maja: Sad je jasno kako si završila na psihologiji, bravo i za to.

Duška: I jasno je zašto sam insistirala na Đurđi za ovaj razgovor.

Maja: Ne ček', ja sam je prva pomenula.

Duška: Eto najboljeg primera ženskih odnosa: koja se prva setila. Da imamo vremena, možda bismo se i posvađale.

Maja: Baci pet.

Đurđa: To je jedan aspekt, ali ja u tom trenutku imam dvadeset godina, i nula životnog iskustva.

Bogavac: Devojčica.

Sadler: A je l ti bilo lakše sa godinama?

Đurđa: Pa meni ne. Bilo mi je sve teže i teže. U stvari, najbolje sam se osećala u prvoj sezoni, kada nisam poznavala nikog.

Bogavac: Nisi mogla da se staviš uopšte u sistem.

Maja: A nisi imala prijateljicu da ti pomogne. 

Duška: Koliko su ženska prijateljstva realna u naše doba? Svi stalno tule o tome da li žena i muškarac mogu da budu samo prijatelji, a šta je sa ženama koje se maskiraju u prijateljice drugih žena? 

Sadler: Poznanice su uvek tu... Dok sam bila još mala i neiskusna, imala sam nekih neprijatnih situacija sa drugaricama za koje sam mislila da su mi iskrene prijateljice. Ta rana ženska prijateljstva su mi zaista donela samo negativna iskustva, nažalost.

Bogavac: To su najteži lomovi, ti pretpubertetski i pubertetski „raskidi s drugaricama“. 

Sadler: Informacija je tvoje bogatstvo, kad daš nekom informaciju, taj neko te poseduje, drži u rukama tvoje srce i dušu. Kad te proda,  posle više ne veruješ ženama.  Ne delujem kao muškarača, ali u nekom smislu to jesam. Muškarci su me kasnije štitili.

Bogavac: Stara drugarka. To je, mislim, neka strategija koju sam ja namerno i razvila. 

Sadler: S druge strane, kako si ti imala sestru, Minju, tako sam ja, otpočetka, imala majku, koja mi je bila najbolja prijateljica. Šteta što u ranoj mladosti nisam znala na taj način. 

Duška: Kad smo kod toga, moje dragocene životne učiteljice i prijateljice bile su moja baka, tetka i kuma. Ponekad su me grdile, ali uvek podržavale.

Đurđa: Mislim da vrlina na kraju isijava uvek. Šta god da neko kaže o meni, mislim - šta ja da radim s tim!?

Sadler: Apsolutno. Međutim, ta osoba, ona je za tebe gotova.

Đurđa: Ali, to je dobro. Mi onda znamo gde ona treba da bude u našem sistemu vrednosti. Zato je super. 

Duška: S muškarcima je sve drugačije: druženje ide odlično sve dok ne ugroziš njihovu poslovnu poziciju, a onda su gori od svake žene. Zašto žene idu na  prizemniju varijantu merenja, bilo da je reč o grudima, nogama, cipelama ili torbi!?

Maja: Shvatila sam sa interneta, Jelena, da je bivša žena tvog muža napisala neke silne knjige s naslovima poput Beat the bitch ili Adultery chain?

Bogavac: Genijalno!

Sadler: Nakon čega me je zvala da kao prijateljice zajedno gostujemo na televiziji!

Kelner: Hoćete da pređete na glavno jelo?

Sadler: Kada smo se venčali, insistirala sam da ostanemo u kontaktu sa decom, koja su bila mala. Pa je ona moju brigu za decu zamenila brigom za nju. Posvetila mi je tu prvu knjigu o kučkama i celu svoju karijeru izgradila na tome.

Maja: Sad, drugo pitanje, kad si četvrta žena po redu...

Duška: Druge „prijateljice“ ti ni nisu potrebne?

Sadler: Da li je bilo za Daily Mail, ili za Hello magazin, pa su me pitali kako je to biti Number 4, moj saundbajt je bio: Sorry, I'm number 4 - EVER! Evo, posle dvadeset godina mogu da kažem da sam bila u pravu. Nisam ljubomoran tip, ali na početku je stvarno bilo tih nekih „koleginica“ koje dođu, pa se predstave kao neke političke sekretarice ili slično, a imaju druge namere. Odmah im kažem: Ok, baby! Ako ćeš tako, onda ćemo ovako: pozovem je na večeru. U svoj circle of friends je uvedem. 

Duška: To je najmudrija fora. I uvek upali. 

Sadler: Usvojim je i na kraju postanem s njom fino bliska, redovno se čujemo. Čisto predostrožnosti radi. 

Maja: Kakva je generalno situacija po tim inostranstvima, kad je o ženskim prijateljstvima reč?

Duška: Da li je to samo „Hi, darling! Have a nice day“? I sve su divno raspoložene, a kad okrenu leđa, počinju lukava pakovanja kojima će jedna drugoj zagorčati život, kao da svet već nije dovoljno surovo mesto. 

Maja: ...kao u romanima Trumana Capotea.

Sadler: Zvala sam sve prijateljice, Filipinku, Engleskinju, Amerikanku, i pitala ih šta misle o ženskim prijateljstvima. Sve do jedne složile su se da ženska prijateljstva ne postoje.

Maja: Vidiš ti to. A ja živim u uverenju da imam baš mnogo prijateljica, u ovom trenutku u životu. Mislim, kad to kažem, ne mislim 50, nego pet ili sedam.

Sadler: Baš me zanima. 

Maja: Posle stravičnih srednjoškolskih scena i tih ranih ostavljanja i trauma, valjda sam vremenom stekla bolji ukus za prijateljice. Promenila sam kriterijum.

Sadler: Ti si stvarno izuzetak. I srećnica.

Maja: Volela bih da sve možemo to da imamo, da možemo da budemo otvorenije.

Sadler: A zašto bismo morale?

Maja: Sad - ako su to vaša iskustva, možda ja prosto nisam u dovoljno jakoj poziciji da bi me žene doživljavale kao pretnju, kao konkurenciju i neprijatelja.

Duška: Imala sam još goru poziciju: bila sam bez regularnog posla, para i sa mnogo privatnih problema, ali sam doživela da sam, uprkos svemu tome, osetila zavist i ljubomoru nekih žena. Pitala sam i njih i sebe: zašto!? Kad su u tom trenutku imale sve ono što ja nisam. Objasnile su mi, kroz šalu, da me „mrze“, jer kao single mogu da radim šta hoću, a plus se ponašam i izgledam previše mladoliko za svoje godine. 

Sadler: Sad, to odlazi u patologiju.

Duška: Nisam to tako doživela, čak mi je bilo i simpatično, ali je činjenica da možeš da budeš i direktorka svemira ili da si, što bi Luna Lu rekla, glamurozni socijalni slučaj, statistika pokazuje da se 80 odsto žena takmiči sa svojim prijateljicama.

Đurđa: Mislim da je i prirodno to osećati, ali ja sam sad setovana da razmišljam koja je moja odgovornost u tom odnosu. I tvoja, u tvom odnosu s tvojim nezrelim, čudnim prijateljicama. Mene je prijatelj, muškarac, nedavno pitao da li imam neke drugarice, a ja sam počela da se prisećam koga sve poznajem. Onda mi je on rekao: Treba ti neka sestra. To me je toliko dirnulo... Još je nemam, ali sad znam da mi treba i otvorena sam za to.

Maja: Jelena, tebe sam htela da pitam, jer si u jeku spremanja te predstave - kako je Mira stajala s prijateljicama?

Bogavac: Pa ona je i pravno gonjena što je htela onoj dadilji da izdejstvuje stan od 40 kvadrata!? To je valjda njen glavni prekršaj za izgnanstvo. 

Duška: Nisu nju zanimale prijateljice. Njen fokus je bio Sloba.

Maja: Ona nije imala ni vremena da se bavi sad nekim tu ženama...

Duška: A već kad je postala moćna, to nisu bile prijateljice, nego...

Maja: ...dvorske dame.

Duška: Da li imate neke primere žena iz istorije koje su bile solidarne, pošto mi se čini da je ta osobina među ženama na ivici izumiranja. Bila sam mala kada je čuvena aktivistkinja, feministkinja i seksolog Shere Hite javno priznala da je kasno shvatila da joj nisu sve žene sestre, iako je bila ubeđena da jesu. 

Sadler: Dobro, ti si imala jedan dug period kad si bila nerazdvojna sa Vericom (Rakočević).

Duška: Bio je to naš ludi period, kad smo se zabavljale i ponašale kao gimnazijalke. Presvlačile smo se pred izlazak kao da smo u srednjoj školi.

Sadler: Bile ste baš famozne.

Duška: Stalno smo jedna drugoj ponavljale: samo da nas ovaj zanos ne prođe. Neki su to prijateljstvo pogrešno shvatili i proglasili ga vezom. Onda nam je Dragan Sakan rekao kako bi nas rado zaposlio u svojoj agenciji, jer smo sebi napravile najbolji marketing. U tadašnjoj Srbiji? Teško.

Sadler: Balkan, baby.

Maja: Okej, sad smo u jeku #Metoo pokreta, ženska solidarnost je na sve strane...

Duška: Dobro, stvarno je jezivo to što je uradio čovek koji, kad se skine, izgleda kao ananas; kako ga je precizno opisala jedna žrtva, međutim, s druge strane se čuju retki, tihi glasovi kako je reč o vrhunskom licemerju. 

Maja: Sad dolazi do prozivanja svih koji su ikada u životu napravili pogrešan korak; javljaju se bivše devojke da zabiju nož u leđa nekim čuvenim glumcima...

Duška: Ali, javljaju se i žene koje optužuju da su te predatore same izazvale i provocirale. Zašto su Deneuve i BB zgazile na tako opasan teren?

Bogavac: To je jako klizav teren.

Maja: Catherine Deneuve je rekla: „Čekajte, ako sad nastavite ovako, ko će nam ikada u životu prići!?  Nijedan muškarac neće smeti da nas pogleda u prolazu od straha.“

Sadler: Potpuno se slažem s njom. 

Duška: Elle International svake godine organizuje forum sa hashtagom #morewomen. I sad, kako to pomiriti sa mišljenjem da žene mrze druge žene?

Bogavac: Neke žene mrze neke druge žene. Ne sve! Ali, ženski pokret je toliko mlad, i ta prava i slobode su toliko mlade da ne možemo ni vek tih ženskih prava da zatvorimo. Sve je to još vrlo fragilno.  Zato ne treba biti kritičan, a pogotovo ciničan prema ikakvoj tezi ženske moći i zajedništva.

Maja: Da, većina misli kao ti, to je lepo. Ali, apsolutna je atmosfera linča, ukoliko se neko izjasni drugačije. 

Sadler: Mislim da će sve to doći na svoje. Ovo je sad witch hunt totalni - burn the witch, everybody witch! - ali, izgleda da mora ta prva energija da se isprazni. Odatle idemo dalje.

(Ovde sad dolaze emotikoni: pesnice, mišići, plesačice, duga, srce.)

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/