Nije nikakva tajna da je ženama vekovima prodavana priča da ni mentalno, ni fizičkki, ni emotivno nisu sazdane za uživanje u seksu i da ako jesu uživale, s njima nešto ozbiljno nje u redu. Jeste u proteklih nekoliko decenija bilo pokušaja da se promene stavovi koji se odnose na žene i seks, ali shvatanje kako ženska seksualna želja funkcioniše i dalje je work in progress. Evoluiralo se od situacije u kojoj mlade žene na prvo seksualno iskustvo čekaju dok se ne udaju, do onih u kojima tvituju o bezimenom muškarcu s kojim su provele noć, ali je javni prostor i dalje prenatrpan uputstvima kako da se dok kuvamo supu, brišemo prašinu ili peglamo „s lakoćom” pretvorimo u fatalnu ženu koja „svog partnera drži na žeravici” (doslovno).

Tokom istraživanja u kanadskom Center of Addiction and Mental Health ženama i muškarcima puštani su video klipovi čiji sadržaji pružaju niz različitih seksualnih stimulacija i merene su njihove reakcije. Iznenađujuća vest je bila da su žene reagovale na mnogo veći spektar tih podsticaja od muškaraca. Izgledalo je kao da ih apsolutno sve uzbuđuje, na nekom nivou čak se činilo da uživaju u majmunskom seksu. Interesantnije od toga, međutim, bilo je nesaglasje između spontanih reakcija tela koje su po pravilu pokazivale značajno viši nivo uzbuđenja od onog koji su žene bile spremne verbalno da priznaju. Ili su lagale istraživače, ili same sebe, ili suštinski nisu bile svesne šta im se događa ispod struka. Šta ovo znači? Da nas tajno privlače primati i da smo predisponirane da to ne priznajemo? Verovatno (zamislite samo potencijalne probleme u komunikaciji) ne! Ali, kako stare ideje o tome šta bi ženama trebalo da se sviđa u seksu nastavljaju da evoluiraju i da nestaju, ta laž iz nužde se oseća svuda, čak i na polju istraživanja seksual seksualnog ponašanja.

Neki seksolozi tvrde da se osećaju kao pioniri na neistraženoj teritoriji, igraju se idejama koje se kreću od predstave da žene zaista mogu da budu seksualnija bića od muškaraca do stava da ceo sistem mišljenja o ženskoj želji zasnovan na normama vezanim isključivo za muško ponašanje jeste greška.

Seksualizacija celokupne kulture dovela nas je u pomalo šizoidnu situaciju – kao da živimo na dva paralelna koloseka jer seks u kulturi koincidira s tišinom među partnerima. Mnogo pričamo o seksu, svuda osim tamo gde je zaista potrebno. Ipak, ohrabrivanje žena da preuzmu kontrolu nad svojim seksualnim apetitima možda počinje, ali se ne završava izjavom: „Žene vole seks i uživaju u njemu”.

Stvar je malo komplikovanija. Ženska seksualnost oduvek je bila prikazivana i izražavana kao pasivna, pod kontrolom (drugih). Bilo je različitih metoda kojima se ta želja kontrolisala, sa idejom da žena mora da bude poželjna, ali nikako u smislu da (sme) da izražava sopstvenu žudnju, već je morala da bude prijemčiva. Ipak, muška i ženska želja često se čine kao da šljakaju na dva totalno različita nivoa. Postoji ta ideja da je ženska seksualnost misteriozna i komplikovana, dok su muškarci „prosti i jednostavni”. To je najobičniji nonsens, tvrde stručnjaci, samo loša usluga i jednima i drugima. Kao kultura, totalno smo seksualizovani. Ali to nije sve. Čim uđemo u tinejdžerske godine, počinjemo sebe da proganjamo pitanjima: „Kako li me on vidi? Kako izgledam? Da li ga uzbuđujem?...” Ma dajte, stvarno... A da li sam ja uzbuđena?

Dobijamo li stvarno ideje o tome šta je seks iz chick flick filmova? I dalje postoji očekivanje da žene treba da se prilagode ponašanju muškaraca i veoma se malo priča o činjenici da ženska seksualnost može da bude ogromna platforma za kreativno izražavanje koje uključuje vaše misli, osećanja, čula. Ipak, postoje znaci da se na kulturnom nivou događaju neke promene, pojavljuju se ideje da ženska želja nije ni krotka, nežna stvarčica iz romantičnih priča, niti su to  fake ten, silikonske grudi ili odglumljeni orgazam prepoznat iz porno kinematografije... već da egzistira negde, na onom nivou na kojem žena još uvek nije istraživala...

Tu nije reč samo o fokusiranju na seksualni život, već na telo samo – maljavo, nesavršeno, bučno, ono koje je izvor neizmernog zadovoljstva i interesovanja za samu sebe... Ali kako da prepoznamo šta želimo? Pa... za to nema univerzalnog rešenja. To svaka od nas mora da pronađe sama i da onda to otvoreno kaže onima koje odabere za seksualne partnere.

Imajte na umu: nikada nije reč samo o seksu! Uvek se tu radi o osećaju slobode. Osećaj samodovoljnosti i sopstvene vrednosti siguran je put do samopouzdanja, a onda i do otvorene komunikacije koja vodi do (čulnog) zadovoljstva. Drage dame, to je na vama. Morate da prihvatite činjenicu da ste odgovorne za same sebe i za ono što želite i kako to želite. Ako ne razumete svoju seksualnu želju, vaš partner može da upali stotinu sveća, pusti najromantičniju muziku, izgleda kao san... Ništa od zabave. Vaše telo je oruđe, bunar pun zadovoljstva, samo je potrebno da se ne bojite da zaronite! 

Tekst: Ivana Semerad