Ljubavi,
Znaš šta je paradoks uspeha?
Što više postigneš, više se osećaš kao lažov.
Znam da ne želiš da čitaš još jednu samosažaljivu priču o nesigurnostima.
Ni ja ne želim da je pišem.
Banalno je i dosadno.
Zato hajde da pričamo o nečemu što je svuda oko nas.
O prevarantima.
Samo što ovi nisu prevaranti.
Ovo su ljudi koji misle da jesu.
Zarobljeni u iluziji sopstvene nedostojnosti.
Po korporativnim hodnicima,
u učionicama škola,
majstorskim radionicama,
kafanskim kuhinjama,
na scenama,
binama,
pijacama.
Svuda oko nas tiho se kreću ljudi koji misle da su se ušunjali tamo gde im nije mesto.
Znaš te ljude.
I ti si među njima, znam te.
„Prošla sam na intervjuu, jer sam imala sreće.“
„Ma bio je lak zadatak, svako bi ga uradio.“
„Ne zaslužujem ovo priznanje.“
„Samo sam na pravom mestu u pravo vreme.“
Govoriš sebi.
Imposter afirmacije za imposter sindrom.
Psihološki parazit koji se hrani najvrednijim delom društva.
Svima onima koji daju, a sumnjaju.
Koji misle da će biti razotkriveni.
Samo je pitanje trenutka.
Što više znaš, svesnija si koliko ne znaš.
Što si bolja, bolje vidiš greške.
Što si uspešnija, više vremena provodiš među drugim uspešnima,
pa si uvek „prosečna“ u svom okruženju.
Kakav perverzan obrt.
I onda imamo te ljude.
Koji odbijaju unapređenja.
Ne podižu ruku.
Ćute na sastancima.
Ne prijavljuju se za stipendije.
Ne izlažu svoj ručni rad.
Ne traže veću cenu za svoje proizvode.
Ne traže povišice.
Jer nisu dovoljno dobri.
A veće su šanse da ovo rade žene.
Jer smo naučene da se izvinjavamo za prostor koji zauzimamo.
Ne veruješ?
Harvard Business Review kaže:
Muškarci se prijavljuju kad ispunjavaju 60% uslova oglasa.
Žene – samo kad ih ispunjavaju sve.
I šta onda radimo?
Idemo na predavanja.
Na radionice.
„Kako se izboriti sa imposter sindromom.“
„10 koraka do samopouzdanja.“
I ostale gluposti.
Sindrom uljeza nije nešto što treba da „prevaziđeš“.
To je sistemski problem.
Naše društvo gubi zlatne ruke i brilijantne umove koji preispituju svoje mesto za stolom.
Dok oni koji vrište najglasnije,
koji nemaju šta da donesu na taj sto,
zauzimaju stolice.
Neko ko ne poznaje materiju sedi u fotelji i donosi odluke.
Onaj s praznim CV-jem dobija unapređenja.
Osoba bez kvalifikacija uživa u privilegijama položaja.
I nikad ne sumnja da pripada baš tu.
A znaš ko nikad ne sumnja u sebe?
Pravi prevaranti.
Pa samo pogledaj političare.
S ljubavlju,
J.