Ovaj cvet milenijumima fascinira čovečanstvo. Egipatska kraljica Cleopatra je bila poznata po svojoj lepoti, negovanoj i mekoj koži i po tome što je zanosno mirisala. a Athenaeus, pisac koji je živeo u to doba, zabeležio je da je čuvena vladarka imala običaj da prekrije podove nekih odaja laticama ruže i to u visini od pola metra. Svuda po dvorcu su se mogle videti girlande od ruža, a Cleopatra je bila toliko opčinjena ovim mirisom da su čak i jedra na njenom kraljevskom brodu bila natopljena ružinom vodom.

Ako tome dodamo i podatak da su latice ruže svakodnevno okruživale krevet u njenoj spavaćoj sobi, možemo zaključiti da Marko Antonie zaista i nije imao mogućnost da se odupre čarima ove tajanstvene žene, ali i moćnog cveta. Još u starom Egiptu ruža je bila poznata kao “kraljica cveća“, a ovaj cvet je i danas visoko cenjen zbog svojih medicinskih, terapeutskih i kozmetičkih svojstava.

Kvalitetni sastojci ruže mogu se upotrebljavati preko esencijalnog ulja ili ružine vodice. Ružino ulje je svetložute boje, ponekad sa zelenkastom nijansom i ima veoma intenzivan miris svežeg cveta. Dobija se putem parne destilacije svežih latica, vrlo je dragoceno i jako skupo. U zavisnosti od lokaliteta gde je rastao i tipa cveta koji se koristi, litar ovog ulja može da košta od 3.000 do 8.000 hiljada evra.

Na ovu cenu svakako utiče i to što je za samo jedan litar potrebno čak četiri tone latica i što se ruža može brati samo 30 dana u godini (i to u ranim jutarnjim časovima). Inače, ruže je vrlo teško uzgajati jer su podložne gljivičnim oboljenjima i biljnim vašima, a ceni se, naravno, samo zdrava biljka.

Proizvodnja ružinog ulja je počela na području nekadašnje Persije i proširila se na teritroije Indije i arapskih zemalja. Vrlo retka vrsta, Alpska ruža (Rhododendron  ferrugineum), raste u vrlo rigoroznim vremenskim uslovima: zimi je zatrpana snegom, a leti okružena suvim vazduhom i na direktnom je udaru vrelih sunčevih zraka. Danas je jedan od najvećih proizvođača prirodnog ružinog ulja Bugarska, posebno Dolina ruža pored grada Kazanlik, gde se kultiviše čuvena Bugarska ruža (Rosa Damascena), koju parfimeri vole zbog njenog intenzivnog mirisa sa voćnom, drvenkastom i (ponekad) nijansom duvana, zavisno od sorte.

U Kazanliku se svake godine u prvom vikendu juna, još od 1903, održava Festival ruža koji je i posvećen ovom cvetu. To je period u godini kada ruže u ovom gradu cvetaju i vazduh u celom mestu poprima neverovatan miris. Na kraju festivala se bira i miss koja nosi titulu „Kraljica ruža“. Francuska, tj. njen južni deo, Provansa, sa parfimerskom Mekom, gradom Grasom, takođe je veliki proizvođač ružinog ulja. U Francuskoj se uzgajaju: francuska ruža (Rosa gallica) i ruža sa stotinu latica (Rosa centifolia). Osim Bugarske i Francuske, ružino ulje proizvodi se u Iranu, Tunisu, Maroku, Turskoj i Nemačkoj.

U slučaju ruže, sve je vredno truda, jer ovaj cvet sadrži ne samo esencijalno ulje nego i dragocene lipide i vosak. Oni štite kožu od gubitka vlage, a samo ulje je idelano za upaljenu, crvenu i iritiranu kožu. Tako je, na primer, ulje dobijeno iz Mosqueta ruže izuzetno bogato kiselinama koje utiču na proizvodnju kolagena u koži, a zahvaljujući njemu ona postaje zaglađena i elastičnija.

Izuzetno koncentrovano ulje, absolut ruže, koji se više koristi u parfemskoj industriji, dobija se hemijskom ekstrakcijom svežih ružinih latica. U pitanju je narandžasta, narandžasto-crvena ili naranžasto-maslinasta gusta tečnost, koja poseduje veoma intenzivni, bogati, topli, duboki miris ruže. U proizvodnji parfema najćešće se kombinuje sa drugim mirisnim sastojcima, ali se, naročito među arapskim parfemima, pojavljuje čisto.

Prilikom destilacije ulja izdvaja se i nusproizvod koji se zove ružina vodica. Koristila se još u Viktorijansko doba za umirenje kože, a takođe pospešuje njenu regeneraciju. Odlično deluje kada se nanese posle kozmetičkog tretmana.

Čim se pojave  prve bore na licu, ružino ulje ili voda mogu da pomognu da se proces starenja odloži. Takođe, mogu da spreče isušivanje kože i da umire tenziju koja je nastala nekim agresivnim kozmetičkim postupkom ili trljanjem. Ruža ne samo da vraća koži ono što joj nedostaje, nego je i stimuliše da se sama oporavlja.

Sprej sa ružinom vodom možete nositi u torbi i osvežiti se nekoliko puta u toku dana, a kremu za usne ili kremu za negu kože oko očiju obavezno nanosite ako provedete sate pred računarom. Uveče, kada dođete kući, skinete šminku i vidite neke bore kojih nije bilo ujutru, u njih umasirajte ružino ulje. Oni koji imaju problematičnu kožu sklonu aknama, mogu da koriste tonik sa ružinom vodom zbog njegovih atiseptičkih efekata i agenasa koji sprečavaju upale.

Inače, ruža je toliko blagotvorna da se može čak i jesti i piti – od nje se prave fantastični sokovi, džemovi i sirupi. Malo ljudi zna da je šipak takođe vrsta ruže, a i da njegove semenke sadrže veliku količinu vitamina C – čak četiri puta veću nego crne ribizle i osam puta više nego pomorandže. Takođe šipak ima i znatnu količinu vitamina A, koji potpomaže proizvodnju kolagena u koži, umirujući vitamin E, omega-3 i omega-6 masne kiseline koje hidriraju kožu i posvetljuju fleke od sunca.

Ipak, kada se kaže ruža, misli se, pre svega, na njen miris. Ova aroma, osim u parfemima, može da se koristi i u terapeutske svrhe. Ako nakapate malo ružinog ulja u aromaterapijsku lampu, imaće umirujuće i opuštajuće dejstvo, a uticaće i na stvaranje balansa u organizmu.

Ružina voda se upotrebljava i za pravljenje mirisa za prostorije, osveživača za automobile, proizvode za kosu... Mogli bismo da nabrajamo u nedogled.

Tekst: Branislava Kostić