Ivana Ranković
ELLE Art direktor

Ja sam od onih što su ih još vaspitačice štipkale za bucmaste obraze i dozvoljavale im da uz njih kafenišu umesto da, kao sva fina deca, dremnu posle ručka. Uz blagoslov genetike (uspela sam da povučem na jedinu gojaznu osobu u porodici) i metabolizam spram koga su i puževi prave komete, to sam vam ja, u svoj svojoj veličini, kao predimenzionirani cupcake. Sladak, al’ malo trnu zubi kada ga zagrizete. Moja draga ćerka ume da kaže: „Mama, da si mršava, nikada ne bi bila toliko slatka!“

U svakom slučaju, teretana je za mene bila jednako poznato mesto kao i, recimo, površina Meseca. Tabula rasa. Mislila sam da ću pasti s trake, da će mi u onoj opštoj tišini ispasti teg, verovatno na stopalo, da će mi lopta za pilates iskliznuti iz ruku pravo u glavu vezbača pored mene… Bio bi ovo sasvim duhovit tekst da su se stvari tako odvijale, ali, zamislite – nisu! Savladala sam, vojničkom disciplinom (i rešenošću hrčka koji vitla po koturu), sve sprave i sad na njima, prema instrukcijama trenera Andreja, izvodim svakojake ludosti. Gosn trener je stvarno majstor svog zanata, procenio me je bolje nego što bih sama sebe. Trening mi je od početka baš prijao, bez upale mišića i osećaja da nemam pojma šta radim. Osećam svoje telo i svaki njegov mišić, samo bez padanja u nesvest. Hvala, Andrej!

Uz vežbe (tri puta nedeljno), trudim se i da normalnije jedem. Da imam svest o tome šta mi prilazi ustima, da biram hranu koju konzumiram, da osluškujem šta mi prija, da jedem bar tri puta dnevno.
Nikako se ne mučim, pojedem i proste šećere ako mi se baš hoće, prosto se trudim da malo birkam.



Imam sreće što mi kojekakvi McDonaldsi malo znače (uvek sam pre za neke papke u saftu il’ prebranac), od Coca-Cole me je oduvek bolela glava, a ako poželim slatko slatko, opredeljujem se za domaće kolače. Blažen bio moj kulinarsko-poslastičarski talenat! I da vidite, ljudi oko mene već komentarišu. „Izdužila si se, lice ti je mršavije. Ranković, trebaće ti infuzija…“ Osećam i ja da mi pantalone malko landaraju, imam više energije, življe hodam. Nemam cilj u vidu određene kilaže ili obima struka, guram dok guram i dok god mi prija. Možda jednog dana osvanem i na nekoj naslovnoj strani!