Još od kada je Jedi, moli, voli postao svetski bestseler, svi se pitamo da li naš odnos prema hrani, optrećen brojanjem kalorija i procenta masti, potpuno pogrešan i nešto što nas zapravo sputava za zapravo uživamo, ne samo u hrani, već u čitavom životu.

Konstantno razmišljanje o ishrani, može nas dovesti u klopku. Međutim, to ćemo izbeći ako naučimo da prepoznamo kada smo zaista gladni, hranu konzumiramo sporo i sa uživanjem, i ako znamo da se zaustavimo kada smo siti. Život je takav da jednostavno ne možemo stalno voditi računa o tome šta jedemo. Ako posmatramo globalno, kao kultura smo opsednuti ishranom, koja zadovoljava jednu od osnovnih životnih funkcija. Čini se da o njoj ne razmišljamo na isti način kao o drugim prirodnim potrebama. Potrebu za spavanjem, na primer, ne tretiramo kao nešto što bi trebalo da se kontroliše. Poželjno je spavati što češće, međutim, kada smo neispavani, sigurno se spavanju nećemo odati kao recimo prekomernom jelu. Nećemo se takmičiti sa drugima u tome ko je manje ili više spavao ili raspravljati o našem „problemu“, o tome da li smo se dovoljno naspavali ili ne. Ne postoji žigosana grupa koja previše retko ili prečesto spava, ali zato postoji veliki broj devojaka i žena u svetu koje se osećaju loše usled toga što im je apetit u osnovi ograničen i što ih stalno bombarduju informacijama o „dobroj i lošoj“ ishrani.

Pre dvadesetak godina meso, sir, jaja i salata bili su dobri i poželjni u ishrani, dok su hleb, pirinač, testenina i sva jela koja su sadržala ugljene hidrate smatrana lošim. Danas su hranu koja sadrži mnogo proteina i mlečne proizvode zamenile hranljiva testenina, hleb od celog zrna pšenice i mahunasto povrće u kombinaciji sa pirinčom. U zavisnosti od toga koji je guru za dijete trenutno popularan i koji se promoviše pod okriljem nekog novog naučnog otkrića, u tom trenutku verujemo da je najbolja ili proteinska hrana, ili pak unositi malo šećera, ili nisko kaloričnu hranu. Toga se i pridržavamo nekoliko meseci, dok se na sceni ne pojavi neki drugi guru za dijete, PR nove, unapređene mašinerije, i tako ponovo postajemo deo jedne potpuno drugačije igrice sa ishranom,u kojoj se promovišu pojedine vrste hrane, dok se druge smatraju gotovo lošim. Iz vida ne treba izgubiti činjenicu da kompanije koje reklamiraju dijete zarađuju upravo na tome što određeni način ishrane ili proizvodi za mršavljenje ne uspevaju. U proseku 95–97% sledbenika njihovih „otkrića“ jesu ljudi koji stalno prave istu grešku i tragaju za magičnim rešenjem za vitku liniju. Tako se ostvaruje profit, jer ako bi dijeta uspela, ne bi bilo potrebe da se traži nova. S obzirom na to da smo zatrpani mnoštvom informacija o tome šta bi trebalo da jedemo a šta ne, paradoksalno je to što sve manje uspevamo da uspostavimo kontrolu nad sopstvenim telom.

I dok su kuhinje iz raznih delova sveta postale deo našeg menija, pa se različitost i raskoš mogu videti na svakom tanjiru, sasvim drugačije posmatramo izgled svog tela i nismo nimalo otvoreni za različitost. Ne cenimo različite tipove tela i lepote, već samo one koji su u određenom pakovanju – izdužene i mršave figure. Mršavost podrazumeva mršavost ne u smislu vitke figure, već kao nešto mršavije od mršavog. Farmaceutske kuće ranije su proizvodile lekove koji su pomagali mršavim ženama da dobiju kilograme i raskošnije obline kako bi ličile na popularne i zavodljive žene tog vremena poput Marilyn Monroe ili Sophie Loren. Međutim, veoma mali broj žena ih je koristio, jer se one tada nisu preterano opterećivale svojim izgledom. Bilo je poželjno imati lepu figuru, ali to nije bilo presudno za srećan život. Bilo je manje-više dovoljno mladića, a željena figura nije bila preduslov da se on nađe. Danas je gotovo nezamislivo osećati se tako. Od naše građe i kontura tela iziskuje se mršavost. Prelepo telo više nije uzor samo holivudskim starletama. Nekada, ono je predstavljalo težnju koja traje nekoliko godina, dok smo u potrazi za partnerom. Danas je potraga za lepotom postala cilj svima nama, za čitav život, a tu se javila potreba da se bude lep na određeni načini sve vreme – ne iz zadovoljstva ili zabave, već kao životni moto. Živimo u vizuelnoj kulturi. Svakodnevno smo izloženi slikama koje ističu lepotu u prvi plan i one neminovno utiču na nas tako što se konstantno upoređujemo sa modelima iz reklama. Posmatrajući sa strane, kritički sudimo o sebi, a neuspeh je neminovan jer se merimo sa slikama žena koje su u svojoj fotošopovanoj verziji. Ali i to lako smetnemo sa uma i pomišljamo da ćemo se, ako samo zaboravimo na hranu, osećati bolje i sigurnije u svom telu. Takođe zaboravljamo da je cilj mnogih od tih slika koje gledamo da nas destabilizuju i prouzrokuju paniku u našem telu, nesigurnosti mržnju. I kako raste taj vizuelni teror, tako raste i naš strah od hrane. I umesto da zadovoljstvo isprobavanja novih ukusa predstavlja uživanje, sama želja za hranom počinje da umanjuje samopouzdanje. Baš onda kada pokušavamo da jedemo manje, hrana kao da doziva – gricni me!

Uputstva poput „nemojte jesti kasno“, „nemojte počinjati doručak pre 11časova“, „hranite se po krvnim grupama“, veoma su iscrpljujuća i ne mogu nam uvek ponuditi izlaz iz ćorsokaka u koji smo sami sebe doveli.

Suština je sledeća: konzumiranje onoga što zaista želi i uživanje u svakom zalogaju donosi trajno zadovoljstvo i gradi samopouzdanje. Ako jedemo hranu koju volimo i to onda kada smo zaista gladni, znaćemo i da stanemo kada smo siti. Tako imamo razlog da počnemo i razlog da prestanemo sa unošenjem hrane.

Ovakva ishrana vodič je i za druga emocionalna stanja. Spoznaja onoga što zaista želimo već je tri četvrtine puta u rešavanju većine problema. Ako zapamtimo najjednostavniju lekciju, možemo izbeći zamke iscrpljujućih dijeta – trošenje vremena, ali i uništavanje zadovoljstva. Tako ćemo imati mnogo više vremena i energije za molitvu i ljubav recept za uživanje u hrani– jedite kada ste gladni. U početku možda nećete znati da prepoznate taj osećaj, ali najpre počnite tako što nećete jesti nekoliko sati. Osećaj gladi pojaviće vam se u stomaku, u stima i grlu. Ako ne budete jeli mnogo, glad će se uskoro ponovo probuditi, a ovo je dobar način da se naviknete na taj osećaj u samom početku – Jedite ono što volite. Hranu ne treba deliti na dobru i lošu– Uživajte u svakom zalogaju. Onog trenutka kada prestanete da uživate, stanite. Ako hrani ne posvetite pažnju, propuštate uživanje u njoj–Zaustavite se kada ste siti. Recite sebi da ne treba da jedete preko mere, tu ukusnu hranu možete opet okusiti kada ponovo osetite potrebu za njom. Obratite pažnju kako se osećate kada imate potrebu za hranom, ali kada ste svesni da niste gladni. Pronađite razlog–ljutnju, nervozu,tugu, dosadu–i dopustite sebi da proživite taj osećaj umesto da neumereno posegnete za hranom.