Završila si Fakultet primenjenih umetnosti, smer dizajn nameštaj i enterijer. Ipak, prevagnuo je grafički dizajn. Kada si shvatila da te srce vuče baš ka ilustraciji kao formi kreativnog izražavanja?

Moja prva ljubav je nameštaj koji je ostavio trag u svemu što radim - način razmišljanja pri dizajniranju nameštaja je u neku ruku prisutan i sada. Prelaz u grafički dizajn je bio neprimetan, krenulo je kao par usluga za prijatelje, a pretvorilo se u karijeru. Ilustracija je bila prirodna evolucija iz grafičkog dizajna, ali je sa sobom nosila neku slobodu koju nisam uspevala da nadjem do tada, to je ono sto me je zadržalo tu. Shvatila sam da je enterijer za mene preveliko platno, pa čak i nameštaj - dug je put od skice do gotovog komada. Sa ilustrovanjem je sve u mojim rukama i zavisi samo od mene.

Šta je to u ženskom biću što te inspiriše na stvaranje koje je otelotvorenje njene snage, moći i emocije?

Pa žene su divne! I ja kao žena najbolje razumem ženu. Njene/moje muke su mi bliske, njene/moje snage su mi poznate, njene/moje emocije su univerzalne. I sve se to pretoči u ilustraciju koja, čini mi se, i sa drugim ženama rezonuje. Ja opsesivno crtam žene jer se na taj način borim sa svojim i problemima i demonima - sa svojim ''nepravdama''. I na kraju volim da mislim da usled tog procesa (stavljanja razmišljanja na papir) dolazim do samospoznaje sebe, a i žena generalno.

tijana-tripković-umetnost-feminizam
Privatna arhiva 

Tvoje žene su realne, normalne, prirodne. I prelepe. Kako vidiš body positive pokret sada, a kako u budućnosti?

Ja bih ovde rekla da sam se ''prikačila'' na svetski trend samoprihvatanja koji se pojavio i sa kojim sam ja lično jako empatisala... rezonovao je sa mnom na jednom praktičnom nivou jer sam se dobar deo života osećala kao da se ne uklapam u fizičke standarde koji su nam nametnuti. Ta filozofija je meni dozvolila da otpustim anksioznost koja je orbitirala oko (na prvom mestu mog) očekivanja od svog tela. Sve te spoznaje su se pretočile u tu devojku/ženu/devojčicu koju crtam i za koju cenim da je u većini nas: ona koja želi da bude prihvaćena, ne od strane društva, već od nas samih. Seksualnost tu postoji - ne želim da je zanemarim, ali nije primarna tema. Tema je emotivna borba koju vodimo sami sa sobom i svojim nadanjima, željama i očekivanjima u poređenju sa realnošću.

Body positive pokret je vrlo važan i sada, a ostaće i u buducnosti. To je proces koji, po meni, nema kraja. Uvek ćemo raditi na tome da osvestimo sebe, ali tu i leži lepota svega, jer se kroz taj proces i rad kontinuirano i sve bolje upoznajemo. Često, čini mi se, ovaj pokret povezujemo samo sa ženama, ali on obuhvata sve polove i sve rase. Meni je osvestio da moje telo ima svrhu koja nije estetska. Zvuči smešno, ali zahteva osvešćivanje i konstantno podsećanje, jer može da istrči polumaraton iako nije spremno za modnu pistu, jer može da vozi bicikl po vrhovima Tibeta iako nije po merama koje nameću mediji…

Učestvovala si u svetskom projektu “The Show Fashion” slavnog Albera Elbaza u kojoj su kreirane tzv. magične haljine koje bi zagrlile svaki oblik tela. Kakvo ti je to iskustvo donelo i imaš li u vidu još modnih saradnji i ostvarenja?

Pored uzbuđenja koje je bilo prisutno tokom celog procesa, meni je čitava ova kolaboracija bila zaista divno iskustvo u branši u kojoj nisam imala mnogo iskustva - modi, a gospodin Elbaz i njegov tim su učinili da se zaista osećam prijatno tokom celog procesa. Već sama izrada ilustracije mi je pričinjavala zadovoljstvo, ali kad sam videla finalni proizvod, tek onda mi se cela priča zaokružila, a ova kolekcija je premašila sva očekivanja koja sam i mogla imati. Volela bih jako da mi se opet ukaže prilika za ovakvu saradnju!

Koje uverenje nosiš najduže sa sobom, a koje si kategorično promenila sa odrastanjem?

Ja sam introvert, i osećam se najprijatnije kada sam sama sa sobom u svom svetu. Dugo sam imala grizu savesti da propuštam nešto kada se povučem, da gubim iskustva, i najvažnije od svega mislila sam da je biti sam isto što i biti usamljen. Revolucija je nastala kada su ta dva pojma dobila pravo značenje. Cenim vreme koje sam sama i tada nisam usamljena, baš kao ni i moje žene (koje najčešće crtam same) nisu usamljene - one su u mom umu ponosne jer imaju snagu samospoznaje (svakako više nego ja sama :)), njihove obline su više od oblina jer je svaki tzv. ''višak'' dokaz njene snage, njenog prihvatanja ''realnosti''.

Posmatrajući tvoj rad, u različitim etapama primećuje se impresivan prelaz u domenu paleta boja, oblika i pokreta, koji svakako ne odudara od tvog prepoznatljivog stilskog pravca. Koliko je promena/transformacija preduslov za lični napredak, prevazilaženje sopstvenih granica i ideja?

Ovo je super pitanje, ali na koji nisam sigurna da imam pametan odgovor (smeh). Kod mene se ta trasformacija dešava mimo moje svesti i odluke, barem se meni tako čini. Puno crtam, pa izgleda da posle nekog vremena iscrpim neku temu i krenem dalje. Što se tiče stila, volim da mislim da ako nešto napravite, to je automatski vaš stil jer ste ga vi napravili. Ja danas volim da koristim jarke boje, jasne oblike i služim se linijskim detaljima kako bih ispričala priču o ženama sa ciljem da (na svoj mali način) urušim društvene stereotipe koji su postavljeni na žene, kako emotivne tako i fizičke. Možda će sutra ti parametri da se promene, ali mislim da ce cilj ostati isti. Ne znam da li je promena preduslov za lični napredak i prevazilaženje sopstvenih granica i ideja, ali rad sigurno jeste!

Videli smo slike, stikere i kalendare sa tvojim ilustracijama. Gde još možemo da očekujemo Tijanine sunčeve zrake?

Mogu se naći na ulicama, uglavnom, Beograda (ali po neki su zalutali i u Lisabon i Barselonu), na stranicama magazina, ili na primer majicama domaćih brendova, u radnjama... Radim na novim projektima koje ću uskoro moći da objavim javno, i tome se veoma radujem!

Intervju: Tara Đukić