Ako je neko uspeo da nastavi da korača stopama osnivača Saint Laurenta, onda je to Vaccarello, bez daljenjeg.

Svaki novi kreativni direktor plaši se ovog zahtevnog i verovatno i najtežeg modnog zadataka, da predstavi novu kolekciju jednog legendarnog brenda, a da pri tom prikaže nešto novo i očuva ono prepoznatljivo staro. Vaccarellu ovo ide za rukom dobre dve godine, i moglo bi se reći da je sve bolji i bolji.

Yves bi bez daljenjeg bio ponosan na svog odvažnog naslednika.

Ni ovoga puta nije bilo ništa drugačije.

Crna je i dalje dominirala u svom glamuroznom maniru, krojevi ultra kratkih mini suknji i vrućih kožnih pantalonica nizali su se u spoju sa sofisticiarnim gronjim delovima, izgledajući niti malo vulgarno.

Isticali su se i bogati plišani sakoi sa zanimljivim detaljima, zatim krojevi visokog struka na elegantnim pantalonama uskih nogavica, naramenice, perje.

Fantastičan spoj 60-ih, 70-ih i 80-ih u jednom.

Sve je to Vaccarello maestralno izveo.

Ipak, da je ova kolekcija prikazana na modelima koji su izgledali malo zdravije, utisak bi bio daleko impresivniji. Ovako, što se nas tiče, modeli su svojim mahom anoreksičnim izgledom praktično odvraćali pažnju od izgleda ovih predvnih komada odeće.

Govorimo sve vreme o borbi za ženska prava, o granicama koje su nam pre vekova i vekova nametnute, a tek sada ih pomeramo, o pravu da izgledamo kako želimo, da govorimo glasno koliko i muškarci, zarađujemo koliko i oni, ne dopuštamo da nas iskorišćavaju samo zato što smo fizički slabije, da nam se serviraju bilo kakava pravila koja bi nas ograničavala.

A ono najbolje što ima da ponudi svet mode predstavljeno je na devojkama kojima koža praktično jedva da pokriva kosti.

U sred vodeće evropske metrople godine 2018., kada jasno i glasno ispisujemo parolu #MeToo.

Ili mi možda ne vidimo dobro?

Tekst: M.B.

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/